Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

inovacija u našem privrednom sistemu od OUR-izacije i nacionalnihproletarijata i nacionalnih platnih bilanci pa na dalje.Kakve su konsekvence toga? Je li mi to možemo podnijeti?I tu bi jednu komparaciju trebalo napraviti. Mi nismo Engleskasa jednim stabiliziranim sistemom koji je kroz generacijeprihvaćen i gdje uz 10 % nezaposlenosti ljudi ipak biraju konzervativcena vlast. Mi nismo takva zemlja, iako moram u prilogkonzervativaca reći da su oni u medjuvremenu dobili jedan rati da realni lični dohoci u Engleskoj ipak rastu. Mi smo umedjuvremenu dobili Kosovo a naši realni lični dohoci padaju.I osim toga ne ponašamo se kao Engleska nego bliže kaonekakva Poljska. Prema tome, šta se kod nas dešava? Šta taekonomska politika koja ima ove karakteristike koje sam naveopredstavlja? Ona predstavlja, po mom mišljenju, sistematskopripremanje društvenog i političkog bankrota. I to nije dramatizacija.I sad se tu postavlja ključno pitanje za nas kao ekonomistei za nas kao gradjane ove zemlje? Zar nema alternative? Zar jezaista tačno što piše ovdje u izvještaju da ne možemo povećatiproizvodnju, ne možemo zaposliti ljude itd? Zar zaista nemaalternative?Moj odgovor je naravno da ima, objektivno ima, stvar je utome da se ta alternativa odabere i sprovede. Odgovor se zapravosvodi na to da alternativa nije sitno krpanje i nekakvo mijenjanjenekakvih pojedinačnih mjera itd. Alternativa je jedna opća društvenamobilizacija. Ja gledam pred sobom ovu sliku ovdje (borciu jurišu na zidu dvorane Beograd - u Palači Federacije gdje seodržavala sjednica) i čini mi se da ona personificira ono što bismomi morali uraditi. A ono što mi radimo to je jedna slika koju nikone bi imao hrabrosti da objesi na ovaj zid u Saveznom izvršnomvijeću.I dozvolite da konkretiziram kako ja zamišljam tu društvenumobilizaciju, da ne ostane na paroli.Prvo, očigledno je, da isto kao što je radila partija prije ratai rukovodstvo u NOB trebalo bi uraditi i sada, naime, mobiliziratinajbolje kadrove iz cijele zemlje na najodgovornija operativnamjesta i mjesta gdje se donose privredne odluke. Šta mi umjestotoga imamo? Imamo na mjestima nekim, da pojedinačno nepominjem, ljude koji nemaju elementarno znanje ili sposobnostiza vršenje poslova koje njihov resor zahtijeva.Pričaju se u Beogradu anegdote o neznanju pojedinih našihpregovarača sa MMF u dobijanju zajmova. To je u vrijeme kadbismo morali imati zaista briljantne ljude na tim pozicijama266kako bismo se mogli nositi sa »gorilama« iz svjetske privrede ida se nekako izvučemo.I kad postavite pitanje zašto je to tako, onda dobivatenehajan odgovor, pa to je po ključu. PO ključu ćemo tačnonapraviti neizmjerne štete o kojima sam govorio. Prema tome toje prvo pitanje. Radi se o kadrovskoj promjeni. Nam~ sad višenisu dovoljni samo adekvatni kadrovi, nama su zaIsta sadapotrebni izuzetni kadrovi na ključnim mjestima d.~ bism~ ~ogl~privredu da pokrenemo i da razbijemo ovu letargijU, nevJencu Idemoralizaciju do koje je u zemlji došlo.Drugo, očigledno je potrebno eliminirati anonimnost u donošenjuodluka. Potrebno je znati zašto neka odluka nije sprovedena.Ko je bio taj koji se protivio da neki program ne može da seprihvati itd.A da bi to mogli da uradimo, potrebno je očigledno dauradimo ono što je ključno za jednu federativnu državu, naime,da Skupština postane centar javne diskusije u ekonomskoj idrugoj politici. Ne nekakvi savjeti, pa savjeti savjeta, pa nekakvekomisije, pa grupe itd. To je tačno put za neodgovornost i zaomogućavanje anonimnim grupama i pojedinCima da manipulirajui nameću svoje interese. Nego Savezna skupština u Beogradusa svojim Odborima. Ništa ne može da se sprovede a da nije bilodiskutirano na tim odborima (Glas: Ne sa ovim delegatima, neznaju ljudi ništa). U to ne bih sad ulazio, nadam se da će i to bitina dnevnom redu jedanput.Sa jednom praksom koja postoji u normalnim političkimdemokracijama u svijetu, naime, da ti odbori (pretpostavljam dapravno mogućnost imaju, ali da to sad postane i praksa) počnusa sistematskim saslušavanjem najkompetentnijih ljudi o problemimakoji su na dnevnom redu. Ako se radi o stambenoj izgradnjida se onda urbanisti, inžinjeri, ekonomisti i arhitekti jedan zadrugim javno ispitaju na odgovarajućem odboru Skupštine štaoni misle o stambenoj izgradnji u zemlji. Ako se radi o energetici,ako se radi o stranim kreditima, itd. da se povede ispitivanje imaterijali publiciraju. I na osnovu toga Skupština donosi odluke,a ne da se odluke donose na osnovu toga što iz nekakvogrepubličkog centra 20 anonimnih pojedinaca daje svoje mišljenjei sad je to mišljenje za nekog obavezno. Takva anonimna mišljenjabi morala biti potpuno neobavezna u jednoj samoupravnojsocijalističkoj privredi.Treće, ta reformirana vlada gdje bi bili skupljeni najboljikadrovi kojima zemlja trenutno raspolaže, morala bi izaći sasvojom koncepcijom. Ne nekom drugom ili savjetodavnom, nego267