34/2003 - HFS

BHrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 132 do 149 VideopremijereSAMOUBOJSTVA NEVINIHVirgin SuicidesSAD, 1999 — pr. American Zoetrope, Eternity Pictures,Muse Productions, Francis Ford Coppola, JulieCostanzo, Dan Halsted, Chris Hanley; izv. pr. WilliBaer, Fred Fuchs — sc. Sofia Coppola prema romanuJeffreya Eugenidesa; r. SOFIA COPPOLA; d. f.Edward Lachman; mt. Melissa Kent, James Lyons— gl. Jean-Benoît Dunckel, Nicolas Godin; sgf. MeganLess; kgf. Nancy Steiner — ul. James Woods,Kathleen Turner, Kirsten Dunst, Josh Hartnett, ScottGlenn, Danny DeVito, Jonathan Tucker, HaydenChristensen — 97 min- distr. MG filmMu{karac se prisje}a doga|aja iz sredine1970-ih, kad je kao tinejd`er, zajedno sasvojim prijateljima bio fasciniran s petmladih i privla~nih sestara Lisbon, koje supo~inile neobja{njivo samoubojstvo.Glavnim orijentirom Samoubojstavanevinih, debitantskog dugometra`nogredateljskog uratka Sofije Coppole,name}e se kultni film Petera WeiraPiknik kod Hanging Rocka (1975). Uoba se tematizira neobja{njiv doga|aj,u oba je sredi{te interesa na mladim,’djevi~anski prozra~nim’ djevojkama,oba se oslanjaju na atmosferu kao temeljstrukturiranja. No postoji i bitnarazlika. U Pikniku kod Hanging Rockaneobja{niv doga|aj (nestanak djevojaka)ima jasan metafizi~ki zna~aj odnosnoapstraktno obilje`je, dok je u Samoubojstvimanevinih posrijedi vrlokonkretan, ’prizemljuju}’ doga|aj —suicid. Weirov film spleten je od suptilnemre`e onostranih sugestija kojimaracionalan, pristup nikako ne uspijevau}i u trag, dok se u Coppolinu uratkupomak iz realisti~kog u ’metafizi~ki’kontekst doima kao nespontano kalemljenjenadahnuto upravo znamenitimPiknikom kod Hanging Rocka kao`eljenim modelom. No prava zanimljivostfilma Sofije Coppole jest da onsam sebe razotkriva kao mistifikaciju,ali reklo bi se ne kao plod autorske te-`nje dekonstrukciji, nego prije svojom’autonomnom voljom’.138H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.O ~emu je rije~? Samoubojstva nevinihfilm je nostalgije. Ne samo to, on jepredstavljen kroz off naraciju kao izravnoprisje}anje mu{karca u kasnimtridesetim godinama na zbivanja iz njegoverane mladosti, to~nije na one osobekoje predstavljaju aureolom posebnostiuokvirene objekte nostalgije; drugimrije~ima, njegovo je sje}anje subjektivnamistifikacija koja je za samsubjekt sje}anja, dakako, posve stvarnau svojoj istovremenoj osobitosti i neuhvatljivosti,pri ~emu neponovljivostobjekata nostalgi~na prisje}anja i uvjetau kojima su egzistirali samo poja~avamistifikacijski u~inak. Nasuprot subjektivnommistifikacijskom vi|enjupripovjeda~a u offu, dakle nasuprotverbalnoj mistifikaciji, objekti pripovjeda~evanostalgi~na sje}anja gledateljimase na vizualnom planu obznanjuju’objektivno’: za razliku od pripovjeda~a,gledatelj ne mo`e ne uo~iti da su’eteri~ne’ sestre Lisbon zapravo posve’obi~ne’ djevojke tinejd`erskog uzrasta,no u pone{to manje obi~nim obiteljskimuvjetima, koji su odigrali nemaliudio u njihovu pomaku k suicidu. Djevojkesu naime odrasle u obitelji gdjedobronamjerni otac nije bio pater familias,nego je status glave obitelji zauzela(pro)bigotna majka ~eli~ne volje,koja je ku}u napu~ila raspelima i svetimsli~icama, a od k}eri zahtijevalastrogu disciplinu. Najmla|a sestra,koja je prva po~inila samoubojstvo, kolikose da razabrati, i sama je bila pomalosklona bigoteriji pa je njezin ~innajjednostavnije protuma~iti kao bijegiz ’ove doline suza’, dok su ostale ~etirisestre `eljele ’udisati `ivot punimplu}ima’, {to im je majka uskra}ivala,pa su izlaz prona{le u kolektivnom samoubojstvu.Iz takvih postavki lako bi mogao izvestizaklju~ak o patrijarhalnom odnosnopatrijarhalnopsihoanaliti~kom podtekstufilma (jaka `ena/majka, pod ~ijim jepotpunim utjecajem slab mu`/otac, destruiraobitelj dominantno sa~injenuod delikatnih djevoj~ica-djevojaka; daklena djelu bi bila konzervativna kritikarodne transgresije odnosno izmjenerodnih uloga), no va`nijim se ~ini ve}spomenut raskorak izme|u verbalnemistifikacije off-pripovjeda~a i znatnoprozai~nije realnosti prezentirane’objektivnom’ slikom. Dakako, spomenutarealnost ne nudi motivaciju zadrasti~an iskorak ’`ivotu sklonih’ sestaraprema suicidu, pa se samoubojstvomo`e doimati kao deus ex machina postupaku slu`bi dekonstrukcije pripovjeda~evemistifikacije objekata nostalgije.Problem je me|utim {to, sna`an jedojam, autorica ’vjeruje’ pripovjeda~u,dijeli njegovu poziciju, premda je samarekonstruirana gra|a o osobama i doga|ajimaiz pro{losti upozorava na nerazmjersubjektivnog i ’objektivnog’ vi-|enja. Dakako, te{ko je povjerovati daSofia Coppola nije uo~ila tu diskrepanciju,tim prije {to tema njezina filma ijest priroda (nostalgi~nog) sje}anja,me|utim, kao da nije bila na~isto kakavfilm u kona~nici `eli. Kao da joj jebilo `ao odre}i se izrazite metafizi~kesugestije, sna`na pomaka u apstraktno,pa je umjesto (labave) ravnote`e prizemljene’objektivne’ zbilje i pripovjeda-~eve mistifikacije, ravnote`e koja bi dekonstruiralamistifikaciju, izabrala prevagumistifikacijske perspektive, {to ukontekstu njezina filma — obremenjenas previ{e prozai~nih elemenata’objektivne zbilje’, ~ak i s podosta (nepotrebna)humora da bi stvar na taj(’mistifikacijsko-apstraktni’) na~infunkcionirala — djeluje poprili~noiskonstruirano. Stoga Sofia Coppola usvom debiju ne posti`e optimalan u~inak,{tovi{e demonstrira autorsku nezrelost,no s druge strane pokazuje dobarosje}aj za gra|enje ugo|aja, izra`ajanvizualni stil i rad s glumcima, {tofilmu priskrbljuje oznaku kvalitativnekorektnosti.Damir Radi}