Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

lslušaju i da postavljaju pitanja. I da poslije toga direktno informirajusvoja tijela o onom što su čuli. Medjutim, njih nema. Kaoda se u ovoj zemlji ništa ozbiljno ne dešava. Kao da imamonajnormalniju situaciju u svijetu.S druge strane informirali su me moje kolege, koji sjede posaveznim resorima, da izvještaji sa ovih naših sastanaka, uglavnomzavršavaju u korpi za smeće. Jer, to i ne vrijedi čitati. Nezbog nekog karikiranja, nego zato što ti politički funkcioneriočigledno nisu ovdje jer mi nismo relevantni. Ono što se ovdjegovori, nije relevantno za ekonomsku politiku u ovoj. zemlji.Relevantno je nešto drugo. I upravo zbog toga, meni izgledasasvim beskorisno trošenje vremena ponavljati po ko zna koji putono što svi znamo, u čemu se svi slažemo, a što za ekonomskupolitiku Jugoslavije nije relevantno.Ja bih zato, prišao problemu, na jedan malo drugačiji način,nego što sam godinama prilazio kad sam i sam bio saveznifunkcioner. I htio bih upozoriti, da je problem, kao što reče opetOskar Kovač, ne u nedostatku znanja, nego u načinu prilaženjaekonomskoj politici. Dozvolite mi da to ilustriram sa četirikarakteristična momenta.Prvo, u materijalu odmah na početku - upravo prva rečenicaIzvještaja - stoji: Društveni plan Jugoslavije za period od 1981-1985, u 1981. i 1982. g., ostvarivan je u mnogo težim uslovima,nego što se pretpostavljalo prilikom donošenja Plana, pa surezultati znatno nepovoljniji od predvidjenih. To nije tačno. Mismo znali da će uslovi biti otprilike ovakvi kakvi jesu. I upozoravalii publicirali smo te podatke. Konkretno za ovu godinu znalose da će porast cijena biti preko 30%.* Da proizvodnja uopćeneće rasti, nego će doći do pada. Da porast izvoza na konvertibilnopodručje od 20% realno u vrijeme kad sav izvoz svjetski pada,nije ni realno ni nominalno, nego nerealno.** To se sve znalo. Jasam.sam objavio te podatke u decembru prošle godine. A moramda kažem, da su i kolege iz savezne administracije to isto znali.Zašto to nije ušlo u rezoluciju, kad se znalo? Ko je taj, kojisprečava ljudima koji savjesno rade u saveznim organima, da tosvoje znanje učine dostupnim organima koji donose odluke? Uovom slučaju Saveznoj skupštini. I na koncu čitavom narodu uovoj zemlji. To je prvi problem na koji treba odgovoriti.c'" Stvarni porast cijena prešao je 37 % u II mjeseci. (EIPF, Privredna kretanjaJugoslavije, Dec. 1983, s. 53.)"* U trenutku kad ovaj tekst predajem u štampu poznati su podaci o nominalnomizvozu za II mjeseci; izvoz na konvertibilno područje porasao 14,1 %, ukupniizvoz l %. (Ibid., s. Sl). Realni izvoz je nekoliko procenata manji.260Drugi problem, i tu se moram reći malo razilazim s kolegomĆičin-Šainom, jer smatram da ovaj izvještaj ne zadovoljava. Sadtu na njega ne gledam kao uski ekonomist, nego gledam na njegakao ekonomist, koji želi naći izlaz iz krize. Bilo je mnogogimnastike sa tim terminom kriza: da je to nekakva konstruktivnakriza, razvojna kriza, itd. Nakon Skupa u Herceg Novom, mislimda je svima u ovoj zemlji jasno, da je to najobičnija privrednakriza. Vrlo teška, koja ima tendencije da se razvije u društvenui političku krizu. I u tom.kontekstu je trebalo taj izvještaj raditi.Ne u kontekstu da li su cijene malo više ili malo niže. I u tomkontekstu, ja mislim da je neodrživ nastavak jedne prakse, kojaje započela negdje oko 1968. g. u saveznoj administraciji. Spominjemtu godinu, jer je to godina početka demontiranja federacijeu ovoj zemlji. Postalo je praksa da savezna vlada drži predavanja.Umjesto da poduzima akcije i preuzima odgovornost.Dozvolite, da to ilustriram da ne bude gola tvrdnja, iako jeto prilično očigledno. Na 8. strani kaže se: Medjutim, na nepovoljnusituaciju u industrijskoj proizvodnji u znatnoj mjeri utiče isporost organa društveno-političkih zajednica i komorskog sistemau nalaženju rješenja za korišćenje raspoloživih inostranihsredstava za uvoz na kredit. Šta sad to znači? To mogu ja ili nekood vas da kaže. Ali vlada jedne zemlje to ne može da kaže. Onatreba da kaže: mi smo propustili da uradimo, to i to. I snosimozato punu odgovornost. A ne da nam obrazloži da Komora ilineko deseti nešto nije uradio. I to ne nešto beznačajno, nego neštošto je u stvari ključno za ostvarivanje Rezolucije, koju je ta vladapredložila Skupštini. I Skupština usvojila, početkom godine.Na istoj strani: Nastavlja se smanjivanje obima gradjevinskeproizvodnje, prije svega zbog smanjenih investicija, ali i zbognagomilanih problema, kao što su imobilnost itd. Medju ostalimi sistemske smetnje, kao što je nepostojanje uslova da se gradestanovi za tržište. Kome se to predavanje drži? Ko je odgovoranza te sistemske smetnje? Da li to mi držimo sada neku lekcijustudentima prve godine, ili se radi o vladi koja je dužna da teprobleme riješi.Na strani 9: Iako se smanjuje broj upisanih na visoke i višeškole, veoma se sporo i nedovoljno preduzimaju mjere za uskladjivanjeobrazovnog sistema itd. Kome to opet predavanje, da semjere sporo preduzimaju?Na strani 21, još samo dva primjera radi ilustracije da nedužim: Osim toga Savezno izvršno vijeće smatra da treba ubrzatiaktivnosti na korišćenju ovih zaključenih robnih kredita sa pojedinimzemljama. Naročito kredita kojima se obezbjedjujeuvoz itd.261