Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

ne u toj mjeri; ne bismo imali obustave rada, imali bismo mnogosmireniju situaciju koja bi nam dozvolila da s mnogo višeenergije pridjemo razvoju društvene reforme. Prema tome, veomaje vjerojatno, u to sam uvjeren, da je uzročna veza obrnuta,naime, da su stabilnost u privredi i privredni razvoj ključnapretpostavka da bi se društvena reforma mogla uspješno odvijatii da nain se ne dešavaju ponovo ekscesi, takvi ekscesi koje samupravo naveo.Drugi razlog koji se sad, u posljednje vrijeme sve češćenavodi - isprva je to bilo u privatnim razgovorima, kasnije se topočelo nekako kriomice uvlačiti u štampu, u novine, a nedavno,prilikom jednog televizijskog intervjua čak je to pitanje sasvimdirektno postavljeno - naime, da li je tačno da je samoupravljanjedovelo do kaotičnosti u jugoslavenskoj privredi?Po mom mišljenju opet je veza tačno obrnuta. Nije prevelikstepen samoupravljanja doveo do tog gubitka kontrole i recesionihkretanja itd. nego je onemogućavanje samoupravljanja razlognaše sve manje i manje privredne efikasnosti. Evo vrlo jasneilustracije. Neka naša istr~živanja pokazuju da se raskorak izmedjupredvidjanja društvenog plana i kasnije realizacije od 1960.sve više povećava. Prema tome, privredni subjekti se orijentirajuprema jednoj perspektivi, a faktički se desi nešto drugo. Usituaciji kad je privrednoj organizaciji blokiran tekući račun, kadnema investicionih fondova za modernizaciju, kad se za isti radu dva susjedna poduzeća dobiva i četverostruko različita nagrada,tada je samoupravljanje dobrim dijelom svedeno na fikciju.Prema tome, ne može biti ni govora o tome da postoji prevelikiobim samoupravljanja, nego tačno obrnuto, onemogućavanjesamoupravljanja faktički onemogućava da se potencijali realiziraju.Neka naša fragmentarna istraživanja, pokazuju da su samoupravnestrukture unijele, ugradile u našu privredu golemepotencijale, ali ti potencijali ne dolaze do izražaja zbog neadekvatnogokvira u kojem te strukture treba da funkcioniraju,medju ostalim, zbog elemenata koje sam upravo naveo.Kakav lijek se traži tim problemima? Ponovo, u posljednjevrijeme dobiva se utisak da se manje-više sva rješenja tih problemaočekuju od jednog instrumenta, da ga tako nazovem, koji senaziva samoupravni dogovor. Mislim da se opet radi opritiskanjuna potpuno pogrešno dugme. Očigledno je da u jednoj samoupravnojprivredi etatističke intervencije treba zamijeniti samoupravnimdogovaranjem; to nikad nije bilo sporno. Očigledno je da našdruštveni plan treba donositi na taj način da predstavlja ukrajnjoj konsekvenci dogovor onih kojih se taj plan tiče. Ali to je1521jedna stvar, druga je stvar rješavanje svakog probl.ema u privre~idogovaranjem. U praksi se to svodi na to da Je dogovaranjepostalo instrument za oslobadjanje od svake odgovornosti. Kadse pojavi nezgodan problem u privredi, bilo politički bilo stručnodelikatan, ili se naprosto ne zna kako bi trebalo reagirati, tad~državni aparat sve češće kaže »dogovorite se«. A kako da se omdogovaraju kad ih je opća privredna situacija dovela u takavpoložaj iz kojega sami ne mogu da nadju izlaz? Hoću naprostoda kažem da je ta pozitivna ideja dogovaranja, kao što se to vrločesto dešava ne samo u našoj sredini nego uopće, vrlo brzopostala nešto što je krajnije negativno. .Drugi momenat je ovaj. Privreda je jedan sistem. Svakisistem mora na neki način da funkcionira sam po sebi, ako seželi da to bude efikasan sistem. Sistem u kojemu bismo stalnonešto morali naravnavati, bio bi jedan vrlo neefikasan sistem.Sistem u kojemu bi se svi problemi rješavali na taj način da bise uvijek morao netko s nekim dogovarati bio bi još neefikasn.i}inego jedan administrativni sistem. Tako da .ova def?rma~~J~originalno ispravne ideje društvenog dogovaranja dovodI faktIckido jednog aorskog mentaliteta koji zahtijeva da se ni jednaodluka ne donosi samoupravno i autonomno, nego uvijek morašnekoga pitati za dozvolu. Prema tome, taj sistem doveden dosvoje krajnje konsekvence je antiteza samoupravljanju i kaotakav ne može pridonijeti rješavanju naših problema, jer sve onošto koči samoupravljanje koči u krajnjoj liniji i efikasnost privredjivanjau našoj zemlji. Kakva je, prema tome, naša stvarnasituacija?Prvo, naglašavam konstataciju da su samoupravne struktureugradile u našu privredu ogromne razvojne potencijale i da jenaš osnovni problem da se ti potencijali iskoriste.Drugo, da u našoj privredi postoje veoma izraženi privredniciklusi koji su donedavna bili nepoznati organima ekonomskepolitike i zbog toga anticikličke politike naprosto nije bilo:Dešavalo se zbog toga da su primjenjivani pogrešni instrumentIili u pogrešno vrijeme i na pogrešan način. Da to ne ostane praznailustracija evo slučaja koji je možda najdrastičniji od svih, a toje korištenje monetarne politike u usmjeravanju privrednih ~e~~nja,i to naročito monetarne restrikcije. Monetarnu restnkcIJutreba koristiti u situaciji vrha privrednog ciklusa kad dolazi dotakozvane potražne inflacije, a i onda samo ako imamo približnouskladjenu privrednu strukturu. To je njena domena. Ako se onakoristi izvan te domene, može da donese privredi samo štete.Medjutim ona se u nas koristila u situaciji kad su privredni153