Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

Ekonomska stabilizacija i razvoj tržišta1. Mislim da ovaj dio materijala ima veoma ozbiljne nedostatkei da bi ga trebalo iznova napisati. Umjesto da se kritizirajuiznijeti stavovi - ili odsustvo stavova - bit će vjerojatno korisnijeda se izlože neke pozitivne alternative.2. Ukoliko se želi formulirati politika stabilizacije, potrebnoje prvo utvrditi osnovne uzroke nestabilnosti. Na osnovu višegodišnjihistraživanja izvršenih u Institutu ekonomskih nauka uBeogradu i Ekonomskom institutu Pravnog fakulteta u Ljubljanidanas već dosta znamo o funkcioniranju naše privrede pa stogamožemo i s dosta izvjesnosti identificirati i uzroke nestabilnosti.Oni su navec;leni u narednih 6 tačaka otprilike redoslijedomnjihove važnosti.3. Osnovni uzrok nestabilnosti jugoslovenske privrede jenegiranje načela raspodjele prema radu. Iz negiranja tog načelaproizlaze sve glavne deformacije sistema privredjivanja. Ako selični dohoci korigiraju za razlike u kvalifikacionoj strukturi, ondase oni u privilegiranim i eksploatiranim granama odnose kao 1 : 2(na bazi grupacija 1 : 3). Za iste rezultate rada radnik ili inženjeru elektroprivredi ili bankama dobivaju dvaput veći dohodak negou duhanskoj ili drvnoj industriji. Te razlike i njihovo (apsolutno)povećavanje stvaraju m!zadržive inflacione pritiske. U Institutuekonomskih nauka upravo se završava kvantitativna studija kojanam daje jasnu sliku o povezanostima izmedju cijena i dohodakakao i o širenju impulsa iz privilegiranih grana kroz čitav sistem.Nastojeći da sustignu privilegirane, eksploatirani povećavajusvoje lične dohotke. Time iscrpljuju rezerve i dolaze u sve većuzavisnost od banaka. Kad su rezerve i kredit iscrpljeni, pokušavajupovećati cijene. Ako to zbog kontrakcije tražnje ili kontrolecijena nije moguće, onda investiraju bez pokrića,. upadaju udugove i prestaju plaćati obaveze. To ubrzo izaziva lančanureakciju koja dovodi do simultane inflacije uz nelikvidnost što jespecifično jugoslovenski fenomen u svjetskoj privredi. Povećavanjenovčane emisije ubrzava inflaciju, a da ne liječi nelikvidnost.Monetarna restrikcija može zaustaviti inflaciju, ali uz skokovitoobaranje stope rasta. Ovo potonje smo isprobali 1966/67. Ovoprvo se dešava u posljednje dvije godine. Očigledno je da trajnogi efikasnog rješenja nema dok se ne ukloni fundamentalni uzrokporemećaja.4. Nepostojanje privrednih planova odnosno nesprovodjenjeplanova koji postoje. U posljednoj deceniji tri srednjoročna planadoživjela su neuspjeh, a četvrti se nije mogao donijeti na vrijeme.112Ako se još doda stalno mijenjanje propisa i režima privredjivanja,onda je jasno da privredni subjekti djeluju u situaciji ogromneneizvjesnosti. Oni su stoga krajnje kratkoročno orijentirani, bavese svaštarenjem, izvrdavanjem mjera i svakojakim spekulacijama.Umjesto industrijskog formira se orijentalni tip privrede;zarada se ne stvara u proizvodnji već u prometu i financijskimspekulacijama.5. Stalno isticanje volumena investicija kao osnovnog uzrokanestabilnosti jednostavno je pogrešno. Mi smo ranije imali većeinvesticije uz veću stabilnost i brži rast. Medjutim, investicijejesu jedan od značajnih uzroka nestabilnosti i to u smislu t. 4.tj. u smislu pogrešne granske i teritorijalne alokacije. Neplaniranjekapacitetne strukture dovodi do disproporcija u proizvodnjikoje izazivaju pretjeran uvoz, nekorištenje kapaciteta, nerentabilnostproizvodnje, nestašicu pojedinih r~ba i inflaciju. Već godinamanema dovoljno cementa, u posljednje vrijeme čak ni cigle.Orijentiramo se na brodogradnju kao važnu izvoznu industriju·au crnoj metalurgiji imamo ogromni materijalni deficit. Proizvodnjarepromaterijala kronično zaostaje i stoga uvoz repromaterijalapredstavlja nesavladiv teret. U isto vrijeme imamo previšepivarskih kapaciteta, rafinerije nafte imaju već danas kapacitetkoji će nam trebati tek na kraju petogodišnjeg plana, a nizpoduzeća ne zna šta bi trebalo proizvoditi, ili proizvode zanepostojeće tržište. Najapsurdnije su situacije u kojima postoje ikapaciteti i tržište, a do proizvodnje ne dolazi zbog financijskihrazloga (slučaj željezničkih vagona). Sva tri tipa situacija se idalje perpetuiraju s tendencijom povećavanja disproporcija.6. U uskoj vezi s neizvršavanjem planova i pogrešnom ekonomskompolitikom jest nepostojanje organiziranog naučnograda na ekonomskim prognozama, i kvantificiranju ponašanjaprivrednih subjekata i modeliranju mjera ekonomske politike.Samoupravna privreda zahtijeva autonomiju. Autonomija značisamostalno donošenje odluka. Medjutim, makar samostalno iautonomno, ponašanje je ipak predvidivo - ako se savladajuekonometrijske metode i suvremena ekonomska teorija i ako seorganizira odgovarajući istraživački rad. U akciji organa ekonomskepolitike postoje slijedeće faze: (1) pojava, (2) uočavanjepojave, (3) pripremanje mjera, (4) prihvaćanje mjera od nadležnogpolitičkog organa, (5) sprovodjenje mjera i (6) reagiranjeprivrede. Izmedju (1) i (6) može proći mnogo mjeseci, a umedjuvremenu se privredna situacija može bitno izmijeniti. Kodnas se stoga po pravilu dešava da se vodi pogrešna ekonomskapolitika, jer su mjere skrojene za situacije koje su se davno8 Jugoslavenska privreda 1965-1983. L 113