Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

Medjutim, ono što je sad za nas kao naučne radn~e interesa~~tno budući da je ovo do sada bio političko-ekonomski aspekt kOJIbi ;iše odgovarao jednom sastanku politi~ radn~a i funkcion~ra,jest stručni aspekt. Naime, ta analIza da Je 10% gornjagranica izdržljivosti naše privrede, naprosto ne ~dgovara stvarnosti.Ona je izmišljena. Budući da nemam obracuna, ne mo~ d~pokažem gdje je obračun pogrešan. Prema ~ome, ostaJ~ mlmogućnost da dam jedan alternativni obračun, Jer su u InstIt~tu,ne za ovu već za druge svrhe, radjene fragmentarne analIze.Naveo bih nekoliko dokaza koji, po mom mišljenju, nedvosmislenopokazuju da su potencijali jugoslavenske privrede znatno većinego što se često misli. y •Prvo, i najočiglednije je to da, ako uzmete stope rasta sto ihje jugoslavenska industrija postizala u posljednji.~ petnaestakgodina od recimo 1952. do 1964. godine, da ne uplIc~~ refor~lUu tu analizu, stopa rastaje bila 12,7%, dakle, 2,7% VIse nego stose sada predlaže kao mogući domet, a to je u isto vrijemerazdoblje veoma izraženili privrednih ciklusa. Znači tih 12,7%,to je prosjek kroz te privredne cikluse. ~~igledno je da bis~o uslučaju da smo imali stabilniju i efikaSnIjU ~kono~s~ polItIku,koja bi odrezala te najizrazitije dolove privrednIh CIklusa, .taprosječna stopa rasta morala da bude veća. P,rema t?~e, ~lastItonam iskustvo pokazuje da je sasvim nemoguce tvrdItI da Je 10%maksimum izdržljivosti samoupravne jugoslavenske privrede.Nadalje, još prije nekoliko godina dva su e~?n.omista. račun~lakorelaciju izmedju izvozne i uvozne ekSpanZIje l ra~ta md~~trIje.Naime, poznato je da kako se ubrzava rast ~ndustrIJskeproizvodnje, stopa rasta izvoza tendira usporavanJu, a stop.arasta uvoza tendira ubrzavanju. Tako počinje da se otvara vanJskotrgovinskideficit. Spomenuti su ekonomis~i prona~li da senegdje na stopi od 13 ili nešto više od 13 ~ susrec~ stope.lzvoznogi uvoznog rasta sa stopom rasta industrijske ~rOlzvodnJe. Pre~atome do 13 % rasta industrijske proizvodnje nema otvaranjavanjskotrgovinskog deficita, a to je naše ~sn?vno usk~ gr~o i toyje osnovni faktor, kao što je Oskar Kovac IZnIO, obrtanja clklus~naniže. Nadalje, naša su istraživanja pokazala da se tek na StOpIod 13 % rasta industrijske proizvodnje porast zaliha izjednačavas porastom proizvodnje. Ispod te stope imamo akumuliranjezaliha sa svim konsekvencama koje su vam poznate. Ako uzmeteta dva empirijska rezultata, do kojih su d~~li sasvim nez~visn~istraživači, i ako to povežete s konstatacIJom, da smo ImalIizrazite privredne cikluse gdje bi odredjivanje tih dolova automatskimoralo da poveća stopu rasta iznad 12,7 %, što smo162lI\\postigli, tada je očigledno da je moguća stopa industrijskog rastau jednoj stabilnoj privredi viša od 13 %. Koliko viša, ne znam.Naše maksimalne stope su bile i do 20%, što očigledno ne dolaziu obzir. Potrebno je dalje računati da se vidi gdje je, ali akouporedite tih 13% sa 13,5% Bugarske, sa oko 14% Japana itd.,tu smo.Tako sam stigao do posljednje tačke ovog dijela priloga,naime, do tog prividnog paradoksa izmedju tvrdnje da su mogućene samo iste stope rasta nego i brže stope rasta od onih koje smoimali, i faktične situacije da od 1960. godine imamo usporavanjeu stopama rasta. Sjetio sam se jednog Marxovog citata - iako,izgleda, nije više moderno da se Marx citira - ali mislim da jeovdje dobro da se istakne, naime, da naučni radnici morajuuvijek da razlikuju pojavu od suštine. U ovom slučaju pojava jezaista usporavanje, statistički izmjereno usporavanje rasta od1960. godine. Medjutim to ne znači da su naši potencijali rastapostali manji. Na osnovi te površinske pojave još ništa ne znamoo faktičnim potencijalima rasta i sada dolazimo do teze o tomeda su samoupravne strukture te potencijale povećale. Postavljase, naravno, pitanje na koji ćemo način te potencijale izmjeriti,a da to ne bude voluntaristički, da to ne bude takva kvalitativnaocjena koju će svatko moći pobijati sa svog stanovišta. Očiglednoima više pristupa. Predložio bih pristup koji mi izgleda intuitivnonajočigledniji i nekako najjednostavniji, a to je slijedeći:Budući da se naša privreda kreće po tim nezgodnim ciklusima,uzmimo nekoliko konstatacija iz teorije ciklusa. Tako dolciklusa predstavlja razdoblje uskladjivanja strukturne ponude itražnje. I budući da je ta struktura uskladjena, i ne samo ponudei tražnje nego i instrumenata ekonomske politike i drugih uslovaitd., i budući da se ta uskladjenost tu sad postigla, tada se uprivredi javljaju snage koje je dižu u novu fazu poleta. Prematome, možemo pretpostaviti da izmedju dola i vrha jednogciklusa imamo onu situaciju u privredi kada, zato što su egzogenifaktori uskladjeni, radni kolektivi mogu u punoj mjeri razvitisvoju samoupravljačku inicijativu i postići one rezultate koje binormalno postizali u stabiliziranoj privredi koja koristi raspoloživeresurse.Prema tome, stope rasta do kojih dolazi u akcelerativnoj faziprije vrha jednog ciklusa, od jednog dola do jednog vrha, to jesituacija u kojoj nema egzogenih restrikcija na akcije radnihkolektiva ili bar one nisu toliko značajne i samoupravni subjektimogu u punoj mjeri da razviju svoju inicijativu i da pokažu punirazvojni potencijal naše privrede. Da ne bih suviše idealizirao tull' 163