Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

, I !Gr~f 2. Industrija: lančani indeksi proizvodnje, obrtnih kredita,zaliha gotove robe i zaduženja dobavljačima (kvartal prethodnegodine = 100)1281), kreditna ekspanzija se nešto ubrzava, porast zaliha se blagousporava, likvidnost se poboljšava, a porast zaduženosti usporava- (graf 2) i na taj način stvorena je tipična situacija· za noviprivredni uspon. Trebalo je spontane akcije kolektiva pomoćiadekvatnom ekonomskom politikom i do uspona bi nesumnjivodošlo.Umjesto toga - usprkos evidentne prezaduženosti privrede -organi ekonomske politike pojačavaju kreditnu restrikciju (graf2). Zvuče nevjerojatno slijedeći odlomci iz Godišnjeg izvještajaNarodne banke za 1966. godinu:»Novčana masa porasla je u 1966. godini za 5%, a ukupnalikvidna sredstva za 6 %. Kratkoročni krediti banaka povećanisu za 3 %. Imajući u vidu da je istovremeno društveniproizvod po tekućim cijenama povećan za blizu 24%, očiglednoje da je u punoj mjeri ostvaren cilj novčano-kreditnepolitike da novčana masa raste sporije od porasta društvenogproizvoda. Za ostvarenje ovakvog kretanja novčane mase ikredita primjenjivane su tokom 1966. godine oštre restriktivnemjere, naročito u drugom polugodju 1966. godine« (podvukaoInstitut).»Opadajuća stopa porasta industrijske proizvodnje, smanjenjeproizvodnje gradjevinarstva i niska stopa privredne aktivnostiuopće predstavljali su jednu od najznačajnijih komponenatakojim je novčano-kreditna politika doprinosila ostvarenjustabilizacionih ciljeva« (podvukao autor).Zvuči još nevjerovatnije zaključak »da treba nastaviti srestriktivnim mjerama«. Medjutim, da bi se ovi stavovi objektivnoocijenili, treba imati u vidu da je Narodna banka državniorgan te stoga ne može samostalno voditi monetarno-kreditnupolitiku.Prirodno je da kad se centralna monetarna institucija zemljeorijentira na to da ukoči proizvodnju, onda nikakva snalažljivosti poduzetnost radnih kolektiva ne može pomoći. Nakon što su svemogućnosti medjusobnog zaduživanja bile iscrpljene, krhka privrednastruktura - koja se samo krajnjim naporima održavala unestabilnoj ravnoteži kroz četiri kvartala - slomila se i umjestodo uspona došlo je do nove retardacije koja je recesiju pretvorilau krizu.Negativni efekti monetarne politike bili su potencirani ne adekvatnomvanjskotrgovinskom politikom. Nepostojanje izvoznihkredita (naročito za opremu), neriješena pitanja deviznog režima,poskupljenje proizvodnje uslijed recesije, depresijacija dinara -doveli su do naglog usporavanja izvozne dinamike. U isto vrijemenekritička liberalizacija uvoza dovodi do nekontrolirane eksplozi-9 Jugoslavenska privreda 1965-1983. L 129