Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

sima, delegiranju u savezne naučne i druge forume, rješavanjusmeštajnih problema i dr. Da izbjegne republička iritiranja,Institut je bio prisiljen da promjeni ime i izbaci atribut »jugoslavenski«,ali to upravo navedene faktore nije uklonilo. Otkad suse republički antagonizmi jače razvili, pokazalo se da je apsolutnonemoguće dovesti naučne kadrove iz zapadnih republika: izZagreba i Ljubljane nitko ne želi doći u Beograd. Jedini slovenskiekonomist u Institutu, koji je sada direktor istraživanja, vraća seuskoro u Ljubljanu. Nagrade za naučni rad su republičke i zajednog Hrvata ili Slovenca u Beogradu praktički je nemogućedobiti Adžijinu ili Kraigherovu nagradu; u svakom slučaju dosadnisu dobili, a osim toga ni sedmojulske. Iz nerazvijenih krajevaInstitut teško regrutira kadrove iz drugih razloga. Bilo bi potrebnoodabirati i voditi potencijalne naučne kadrove od prve godinestudija pa do doktorske disertacije, što je razdoblje od 9 godinaza što su potrebna znatna financijska sredstva, koja Institut uzsva dosadašnja obrazlaganja problema nije uspio osigurati. postavljase stoga pitanje: Da li je Jugoslaviji potreban jedankadrovski i programski općejugoslavenski ekonomski institut?Ako je potreban, onda se moraju poduzeti veoma ozbiljne mjereda se on ostvari. A o tim mjerama ima smisla govoriti tek nakonšto se da pozitivan odgovar na postavljeno pitanje.2. lEN je jedini institut u zemlji koji izvodi poslijediplomskunastavu van univerziteta. On je jedini i po nizu programa koji seu Jugoslaviji mogu specijalizirati samo na lEN-u. Za univerzitets njegovim monopolističkim pretenzijama to je iritantno, a samaPoslijediplomska škola institucionalno je nedovoljno riješena dabi mogla nesmetano funkcionirati. Radi se prije svega o davanjudoktorata i o stabilnom financiranju. Postavlja se pitanje: Da lije ovakvo poslijediplomsko obrazovanje Jugoslaviji potrebno iline? S obzirom na to da vrhunsko obrazovanje pretpostavljavrhunske standarde istraživanja i obrnuto, eventualni negativniodgovori -na postavljeno pitanje značili bi ne samo eliminisanjemogućnosti specijalizacije u prvim frontovima ekonomske nauke,već i likvidaciju postojećeg Instituta ekonomskih nauka.3. Institut je do sada bio slobodan od ma kakvih republičkihili drugih parcijalnih interesa. Naučna istraživanja su vršena irezultati prezentirani na osnovu naučne savjesti iserioznognaučnog rada. Ponekad je to bilo iritantno za političke forume.Nije isključeno da ponekad javne ocjene nisu davane s dovoljnotakta. Ukoliko je toga bilo, boljom suradnjom se u buduće možeizbjeći. Dosljedna principijelnost Instituta učinila ga je veomaranjivim; ostao je bez političkog patrona i tako je izložen napadimaa bez zaštite. Postavlja se pitanje: Da li je Jugoslaviji120Ipotrebna jedna takva nezavisna naučna institucija i da li postojećipolitički sistem, a prije svega SIV i njegovi organi, mogu razvitiplodnu suradnju s tako orijentiranom institucijom i da li moguapsorbirati objektivnu naučnu kritiku?Ova tri otvorena pitanja zahtijevaju nedvosmislen odgovor.O njemu ovisi daljnja egzistencija Instituta ekonomskih nauka.Kolektiv je do sada jasno pokazao da mu ne manjka inicijative ida se ne plaši napora, ali rješavanje navedenih problema dalekoprevazilazi njegove mogućnosti. Ako se Institut želi sačuvati, bitće potrebna značajna i bezrezervna materijalna i prije svega,moralna podrška SIV-a. Budući da su stvari već otišle predaleko,ta podrška morat će biti i veća i energičnija no što bi bilo uslučaju da se ranije reagiralo. Ja ne znam da li SIV želi osiguratipotrebnu podršku i ne znam da li je u mogućnosti da je pruži.Ukoliko želja ili mogućnost ne postoji, Institut je osudjen naagoniju i raspadanje. Uz demoralizaciju iznutra, a bez podrškeizvana, neminovnost daljeg toka dogadjaja ne može se spriječiti.U tom slučaju molim da se ovaj izvještaj shvati kao obrazloženjemoje ostavke i povlačenje. U tom slučaju, naime ne vidim višenikakve perspektive za seriozan naučni i obrazovni rad.Predsjedniku SIV-a drugu Mit ji RibičičuBeogradPovodom situacije u Institutu i oko Instituta uputio sam Vamu oktobru prošle godine pismo s obzirom na to da je Saveznoizvršno vijeće osnivač Instituta.Nakon što su bili navedeni relevantni podaci, u pismu su bilapostavljena ova tri pitanja: 1) Da li je Jugoslaviji potreban jedankadrovski i programski općejugoslovenski ekonomski institut?2) Da li je poslijediplomsko obrazovanje, kakvo sprovodi Institut,Jugoslaviji potrebno ili ne? 3) Da li je Jugoslaviji potrebna jednatakva nezavisna naučna institucija i da li postojeći političkiforumi, a prije svega SIV i njegovi organi, mogu razviti plodnusuradnju s tako orijentiranom institucijom i da li mogu apsorbiratiobjektivnu kritiku? Pismo se završava konstatacijom da ovatri otvorena pitanja zahtijevaju nedvosmislen odgovor. Ako seInstitut želi sačuvati, bit će potrebna značajna i bezrezervnamaterijalna i prije svega, moralna podrška SIV-a. Ukoliko željaili mogućnost ne ·postoji, upozorio sam, Institut je osudjen naagoniju i raspadanje. U tom slučaju, zamolio sam, da se pismoshvati kao obrazloženje ostavke i povlačenja.121