Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

dr Horvata«; ako naučni radnici po svojoj savjesti iznose rezultatesvojih istraživanja, tj. »tvrde ono što tvrde, onda efekat može dabude čak i porazan. To može da poljulja poverenje mnogih upolitiku ... a to opet sa svoje strane može da demobiliše vrloznačajne snage u borbi za reformu,,; drug Božić skromno isimpatično izjavljuje da je »laik u ekonomskoj nauci«, ali ga tone sprečava da nekoliko odlomaka dalje autoritativno utvrdi:»Ali, za svakog ko je pročitao prof. Bajta i dr Horvata, izgledajasno da oni ne plediraju za usavršavanje, nego za likvidiranjeekonomske politike kakvu danas imamo. Naravno i to, kako kažu,u krajnjoj liniji radi njenog usavršavanja. Način na koji: to radene vodi, mislim, ujedinjavanju napora u tom smislu, nego totalnojdezintegraciji« .Čemu ovo harangiranje drugovi Božiću i Miliću? Kome onomože koristiti? Reformi? Zar smatrate da se reforma možesprovesti žmireći na teškoće, noj evskom taktikom? Ne bi li to biodobro poznati birokratski oportunizam? Pokazuje li se političkaodgovornost prešućivanjem činjenica? Ili otvorenim uočavanjemteškoća i angažiranjem da se one prevladaju? Zar tako malocijenite društveno-političko jedinstvo ove zemlje da doista smatrateda nekoliko naučnih kritika može učiniti darmar? Zardoista toliko sumnjate u progresivnost našeg samoupravnogdruštva da a priori pretpostavljate kako će mu nauka naškoditi,a ne koristiti? Zar nije normalnije pretpostaviti da će javnanaučna kritika doprinijeti pronalaženju boljih rješenja? Nauka,naravno nije nepogrešiva. A ekonomska politika, upravo zato štoje i politika, ne može se svesti isključivo na nauku. To su banalneistine koje jedva da je potrebno ponavljati. No zar naučnisocijalizam ne pretpostavlja upotrebu naučnih metoda gdje godi dokle god je to moguće, ne znači oslanjanje na nauku ma kakoova bila nesavršena? Zar to nije i jasno proklamirana politikaSaveza komunista, pa je tako u upravo objavljenim zaključcimaOsmog plenuma, pored traženja da zbog »sve većeg značajainicijativa iz samoupravne društvene baze ... svi ... društvenifaktori blagovremeno odgovaraju na prijedloge i kritike ... radinalaženja što boljih rješenja u sistemu i tekućoj politici«, opetjednom istaknuto: »Savez komunista će, kao i uvijek, svojupolitiku i praksu zasnivati na rezultatima progresivne društvenemisli i naučnih istraživanja«, boreći se, medju ostalim, i protivsuprotstavljanja ekonomske nauke ekonomskoj politici. Umjestoimputiranja zakulisnih motiva, zar nije bilo jednostavnije pretpostavitida se naučni radnici javljaju svojim prijedlozima upravozato što su kao samoupravljači životno zainteresirani za uspjehreforme, što zbog toga ne mogu biti indiferentni prema pogreška-24ma koje miniraju ciljeve reforme, posebno kad se radi o ljudimakoji su bitku za reformu započeli davno prije nego što je reformazakonski inaugurirana, kako se to, medju ostalim, vidi iz bibliografijenjihovih radova?Javljaju se i druga pitanja. I prije reforme - i njenogneposrednog proizvoda, Brionskog plenuma - radjene su pogreškeu ekonomskoj politici, možda i veće nego danas. I tada su semnoge stvari mogle popraviti, mnoge štete izbjeći, no naučniradnici nisu izlazili u javnost s kritikom. Zašto nije bilo javnenaučne kritike? Je li to bilo korisno ili štetno za izgradnjusocijalizma u Jugoslaviji? Žele li drugovi Božić i Milić da seponovo vratimo u to stanje? Kada stvari ne idu najbolje, trebali savjesni naučni radnici da šute i sliježu ramenima? Da šute todublje, što su devijacije od normale veće? Zar nije povlačenje uprivatni krug mnogo jednostavnije i prijatnije od društvenogangažiranja? Zar ne uvidjaju drugovi Božić i Milić da njihovopronalaženje sukoba tamo gdje ga nema i harangiranje u imepogrešno shvaćenih interesa - objektivno upravo vodi u situacijuza koju smo smatrali da je reformom definitivno prevladana iprepuštena prošlosti? Zar nije očigledno da huškanje ekonomistana političare ili obrnuto doista čini medvjedju uslugu svima? Zarne bi bilo konstruktivnije sugerirati radnim organizacijama iforumima koji raspolažu sredstvima da financiraju studije, naučnaistraživanja, naučne skupove i polemike u kojima bi senaučnim metodama i standardima raščistila sporna i nejasnapitanja? A od kritičara bi se tražilo da pokažu šta znaju upozitivnoj izgradnji privrednog sistema i mjera ekonomske politike?Zar takav jedan proces ne bi veoma brzo i efikasno odijeliopljevu od pšenice i javnosti pružio elemente za ocjenu gdje tkostoji i šta tko stvarno hoće? Zar ne bismo mogli imati punopovjerenje u jugoslavenske naučne radnike da će onemogućitinaučne i političke diverzije i pronaći najadekvatnija rješenja? Ilibi to bilo toliko opasno, da bi vodilo »totalnoj dezintegraciji«?Samoupravno društvo je deetatizirano, depolitizirano društvo.Odumiranje države znači zamjenjivanje državno-političkihmehanizama Ci političara) samoupravnim mehanizmima Ci samoupravljačima).Kod nas taj proces traje već više godina. Zaru takvoj situaciji ne izgleda, blago rečeno, čudno kad netkopolitičare kao profesiju suprotstavlja ekonomistima ili bilo kojojdrugoj profesiji? Radi li se tu o jednom lingvističkom lapsusu, ilipak o odrazu dubljih shvaćanja po kojima političari jesu profesijai kao takvi treba da čvrstom rukom prave red u ovoj našojnemirnoj socijalističkoj zemlji?25