Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

lse afirmira kao ličnost u svakom pogledu, pa prema tome i unacionalnom pogledu, upravo zato što je to tako nema nikakvogsmisla govoriti da je mnogonacionalnost jedna specifičnost našesituacije.Specifičnost naše situacije je da gradimo ili bar smo proklamiralida gradimo, a ja se pitam da li to zaista radimo, jednosamoupravno socijalističko društvo.Dr VLADIMIR VESELICA: Ja se ne bih upravo s tim složio.Ja mislim da je Jugoslavija složenija struktura nego što jeFrancuska, nego što je Italija ili neke druge zemlje i da u ovojetapi u kojoj se mi nalazimo, nacija se u okviru svoje radničkeklase pojavljuje kao prva pokretačka kategorija razvoja.Mislim da se moderna organizacija federacije kao jedneinteresne zajednice, gdje se dominantne odluke ne mogu donositiviše na jednom unitarističkom konceptu, koji htjeli ili ne htjelipriznati ipak preferira neka odredjena područja, javlja u ovomsvjetlu. Koncept unitarističke Jugoslavije razdrobio je jugoslavenskustrukturu, iako su - gledajući teoretski - postojale idealnepretpostavke da se ona tehnoekonomski optimalizira. To drugimriječima namaće jednu potrebu da se republike odnosno radneorganizacije - uz afirmaciju radnog čovjeka kao osnovnog subjektadruštveno-ekonomskog i političkog sistema pojavljuju u jednojdrugoj ulozi nego što su do sada bile kada je njihova uloga bilaskoro bi mogli reći kompletno negirana, jer je unitarističkakoncepcija u Jugoslaviji bila dominantno prisutna. I ideološkipogled bio je u stvari dominantno etatistički, koji je svojuideološku platformu gradio na vrlo visokoj stopi rasta, na tomeda prednost ima ... (Horvat: To nije loše - visoka stopa rasta.)Znam, samo kakva je cijena bila visoke stope rasta u konkretnimjugoslavenskim prilikama, koja je dovela do jedne strukturneporemećenosti, do deficitarnosti trgovinske i platne bilance,dovela je ... (Horvat: Do toga je dovela niska stopa rasta.) Bilaje prije visoka pa je takodjer bio deficit. (Horvat: Beznačajan uuporedjenju s današnjim.)Tako da se taj odnos izmedju ekonomije i politike moraizmijeniti. Naime, ne može se mehanički više odvajati ni ekonomijani politika, ni pravo, pa čak ni tehnika ni tehnologija. Jedanmoderan koncept zahtijeva kibernetski pristup problemima gospodarstvai jedan složeni model kako da efikasno funkcionirajuti dijelovi koji u Jugoslaviji postoje na nivou radnih organizacijaa i na nivou općina i republika, gdje se federacija - koja u stvarinormira osnovne elemente društveno-ekonomskog i političkogsistema - pojavljuje ne u funkciji direktnih ulaganja, jer će ova78investicijska funkcija federacije osjetno oslabiti, ona naprostonestaje. Tako da će ona više biti prisutna u reguliranju nekihelemenata društveno-ekonomskog i političkog sestema, koristećipri tome elemente budžeta, gdje bi, ukoliko se prihvati pricipkotizacije kao načelo na kojem bi se financirali rashodi federacije,možda i drugi instrumenti ekonomske politike, kao posebicefiskalne politike poprimili jedan elastičniji karakter. Tako da seu stvari nameće ona potreba deetatizacije našeg društvenoekonomskogi političkog sistema i politika poprima jedan drugikarakter s obzirom na jedan proces podruštvovljenja politike. Toznači, politika u ovom konceptu razvoja socijalizma više ne možebiti djelatnost jednog tankog sloja, koji se uglavnom autonomnoponaša i donosi odluke izvan ponekad čak i vitalnih interesapojedinih područja. Nego, otvara se jedan proces podruštvovljenjai u stvari svi pomalo postajemo političari i to je jedan proceskoji je za mene bitan i nosi jednu kvalitetnu oznaku da politikaprestaje kao djelatnost i to otvara jedan proces deprofesionalizacijepolitike i političari u klasičnom smislu riječi više ne moguda se pojavljuju. Najbolji je dokaz da se mnogi funkcioneri bilou republici bilo u federaciji ne mogu više uklopiti na bilo kojedruge funkcije osim na one profesionalne funkcije koje većmijenjaju svoju fizionomiju.Tu je jedno sporno pitanje koje je prisutno i koje još uznanosti nije dovoljno rasvijetljeno, a postoje različita mišljenja:da li će se veći stupanj društvene ekonomije rada osigurati naovom konceptu koji znači potpunu deetatizaciju i - govorećiuvjetno - decentralizaciju, gdje odluke o alokaciji kapitala donosisamoupravljačka privreda ili bi se veći stupanj društvene ekonomijerada postigao u jednom kontekstu društveno-ekonomskog,političkog sistema gdje odluke donosi centrum. Koristećičak iove stručne poluge, o kojima je govorio Horvat. Jer, mi smosvjedoci - nadam se da se drug Horvat s tim slaže - da uJugoslaviji postoji jedno prostituiranje i znanosti, gdje je jedanveliki broj naših naj eminentnijih ekonomista služio često putanekim interesima i nije imao jedan rigorozan znanstveni pristupda bi se eksplicirala složena struktura i da bi se pojavio jedanmodel koji bi bio konzisentan i poboljšao efikasnost privredjivanjai na toj osnovi ubrzao razvoj jugoslavenske privrede i pojedinihnjenih segmenata. Tako da je pomalo već politika prisutna uznanosti. Kao što i obrnuto, znanost sve više postaje prisutna upolitici. Moglo bi se čak postaviti i jedno načelno pitanje etikeponašanja pojedinih ljudi u smislu da prostituiraju svoju svijesti savjest radi nekih možda sitnih bilo osobnih kalkulantskihinteresa, bilo radi nekih obračunskih interesa svoje regije itd.79