Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

2. EKONOMSKA NAUKA I PRIVREDAA. KRATAK SPOJ IZMEDJU ZNANJAI NJEGOVE PRIMJENE!Predsjednik Skupštine općine Rijeka Dragutin Haramija, koji jeu ovoj rubrici govorio prije vas, postavio vam je pitanje što trebaučiniti da dobijemo bolje i potpunije teoretsko objašnjenje našihsvakodnevnih dilema. Budući da ste vi naučni radnik i direktorJugoslavenskog instituta za ekonomska istraživanja, predložiobih da se u odgovoru zadržimo na području ekonomike.Vjerojatno ne želite reći kako je sve što se kod nas dogadjau redu i sad samo teorija treba da objasni zašto je to tako pa dabudemo posve zadovoljni?Dapače, ambiciozni smo, a ambiciozni se teško zadovoljavajupostignutim. Pitanje vam je postavljeno upravo zato što sesusrećemo s teškoćama koje bismo s pomoću teorije trebalisavladati, ali pomoći od teorije nema.Očito, mnogo toga nije u redu. I budući da ne želimo govoritio pasivnom, fatalističkom objašnjavanju, već o objašnjavanju umarksističkom smislu, usmjerenom na mijenjanje, na prevlada-. vanje teškoća, vidim nekoliko aspekata naše sadašnje ekonomskeproblematike. Prije svega, postoji mnogo veće znanje - i teorijsko,i u smislu moguć~ primjene - nego što dolazi do izražaja uekonomskoj politici.Na osnovu znanja koja već imamo s priličnom sigurnošćumožemo predvidjeti novu reformu oko 1970. godine, ako se ništabitnije ne promijeni u vodjenju naše ekonomske politike. 2 Tu sadl yjesnik, 25. VI 1967. Razgovor vodio T. Butorac.2 Uo reforme je zaista i ([ošlo u prognozirano vrijeme: započela je ustavnimamandmanima i završila novim ustavom iz 1974.28nastaju dileme i za nas teoretičare. Naše privredne nezgodenekako se uzimaju kao prirodne nepogode. I nema·mnogo ljudikojima je jasno da su to najvećim dijelom rezultati poteza što sumogli biti i drukčiji i koji su se mogli predvidjeti.Iz vašeg izlaganja proizlazi da je raskorak izmedju teorije iprakse kod nas veći nego bi objektivno morao biti? Možete rećizašto je tako?Jugoslavenska privreda po svojoj je društvenoj organizacijijedinstvena u svijetu. Mi ne možemo kao naši istočni i zapadnisusjedi kupiti licence za rukovodjenje privredom. Sve moramosami izmisliti. Svjesni smo toga da u poduzećima treba prevladatiepohu tudjih licenca, ali nismo svjesni potrebe da bismo to jošprije trebali učiniti u naučnoj bazi, u području ekonomije, sociologije,političkih nauka ... Mnoge negativne društvene potreseizbjegli bismo ili bismo ih ublažili kad bismo različite alternativeprije definitivne odluke raspravili naučnim metodama. Opsegnaučnog rada potreban našoj privredi upravo zato što je naukau dobrom smislu riječi avangarda privrede mnogostruko je većinego što smo trenutno sposobni dati. I to je drugi aspekt problemao kom sam htio govoriti. Kad bismo sve naše ladice s gotovim iprojektiranim naučnim radovima otključali i dali ih privredi idržavnim organima i kad bi oni uz to bili spremni da rezultatetog rada i primijene - sve bi to bio još uvijek tek mali dio onogašto bi trebalo i što naša privreda i društvo zahtijevaju da bi sekretali naprijed bez grčeva i potresa kroz koje prolaze. Medjutim,izmedju postojanja znanja i njegove primjene imamo kratak spoj.I to iz vrlo jednostavnog razloga: na komandnim pozicijamanašeg privrednog života nalaze se ljudi koji su se školovali upraksi, ljudi koji su došli do svojih pozicija radeći i napredujućiu praksi kakva je bila. A ta naša praksa bila je administrativna,centralistička, itd. Zato je tim ljudima robna, tržišna, decentraliziranaprivreda potpuno strana.Ne bih želio na sve gledati ružičasto, ali mislim da nemaopravdanja za toliki pesimizam. Prolazimo kroz teškoće, ali ipaknapredujemo. To se ne može zanijekati.Ni ja nisam pesimist. Nikad nisam rekao da ne može biti idrukčije. Ja vidim izlaz. On je u stvaranju klime i društvenogpritiska da se radi bolje, jer ne treba imati iluzija da će se stvarisame od sebe poboljšati. Od naučnih radnika i ljudi iz praksetreba tražiti da se izrade dugoročna rješenja. Optimist sam sobzirom na mogućnosti stručnjaka, jer ih imamo koji su kadrida rješenja predlože u relativno kratkom roku. Ostaje nam da tarješenja provedemo, a to je teži dio posla.29