34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 3 do 38 Pavi~i}, J.: Igrani filmovi Fadila Had`i}aokrutne prema svojima. Tako u samom finalu filma njema~ki~asnik puca u le|a vlastitim vojnicima koji bje`e. Rije~ jeo blago re~eno nevjerojatnom motivu koji je, me|utim, tipi-~an za prikaz Nijemaca u ’superpartizanskim’ filmovima. Ipremda je prikaz Nijemaca o~igledno shemati~an, a cijelapostava karaktera u filmu trivijalno manihejska, to ne zna~ida su Nijemci li{eni glamura i spektakularnosti. Dapa~e —upravo po dozi hipertrofiranog, ponekad ~ak seksualno ambivalentnogglama {to se pridaje Nijemcima — Desant naDrvar tipi~ni je titoisti~ki spektakl. Tvrdnja Fadila Had`i}akako su se Titu svidjeli likovi Nijemaca u filmu zato jer su sedoimali lukavi i ugla|eni vjerojatno je istinita, pogotovo znali se ~injenica da }e u kasnijim partizanskim spektaklima takavtretman Nijemaca postati normativan. Vjerojatno je rije~o nekakvu intuitivnom prihva}anju holivudske zakonitostipo kojoj je film dobar i uzbudljiv onoliko koliko su dobrii uzbudljivi i negativci. U titoisti~kim spektaklima Nijemci sezato uvijek prikazuju kao dojmljivi, efektni, glamurozni, pomo}i, disciplini i volji superiorni protivnici.Tako }emo u Desantu na Drvar u jednom trenutku ugledatinjema~kog ~asnika sa zatamnjenim nao~alama, utegnuta uvisoke sjajne ~izme i s bi~em u ruci, ba{ kao da je rije~ o kakvojsado/mazo fantaziji iz filmova Liliane Cavani. Akcijudesanta na Tita (ina~e — izvorno nazvanu ’Konji}ev skok’)Rendulich i njegov suradnik smislit }e tijekom jedne ve~ernjepartije {aha u Beogradu, u prizoru koji isijava elegancijom,podmuklo{}u i dekadencijom. Ekspresionisti~ki jezovitai izvrsno re`irana scena pritom sadr`i vino i obrok kaometafore njema~ke gospo{tine, uklju~uje motiv kaktusa (nakoji se Rendulich namjerno bocne) kao metaforu partizana,te {ahovsku partiju kao poentu razgovora. ^ak i scena u kojojkulminira debakl Nijemaca — ona kad Rendulich na aerodromuu Beogradu do~eka tek Titovu uniformu, a ne zarobljenogavojskovo|u — odi{e dostojanstvom, sofisticirano{}ui pritajenom mo}i. Na taj na~in Desant na Drvar (kaoi drugi titoisti~ki spektakli) mistificiraju}i pobije|ene uzdi`ei podvig pobjednika. 58Posljednja karakteristika Desanta na Drvar koja se mo`eprotegnuti kao tipi~na na sve ’superpartizanske’ naslove jestsvr{etak deus ex machina. ^injenica je da su lavovski diorata partizanski vrhovni {tab i jezgra pokreta proveli u stalnomkretanju i bijegu, nastoje}i {to dulje zadr`ati nestalnekrpe slobodnog teritorija. Naravno da takav kontinuiranidefenzivni proces nije podatan za epsku dramaturgiju, kojaiziskuje sretan i zaokru`en svr{etak. Zato je za partizanskesuperspektakle tipi~an finale deus ex machina u kojem separtizani iz bezizgledne situacije spa{avaju naglim i odlu~nimprotunapadom, nakon kojega slijedi smirenje vizualiziranokolonom koja mirno kro~i ususret idu}im borbama.Takvu mehani~ku, linearnu i nesofisticiranu dramaturgijuima i Desant na Drvar. Ona je ovdje donekle i razumljivautoliko {to se zasniva na povijesnim okolnostima, odnosnoodlu~nom kontranapadu li~ke brigade tijekom poslijepodnevana dan desanta. U Had`i}evu filmu, me|utim, takva(makar historiografski uvjetovana) dramaturgija ostavlja dojammehani~ke nakalemljenosti: nakon {to su Nijemci prakti~kirazbili sve d`epove otpora i dosjetili se da bi Tito mogaobiti u {pilji, iznebuha }e nahrupiti partizanski juri{ i ot-14puhati ih u spektakularnom, ali nerazra|enom finalu. ^injenicaje, me|utim, da su zavr{nice poput ove pridonosile dapartizanski filmovi budu uspjeli crowd-pleaseri koji su kodku}e imali milijunsku publiku, ali su bili omiljeni i gledani iu inozemstvu, osobito tamo gdje nisu postojale ideolo{keograde spram titoisti~koga re`ima.Takva dramaturgija, me|utim, nije~e Had`i}evo uvjerenjekako je njegov film do`ivio uspjeh zbog inovativne i uspjeleprimjene trilerske organizacije u ratnom `anru. Premda Desantna Drvar posjeduje stanoviti suspens, njegova dramaturgijanije osovljena oko produbljivanja suspensa nego okoepskog i linearnog razvijanja doga|aja u kojem svi aktantiposjeduju sve relevantne informacije, a svi su elementi pri~eravnomjerno rasvijetljeni i poznati gledatelju. U tom bi sesmislu, ako ve} govorimo o posudbi iz ’ameri~kih’ `anrova,prije moglo govoriti o vezi Desanta na Drvar i vesterna ili biblijskogspektakla, nego o njegovim trilerskim korijenima.To u nekoj mjeri vrijedi i za sve ’superpartizanske’ filmove,ali ne i za filmove poput Ne okre}i se, sine ili Abeceda straha.Kako smo pokazali, Desant na Drvar sadr`i u ~istom i o~iglednomobliku gotovo sve karakteristike koje }e poslije bitikarakteristi~ne za spektakle ’crvenog vala’. U kolikoj je mjeriHad`i}ev film bio formativan za takvu estetiku? Je li je odlu~nooblikovao, ili je samo bio jedan u niski sli~nih? Na topitanje ne mo`e se odgovoriti bez {ire i produbljenije studijeo partizanskom `anru. U svoje vrijeme (prema pam}enjuH. Turkovi}a — osobna korespondencija) mla|a je kritikaDesant na Drvar percipirala kao Had`i}ev brzi i epigonskiodgovor na Bulaji}evu Kozaru. To je dojam koji }e nekabudu}a studija morati potvrditi ili opovrgnuti. Dotle valjakonstatirati da je Desant na Drvar bio jedan od ranih (da lii konstitutivnih) filmova koji iskazuju obilje`ja superpartizanskogspektakla, {to mu daje stanovit filmsko-historiografskizna~aj.Drugo je pitanje koliko je njegovo zna~enje za opus samogHad`i}a. Had`i} se ovim filmom dokazao kao kompetentanzanatlija koji je kadar svladati i produkcijski vrlo slo`eniprojekt, kao i vje{to kontrolirati razvedenu mozai~ku dramaturgijubulaji}evskoga ratnog spektakla. Ipak, Desant zaDrvar bio je ~ak i za posve populisti~ke standarde ’crvenovalovskih’spektakala posve manihejski, dramatur{ki neuvjerljivoshemati~an, a psiholo{ki i ideolo{ki naivan film. Sobzirom da su filmovi poput Devetog kruga (F. [tiglic,1960), Abecede straha (sam Had`i}) ili Akcije (Jo`e Kav~i~,1960) po~etkom {ezdesetih unijeli ve}u psiholo{ku i dramatur{kusofisticiranost u partizanski ratni film, Desant na Drvarmorao se doimati kao korak natrag u socrealizam. Uostalom,na takve je ocjene nailazila i Bulaji}eva Kozara, filmnastao godinu prije Had`i}eva, ujedno kudikamo uspje{niji icjenjeniji u zemlji. Kad Ivo [krabalo iz svoje pozicije gra|anskeoporbe opisuje Bulaji}evu Kozaru kao »o`ivljenje nekevrste socijalnog neorealizma (ili, mo`da prikladnije re~eno,neo-socrealizma)« 59 onda to jo{ i vi{e vrijedi za Had`i}ev Desantna Drvar.H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.