Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

lKad je reforma koncipirana kao da problem zapošljavanjane postoji onda su se naravno ti isti ljudi jako začudili kada jeodjedanput došlo do nezaposlenosti, do masovne emigracije. Ionda je čak uradjeno nešto što nije samo stvar neznanja, nego istvar nepoštenja, kad je došlo do masovnog otpuštanja bosanskihrudara. Onda je to obrazlagano ne kao odgovornost akteraekonomske politike nego kao cijena koju treba platiti da bireforma uspjela. I na kraju cijena je plaćena, a 1970. kada jetrebalo da imamo izravnanu platnu bilansu, konvertibilni dinari devizne rezerve i unutrašnje tržište potpuno slobodno itd.,ispalo je točno obrnuto: zamrznute su cijene, zamrznuti dohoci,o konvertibilnosti dinara ni govora, nego devalvacija, a platnideficit takav kakav nikada nije bio. Evo, danas novine donose daje prvi puta od kada postoji Jugoslavija deficit veći nego ukupniizvoz.I nitko nije ponio za to konzekvence. Kad se danas analizirata situacija onda se može bez ikakvog ustezanja reći da to nijebilo nužno, da se moglo izbjeći. To se može vrlo prosto i dokazati.Naime, već 1965. vlada je upozorena da će 1969. doći do likvidacijereforme, dakle četiri godine unaprijed. A to je interno bilorečeno. Javno je to bilo rečeno na savjetovanju ekonomista uLjubljani 1967. godine gdje je to predvidjanje bilo sasvim precizirano.Ne za 1969. nego za 1970. godinu, do čega je stvarno idošlo.To je jedna strana problema, taj voluntariziram kod nas, kojije kao što sam rekao jedan potpuno antimarksistički prilazrješavanju osnovnih problema.Medjutim, nažalost, taj voluntarizam postoji ne samo u tojpolitičkoj superstrukturi, i ja ne znam da li je on odraz jednogprimitivizma, patrijarhalne sredine, ili nečeg trećeg, ali upravoputujući ovamo u avionu sam pročitao izvještaj sa ovog sastankana studentskom vrhu u Ljubljani, gdje je upravo zagrebačkostudentsko rukovodstvo izašlo s jednim totalno voluntarističkimstavom u pogledu ekonomske organizacije zemlje. To je stav, kojibi ukoliko bi bio proveden bio katastrofalan za Hrvatsku, jer bidoveo do daljnjeg snižavanja stope rasta negdje na 3-4 posto.Takva privredna organizacija daje otprilike takve stope rasta, štobi onda naravno dovelo do još veće nezaposlenosti, do još većeemigracije Hrvata, još većeg političkog nezadovoljstva, političkihnapetosti i slično.Evo, to bi bio odgovor na prvo pitanje.STANKO POSAVEC: U vezi s tim prvim pitanjem ja bihnapomenuo samo neke elemente u odnosu na ono što ste rekli.74Naime, očito je da u tom odnosu izmedju politike i privredenije postojalo nešto što je vjerojatno trebalo biti racionalni medij.Nije postojala politička ekonomija, koja je mogla i morala teorijskiutemeljiti osnovne proizvodne odnose. I upravo radi toga seu tim osnovnim proizvodnim odnosima i teoretski, pa naravno ipraktički, vrludalo od časa do časa. Mislim da su tu nastalekonfuzije koje se dakako sada razrješavaju ili su se razrješavalena voluntaristički način.S druge strane imaj edna tendencija koja rezultira iz ovakvogdosadašnjeg razvoja, koja se upravo sada očituje: budući dapolitička »nadgradnja«, politička struktura nije racionalno prilazilaproblemima privrede, nije ih obuhvatila s tog posebnogaspekta i rješavala na način koji bi u sebi maksimalno uključiostručnost, došlo se do toga da je politička struktura sada zapravonemoćna; ona je iz svoje moći došla u poziciju nemoći zbog togajer se samim kretanjem privrede naprosto koncentrirala moć nadrugim mjestima, izvan te političke strukture. Ona može formalnojoš uvijek dirigirati. (Horvat: Može samo štetu još napraviti.)Medjutim, faktična društvena moć se sve više koncentrira vannje. I tu dolazi do postojeće kolizije, do karakterističnih razlikaizmedju »riječi i djela«, dp toga da se unatoč mnogim dogovorima.tih političkih struktura, unatoč uzastopnim plenumima ovakvimili onakvim, situacija netom poslije njih opet nekako pogoršavajer su faktički oni koji diktiraju razvoj zapravo na neki način ipakvan plenumskih ili nekakvih drugih službenih političkih struktura,i to unatoč dobroj volji jednog značajnog dijela ljudi koji suu političkim strukturama i unatoč dobrim idejnim programima.Dr BRANKO HORVAT: Ja bih to sveo na dva ili tri momenta.Jedan je nedostatak znanja u političkim forumima. Političkaekonomija postoji, ali je politički forumi ne znaju. A naročito neznaju one stručne aspekte ekonomije. Vi ste i sami napomenulida ekonomska politika praktički nije postojala i to je točno. Mismo imali jedino monetarnu politiku, a vlada nije znala da umodernoj privredi postoji fiskalna politika i da samo kombinacijafiskalne i monetarne politike može dovesti do ravnoteže uz rast.Ako se upotrijebi samo monetarna onda imamo stagnaciju,nemamo rast, itd.Dakle, to je jedan momenat da ti ljudi jednostavno ne znajukako moderna privreda funkcionira, a nisu često svjesni toga dane znaju.Drugi je, medjutim, momenat taj da to znanje danas u zemljiveć postoji. Prije deset godina mi ga nismo imali, onda su tekprvi teorijski radovi iz takvog jednog tržišnog sistema kod naspisani. Danas tu već imamo ekonometrijska mjerenja, imamo75