Godište 35 supplement 2 - Institut za reumatologiju
Godište 35 supplement 2 - Institut za reumatologiju
Godište 35 supplement 2 - Institut za reumatologiju
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
eumatološke službe, kao i da se smanji vreme čekanja na kontrolu bolesnika sa težim reumatskim<br />
oboljenjima koji treba da se redovno kontrolišu u referentnoj ustanovi.<br />
Ovom prilikom treba pomenuti, a u nekom studioznom pristupu i izračunati, koliko se novca<br />
nepotrebno troši <strong>za</strong> preglede specijalista, <strong>za</strong> laboratorijske analize i drugu dijagnostiku u referentnim<br />
ustanovama, <strong>za</strong> one slučajeve koji treba da se dijagnostikuju i leče na bazičnim nivoima zdravstvene<br />
<strong>za</strong>štite. Ova sredstva nisu mala, a još manje su <strong>za</strong>nemarljiva da bi se nastavio dosadašnji pristup u radu.<br />
Doktrinarni stavovi o nivoima zbrinjavanja reumatskih bolesnika postoje (1), ali ih treba doslovno<br />
primenjivati. Organi<strong>za</strong>cija reumatološke službe je takođe poznata, treba je doraditi i dosledno je<br />
održavati. Ostaje još jedno vrlo značajno, možda najvažnije pitanje o kome treba u narednom periodu<br />
razgovarati, doneti odgovarajuće odluke i <strong>za</strong>tim ih dosledno sprovoditi. Radi se o edukaciji reumatologa u<br />
okviru odgovarajuće specijali<strong>za</strong>cije, o edukaciji lekara drugih profila <strong>za</strong> pojedina znanja i veštine iz<br />
oblasti reumatologije, kao i stalnog obrazovanja svih lekara i drugih medicinskih radnika angažovanih u<br />
lečenju reumatskih bolesnika.<br />
Dosadašnje školovanje reumatologa obuhvatalo je jednogodišnje subspecijalističke studije<br />
posle obavljene specijali<strong>za</strong>cije interne medicine, fizikalne medicine i rehabilitacije, pedijatrije ili opšte<br />
medicine. Lekari koji su stekli zvanje subspecijaliste reumatologa mogli su da obavljaju svoju praksu na<br />
različitim nivoima zdravstvene <strong>za</strong>štite. Lekari specijalisti opte medicine- subspecijalisti reumatolozi rade<br />
na primarnom nivou, specijalisti fizikalne medicine i rehabilitacije-subspecijalisti reumatolozi na<br />
primarnom i sekundarnom, ređe i na tercijarnom nivou, dok interniti-reumatolozi najčešće rade u<br />
regionalnim (sekunardni), specijalizovanim i referentnim ustanovama. Mali je broj pedijatar-reumatologa<br />
koji su uglavnom u referentnim ustanovama, ali se očekuje povećanje njihovog broja u okviru<br />
reorgani<strong>za</strong>cije specijali<strong>za</strong>cije pedijatrije.<br />
Prema novim tendencijama u specijalističkim studijama i prema definiciji reumatologije kao grane<br />
medicine (6), a na osnovu preporuka koje je dao Odbor <strong>za</strong> <strong>reumatologiju</strong> Sekcije <strong>za</strong> <strong>reumatologiju</strong><br />
Specijalista u medicini Evropske unije, predviđeno je da se posle <strong>za</strong>vršenih studija medicine i dve<br />
godine <strong>za</strong>jedničkih osova interne medicine, sprovode 3 godine specijali<strong>za</strong>cije reumatologije i jedna<br />
godina oblasti koja je u vezi sa reumatologijom (ukupno 4 godine). Posle ovakvog šestogodišnjeg staža<br />
uz odgovarajuće ocene posle svake godine stažiranja i <strong>za</strong>vršnog ispita, specijalista reumatolog treba da<br />
bude osposobljen <strong>za</strong> kompletno zbrinjavanje svih bolesnika sa reumatskim poremećajima i oboljenjima.<br />
Ovako formulisana specjali<strong>za</strong>cija treba da pruži <strong>za</strong>jedničke vioke standarde u kliničkoj<br />
reumatološkoj praksi, da omogoću ujednačeno znanje reumatologa širom Evrope, ali i da vodi računa o<br />
lokalnim potrebama u pojedinim zemljama. Naravno da pri formiranju programa specijali<strong>za</strong>cije treba da<br />
se vodi računa o zdravstvenim potrebama i prioritetima lokalnih populacija na osnovu epidemioloških<br />
podataka o bolestima, socijalnog stanja stanovništva i njihovih očekivanja. Takođe treba imati na umu i<br />
faktore koji utiču na kliničku praksu: posebnosti zdravstvenog sistema, dostupnost specijalista, mesta<br />
specijalista i drugih zdravstvenih radnika u zdravstvenom sistemu, kao i razlika u kliničkoj praksi. Za<br />
sprovođenje ovakvog vida specijali<strong>za</strong>cije neophodno je postojanje odgovarajućih centara u kojima je<br />
moguće sprovoditi specijali<strong>za</strong>ciju. Takodje i odgovarajući broj mentora (odnos mentora i specijali<strong>za</strong>nata<br />
najmanje 2:6) kao i dostupnost drugih odgovarajućih specijalista i medicinskog i nemedicinskog osoblja.<br />
Takav pristup edukaciji reumatologa uslovljava postavljanje visokih normi koje treba da se ispune i<br />
nameće mali broj ustanova koje će u budnosti moći da obavljaju edukaciju (7).<br />
Pored navedenog vida osnovne specijali<strong>za</strong>cije internista-reumatologa, neophodno je, posebno<br />
obratiti pažnju na stalno obrazovanje naših subspecijalista reumatologa. Sada je još više nego ranijih<br />
godina neophodno, posebno kada se budu uvele lecence <strong>za</strong> rad, organizovati seminare, kurseve,<br />
predavanja i druge oblike obrazovanja reumatologa (8).<br />
Zakonski će biti regulisano izdavanje licence <strong>za</strong> rad odnosno nadležnost <strong>za</strong> davanje sertifikata o<br />
obavljenoj edukaciji. Ali referentne reumatološke ustanove koje su i nastavne baze Medicinskih fakulteta<br />
treba svakako da budu nosioci organi<strong>za</strong>cije, stručnog rada i osmišljenog stalnog obrazovanja koje će<br />
obuhvatiti sve subspecijaliste reumatologe, lekare drugih specijalnosti koji učestvuju u lečenju reumatskih