Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

mjerama za koje se unaprijed znalo da su neadekvatne ilidirektno pogrešne (u stručnoj štampi objavljena su preciznavremenska predvidjanja negativnih rezultata). Svima nama supoznate društvene i privredne posljedice neuspjeha reforme.Postavlja se pitanje da li je takav tok dogadjaja neminovan i dali i dalje treba da se mirimo s neuspjesima ekonomske politike?Mislim, da bi odgovor na ovo pitanje morao biti odrečan i timciljem motivisana je ova kratka intervencija.Nedavno su privrednim organizacijama upućena na razmatranjaradi zauzimanja konačnog stava dva materijala: Prednacrtopćeg društvenog dogovora o uskladjivanju raspodjele dohotka iličnih dohodaka i obrazloženje tog prednacrta pod naslovomOsnovni elementi politike dohotka.Materijale je uz pomoć nekoliko suradnika Instituta za ekonomikuinvesticija pripremila radna grupa republičkog sekretarijataza rad, Vijeća sindikata Srbije i Republička privredna KomoraSR Srbije. Ove tri institucije ujedno i donose (termin iz materijala)opći društveni dogovor.Osnovni princip od koga materijali polaze jest da organizacijakoja ostvaruje relativno veći dohodak po radniku izdvaja irelativno više u fondove. J edan od proklamiranih ciljeva jestsmanjivanje neopravdanih razlika u ličnim dohocima medjugrupacijama. To treba da se postigne propisivanjem progresivnogodvajanja u fondove pomoću odgovarajuće formule. Zamisao irješenje veoma podsjećaju na stope akumulacije i fondova odprije dvije decenije, a upotreba formule na formulomaniju Narodnebanke u odredjivanju obrtnih kredita iz približno istog razdoblja.Kakvi su bili rezultati tih mjera - pokazuje njihovo brzonapuštanje. Medjutim, svaka analogija je uvijek djelimično pogrešna.Zbog toga je potrebno da se (koliko prostor dozvoljava)objasni gdje su učinjene pogreške u ovom konkretnom slučaju.1. Tradicionalni je princip poreske politike da se privrednisubjekti oporezuju prema imovinskoj snazi (od većeg dohotkauzima se veći porez) s time što moderni poreski sistemi primjenjujuporesku progresiju (kod nas je taj opće poznati i opće primjenjivanprincip nedavno ponovno otkriven pod imenom »socijalističkesolidarnosti«). Autori prednacrta predlažu da se jedanporeski princip koristi kao princip formiranja akumulacije. Kadse takva dva raznorodna principa pomiješaju, onda niti možedohodak biti dobro skrojen niti akumulacija formirana kakotreba.2. Iz t. l. neposredno proizlazi da je problem raspodjeledohotka nemoguće riješiti ako se ispravno ne postavi poreski198sistem i politika. Privrednicima i ekonomistima poznati su teškidefekti dosadašnjeg proporcionalnog oporezivanja ličnih dohodakatzv. doprinosima (ugradjena rigidnost, bujanje budžeta, diskriminiranjeradno intenzivnih grana u situaciji nezaposlenosti,favoriziranje monopolističkog položaja te tako i monopolističkihdohodaka). Ako se zaista žele smanjiti razlike u ličnim dohocimarecimo izmedju radnika u industriji nafte i radnika u industrijitekstila, ako se zaista žele smanjiti rasponi dohotka po radnikumedju grupacijama koji u ekstremnim slučajevima prema materijaluiznose 4: 1 - onda treba progresivnim porezom (i nekimdrugim instrumentima) eliminirati monopolnu, tehničku i prirodnurentu koju ubiru priviligirane grupacije. Ali ni time problemne bi bio riješen. Poznato je da se najveći pojedinačni lični dohociostvaruju van redovnih platnih lista i van redovnog radnogodnosa. Ti dohoci nedostupni su društvenom dogovoru. Da bise i ti dohoci obuhvatili i da bi se općenito postigla društvenoprihvatljiva raspodjela ličnih dohodaka, potrebno je drugačijeskrojiti poreski sistem, drugačije urediti prilivanje poreza,znatno poboljšati inspektorsku službu i znatno dotjerati kazneneodredbe.3. Akumulacija služi investiranju. Prema tome, ako je akumulacijanečemu proporcionalna, onda .to nisu lični dohoci - biloveliki ili mali - već osnovna i obrtna sredstva. Medjutim, propisivanjei takvog principa bilo bi pogrešno, jer su potrebe zainvesticijama kod različitih poduzeća veoma različite. Čak i kodistog poduzeća te potrebe variraju od perioda do perioda. A istotako i svoju politiku ličnih dohodaka radni kolektiv mora prilagodjavatipromjenama u privrednoj situaciji. Stoga u tržišnojprivredi treba ostaviti privrednim subjektima da sami donoseodluke koje su za njih naj probitačnij e. Pokušaj· propisivanjaponašanja formulama mora neibježno propasti jer (a) unosielemente rigidnosti i tako smanjuje fleksibilnost prilagodjavanjatržišnim prilikama, koje se neprestano mijenjaju, (b) predstavljadirektan poziv na izigravanje propisa i (c) upravo potiče nanarušavanje predvidjenih proporcija koje su nužno prosjeci. Ovopotonje vidi se iz slijedećeg. Kolektivi koji se ne mogu uklopitivršit će pritiske da se učine iznimke i nastojat će da izigrajupropise. Kolektivi koji su dosad izdvojili u fondove više no štoformula zahtijeva naći će za shodno da smanje alimentiranjefondova i povećaju lične dohotke (čl. 23 je slaba prepreka tojprirodnoj tendenciji).4. Iz tačke 3. proizlazi još jedna konzekvenca. Naša privredanije samo tržišna već i samoupravna. A to znači da radni kolektivi199