Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

a faktički inflacionu, što bi za tradicionalnu teoriju inflacijeizgledalo nemogućim.Druga komponenta ovog problema manjeg usavršavanja privrednogsistema odnosi se na razvoj tržišta. I tu postoji priličnovelika suglasnost da je potrebno da razvijamo devizno tržište, daje potrebno da razvijamo tržište financijskih sredstava i da jekrajnje vrijeme da se tu riješimo tutorstva društveno-političkihzajednica, pri čemu treba odmah dodati da to tržište kapitalatreba da ostane isključivo u okviru i krugu radnih organizacija ida je sasvim nedopustivo da se pojedinci uključe u trgovanjeobveznicama i akcijama itd. Suprotno tome treba reći nešto štoje vrlo važno s obzirom na veoma proširene iluzije o nekojmogućnosti »laissez-faire« privrede, a koje vladaju u našemdruštvu i javnosti. Naime, da se svim privrednim subjektimaprepusti da se ponašaju kako hoće i da će iz toga nekakoautomatski izaći i najbolji rezultati. To je, naravno iluzija, to jenemoguće i to nije bilo moguće ni onda kad je ta teorija prvi putizmišljena, u prvoj polovini XIX stoljeća, a najmanje je tomoguće danas. Zbog toga treba da budemo potpuno svjesni, daparalelno s razvijanjem slobodnog tržišta i uklanjanjem svihbarijera mobilnosti rada i sredstava, moramo razvijati jedansistem centralne intervencije. Naglašavam naročito: centralneintervencije.Taj sistem centralne intervencije morao bi imati ova četirielementa. Prvo, morao bi osigurati kreditiranje i razne drugestimulanse u izvoznim poslovima. To je otprilike ovaj fond zakreditiranje izvoza opreme, koji namjeravamo likvidirati i onogtrenutka kad bude likvidiran možemo biti sasvim sigurni daćemo imati debakl u našem izvozu. Drugi element je uravnoteženjetržišta. Naime, tržište, i najperfektnije, uvijek podliježe raznimšokovima i djeluje nauravnoteženo, i ono se može uravnotežitidirektnom intervencijom kao što su u nas garantirane cijeneu poljoprivrednom sektoru, rezerve sirovina i rezerve poljoprivrednihproizvoda. Treći element intervencije je regionalna korekcijainvesticionih ulaganja; to je naš fond za nedovoljnorazvijena područja. Četvrti element intervencije je strukturnokorigiranje investici onih ulaganja; to je naš bivši investicionifond koji smo sretno likvidirali, ali u zamjenu za njega nismoništa stvorili. Pri tome bih želio reći da se centralno interveniranjeu oblasti investicija može postići drugim načinom nego štoje to bila praksa u našoj zemlji. Naime, jedan birokratski »grabež«sredstava koja su fiskalno bila akumulirana. Postoji mnogoljepši i efikasniji, ekonomski opravdaniji način gospodarenja timsredstvima.182lIIHtio bih, medjutim, upozoriti na konfuziju koja vlada unašem javnom životu i koja nam nanosi goleme štete. Naime,implicitna pretpostavka da je centralna intervencija identičnabirokratskoj intervenciji i da je javna uprava identična policijskojvlasti. Mogao bih navesti čitav niz zemalja gdje postoji centralnaintervencija, ali ne birokratska, i gdje javna uprava nije policijskavlast nego društvena služba. Ne vidim razloga zašto jedno samoupravnodruštvo, kakvo gradimo, ne bi moglo zadržati centralnuintervenciju bez birokratskih deformacija i transformirati ovunašu naslijedjenu upravu u društvenu službu.Jedna je stvar očigledna ekonomistima druge polovine XXvijeka, a to je da je privreda veliki složeni sistem. I sve što vrijediza druge sisteme, naime, da su oni po prirodi stvari nestabilni ida ih moramo stabilizirati, ili ugradjivanjem automatskih stabilizatora,ili ručnom stabilizacijom kad počinju oscilirati, vrijedii za privredni sistem. A to reguliranje može biti samo centralnoreguliranje. I kao što je besmisleno govoriti o centralnom reguliranjujednog tehničkog sistema da je birokratski - on je efikasanili neefikasan - to isto, mislim, vrijedi za jedan privredni sistem.Centralno reguliranje možemo izvesti na efikasniji način ako jemanje opterećeno birokratskim elementima. Mislim da bi bilokorisno da se najstručnijim ljudima u zemlji povjeri izrada togstabilizacionog programa koji je očigledno nužan i da se na tajnačin prekine nezgodna tradicija dosadašnjih reforma; u tomsmislu dao bih punu podršku onome što je rekao i profesorSirotković da su ekonomisti i dalje spremni da pomognu i dasuradjuju.Treći kompleks mjera odnosi se na neposredne mjere privrednepolitike koje su za jednog ekonomistu toliko očigledne da ihne treba posebno spominjati, jer su navedene u referatu. Osimtoga, slažem se s većinom onoga što su iznijeli drugovi Bajt iVojnić, tako da smatram da u tom području medju ekonomistimapostoji praktički potpuna suglasnost.Nalazimo se u dosta neprijatnoj situaciji. I prognoza je istotako vrlo neprijatna. Ipak, nemam iluzija da će ovo što smo ovdjeiznijeli i što radimo u našim institutima naći izravni put uekonomsku politiku i da ćemo imati radikalni prekid s dosadašnjomekonomskom politikom. U tom pogledu mogu jedinonavesti da se naše društvo, čini se, razvija po izvjesnom zakonukoji je formulirao profesor Baletić, naime, da se nagrada idruštveno priznanje daje uvijek onima koji su optimisti, a dapravo uvijek imaju oni koji su pesimisti.183