34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 165 do 203 Ajanovi}, M.: John Grierson i animirani filmFilm Romanca o prijevozu u Kanadi povijesni je pregled na-~ina na koji su ljudi rje{avali sredi{nje pitanje kanadskogekonomskog i dru{tvenog `ivota; promet i komunikaciju uzemlji s tako golemim udaljenostima izme|u gradova i sela.Ne propu{taju}i obogatiti svaku pojedinu storiju iskricamakako vizualnog tako i verbalnog humora, film pri~a ’romanti~nu’pripovijest koja po~inje preuzimanjem domoroda~kihkanua u 16. stolje}u da bi se, s procvatom trgovine, po~elirabiti ve}i brodovi s jedrima. Ubrzo je potreba za kra}implovnim putovima uzrokovala izgradnju velikih kanala kojimaje premre`ena cijela zemlja. Kanada je stolje}ima bila zemljau kojoj je kopneni transport mnogo `ivlji zimi nego ljeti.Za razliku od sporih volovskih kola, saonice koje vuku psipokazale su se kao vrlo efikasno transportno sredstvo, koje}e pasti u drugi plan tek s dolaskom industrijske revolucijeu tu zemlju, parne lokomotive, parobroda i prvih hidroavionadvokrilaca kojima su prirodne ’zra~ne luke’ postala nebrojnakanadska jezera. Posebno su duhovite i efektne scenekoje prikazuju kako su probijani tuneli kroz velike stjenoviteplanine i kako su konstruirani golemi mostovi koji su premo{}ivali{iroke klance i duboke ponore.Ovaj film koji je mo`da prvi put sve Griersonove ideje ishva}anja o filmu, od »kreativnog tretmana stvarnosti« pa do»predstavljanja Kanade Kana|anima«, ugradio u medij animacijeostao je temelj na kojem je izgra|eno jedno kriloNFB-animacije. Rije~ je o filmovima koji se o~ito nisu odlikovalihrabrim eksperimentima, ali su bili mnogo bli`e dru{-tvu u kojem su nastajali, nastoje}i ne samo da materijalizirajusliku duha tog dru{tva nego i da utje~u na nju, {to tu vrstufilmova ~ini fenomenom izrazite realisti~ne tendencije umediju animacije.Prije filma Romanca o prijevozu u Kanadi jedan animacijski’tim’ u NFB-u sastojao se od maksimalno tri osobe. McLarenje smatrao taj broj autora i suradnika posve dovoljnimda se realizira jedan kratki animirani film. Kako se ubrzo ulobiranju za cel-animaciju Koenigu pridru`ilo vi{e autora,uklju~uju}i i sve utjecajnije Romana Kroitera, Colina Lowa,Dereka Lamba, Geralda Pottertona, Kaja Pindala, ubrzo seosniva klasi~ni animacijski servis koji se sastoji od animacijskihsuradnika kakvi su kopisti, fazeri ili koloristi te se odpo~etka pedesetih cel-animacija redovito proizvodi u NFBstudiju.Me|utim, McLarenovo naslje|e eksperimentalnog i istra`iva~kogje zauvijek utisnulo duboku brazdu u filozofiji studijapa }e se povijest NFB-animacije zapravo nastaviti u balansuizme|u klasi~ne cel-tehnike i hrabrih tragala~kih eksperimenata.Kreativna trojka ili drugo zlatno dobaJohn Grierson: »The film, like all other forms of expression,is the outcome of social relationships that are conditionedby the material demands of existence — if its tomean anything, if its to survive, a film must serve purposebeyond itself.« (Film, kao i sve druge forme izra`avanja,posljedica je dru{tvenih odnosa koji su odre|eni materijalnomuvjetovano{}u egzistencije — ako ho}e zna~itibilo {to, ako `eli pre`ivjeti, film mora slu`iti razlozima vi-{im od sama sebe.)Svojevrsni je paradoks da su ba{ oni koji su najvi{e zagovaralicel-animaciju i ulo`ili iscrpljuju}i rad i strpljenje na Romancuo prijevozu u Kanadi tijekom {ezdesetih postati najdosljedniji’meklarenovci’. [tovi{e, kreativni }e trio, WolfgangKoenig, Colin Low i Roman Kroitor, u tom razdobljupostati glavni aduti NFB-a u svim filmskim `anrovima i nastanovit na~in zasjeniti McLarena.Low je po~eo kao animator u NFB-u i ve}1949. kao 25-godi{njakpostao je rukovodiocem odjela animacije. Bio je jedanod najgorljivijih zastupnika uvo|enja cel-animacije ustudio te stoga zapo{ljava nove mlade crta~e, koji su sposobniraditi u mediju klasi~nog crtanog filma, kakav je bio EnglezGerald Potterton. I{ao je u posjet Disneyjevu i UPA-studijimada skuplja informacije i profesionalne tajne kojeomogu}uju produkciju velikog broja minuta crtanog filma.Ambicija mu je bila da konkurira ’velikim de~kima’ sa ju`nestrane granice.Prvi veliki uspjeh Low posti`e sa ve} spominjanim dokumentarcemCorral, dok mu veliku svjetsku slavu donosiZlatni grad (City of Gold, 1957), koji je realizirao zajedno sWolfgangom Koenigom. Ako se o Romanci o prijevozu u Kanadimoglo govoriti kao o animiranom dokumentarcu, Zlatnigrad je, suprotno, dokumentarna animacija. Film je ostvarentehnikom ’animiranja’ stati~nih fotografija i nemogu}ega je `anrovski ome|iti. Zapravo, Zlatni grad nalazi se nagranici gdje dokumentarni film prelazi u animaciju i obrnuto.Ta ’dvo`anrovska’ narav filma rezultat je nastojanja Lowai Koeninga da istra`e nove mogu}nosti panoramiranja metodom’kvadrat po kvadrat’. Ideja je bila da se u stare fotografijeudahne osje}aj `ivosti i pokret putem pa`ljiva panoramiranja,pretapanja i zumiranja. U biti, animacija je pojedina~nofotografiranje kreacije, ali ona zna biti i kreativno fotografiranje.Kamera mo`e o`iviti nepokretne predmete kao{to je to slu~aj u, recimo, Ejzen{tejna, koji dijalekti~komkonfrontacijom detalja i cjeline, pojedinca i mase ~esto posti`eda ne`ivi predmeti postupkom snimanja i monta`e poprimeosobine `ivih bi}a kao {to je to u sceni kamenih lavovau Potemkinu (1928). Dziga Vertov u ^ovjeku s filmskomkamerom (1928) u sceni plesa stolca pred publikom koristise veoma sofisticiranom modelskom animacijom. Sli~nihprimjera je i u Richtera, Cleara i ostalih velikih prethodnikaLowa i Koeniga.No, nikomu prije njih dvojice nije uspjelo da tako uvjerljivoo`ivi stati~ne fotografije koje u kombinaciji s aktualnim `ivimsnimcima rekonstruiraju zlatnu groznicu u mjestu DawsonCity od prije sto godina. Pri~a o ljudima koji su uzaludnotra`ili zlato u Dawsonu i istodobno stvarali novu vrstuzajednice zasnovane na solidarnosti — jer su u o{troj klimiljudi ovisili jedni o drugima mnogo vi{e nego ina~e — omogu}uju}itime nastanak zemlje Kanade.Film je postigao golem uspjeh u cijelom svijetu, osvojio je sedamnaestnagrada, uklju~uju}i i kansku te je distribuiran uSAD kao pretfilm Vadimovu hitu I Bog stvori `enu s BrigitteBardot. Kriti~ari, me|u kojima i Andre Bázin, pi{u odu{ev-189H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.