navedenim oblastima mogli riješiti, pa da još preostanu značajnasredstva za druge potrebe. Poznato je da se mi već četvrt vijekaborimo sa stambenim problemom. Ukupne stambene i komunalneinvesticije u 1966. g. iznosile su 444 mrd din. Znači da je snavedenim sredstvima i stambeno pitanje moglo da se skine sdnevnog reda. Takodjer moglo se zaposliti nekoliko stotina hiljadanovih radnika i tako likvidirati sada registriranu nezaposlenost.Ovi primjeri, naravno, ne impliciraju zaključak da je bašto, a ne nešto drugo trebalo uraditi. Oni samo na konkretan načinpredočuju ogromnu potencijalnu privrednu snagu koja se krije uvišim stopama rasta. I obrnuto, oni pokazuju da bi, bez obzirana subjektivne želje, perpetuiranje niskih stopa rasta bio najsigurnijiput za potkopavanje tekovina Reforme.Relevantnost dosadašnje analizeKad čovjek doživi neuspjeh onda veoma iritantno djelujekvantifikacija tog neuspjeha i nabrajanje svih ranijih neuspjeha.Prirodna psihološka reakcija je da se kaže: što je bilo - bilo je, asad,a treba da se nadje inteligentan izlaz iz situacije. Iz istihrazloga može se učiniti da izračunavanje izgubljene proizvodnjepredstavlja nepotrebno profesorsko cjepidlačenje. Ono što se uovom trenutku traži jesu konkretna rješenja. 4 Medjutim, upravozbog tih konkretnih rješenja treba analizirati učinjene pogreške.Jer ukoliko se to ne urad~, nova rješenja mogla bi da se pokažukao - nove pogreške.Osnovna orijentacija ekonomske politike u protekle tri godinebila je orijentacija na stabilizaciju cijena. To se pokušalo postićirestriktivnom kreditno-monetarnom politikom. I cilj i instrumentpredstavljaju klasičnu formulu poznatu iz teorije i prakse ikarakterističnu za liberalni kapitalizam druge polovine prošlog iprva dva decenija ovog stoljeća. Taj obrazac ekonomske politikedovodi do stabilizacije valute, ali izaziva žestoke deflacioneefekte s opadanjem proizvodnje i povećanjem nezaposlenosti.Naša današnja situacija samo je jedna zakašnjela potvrda togainače poznatog iskustva. Posljedni put su zemlje s tržišnomprivredom općenito primjenjivale tu politiku u svom klasičnomvidu neposredno poslije Prvog svjetskog rata. To razdoblje završilose sa svjetskom ekonomskom krizom početkom tridesetihgodina. Kriza je porodila novu teoriju i novu praksu. Engleski4 Uzgred rečeno, što se tiče naučnih institucija i takvih bi rješenja većbilo kad bi mogao da se nadje netko tko će financirati njihovu izradu!Iekonomist Keynes je 1935. godine formulirao teoriju u kojoj 1pored valutne stabilizacije kao drugi, i to mnogo važniji cilj,ekonomske politike figurira puna zaposlenost. A kao drugi instrument,pored monetarno-kreditne politike, pojavljuje se fiskalnapolitika. Prije tog vremena fiskalna politika - slično kao i kodnas danas - imala je gotovo jedini zadatak da prikuplja sredstvau državnu blagajnu za financiranje rashoda državne administracije.Keynes je fiskalnoj politici dao aktivnu ulogu u upravljanjuprivredom. I od tog vremena zemlje s tržišnom privredom naučilesu da spretnim kombiniranjem fiskalnih i monetarno-kreditnihin~t~menata vode ~ntici!d.ičku politiku koja osigurava zadovo~~~lvaJucI stepen stabIlnostI I pune zaposlenosti. Radi preci zn .treba dodati da se ovaj nauk nije lako usvojio. Keynesijanska jeterapija u prvo vrijeme u mnogim zemljama - u Americi naprimjer - bila stavljena na indeks zajedno s marksizmom. Noprivredne teškoće su dobar učitelj i nekadašnja hereza našla jesvoje mjesto u standardnim univerzitetskim udžbenicima. Novorazdoblje javlja se poslije Drugog svjetskog rata. Pod uticajemprakse Sovjetskog saveza, a i iz drugih razloga, kao treći, inajvažniji, cilj ekonomske politike postavlja se postizavanje visokestope rasta. A kao treći instrument javlja se politika raspodjelenarodnog dohotka zajedno s politikom naučnih istraživanja iobrazovanja.Ukoliko nam tudje iskustvo može nešto koristiti, a čini se damože, onda je prilično očigledno gdje treba tražiti rješenja.Potrebno je što hitnije preći onaj intelektualni i organizaciono-političkiput koji su razvijene zemlje prošle u proteklih četrdesetakgodina i pored monetarno-kreditne politike u jedan jedinstvenisistem integrirati i fiskalnu, dohodnu, naučnu i obrazovnu politiku.Medjutim, jugoslavenska <strong>privreda</strong> nije samo tržišna <strong>privreda</strong>,ona je i socijalistička. A to dodaje još jedan cilj i zahtijeva jošneki instrument za postizanje tog cilja i utoliko čini zadataksloženijim.Nakon ovoga što je upravo rečeno prirodno se namećeslijedeće pitanje. Ako se rješenja znaju, ili se bar zna gdje ih trebatražiti, zašto se onda ne traže, ne izgradjuju i ne primjenjuju? Toje pitanje vjerojatno najiritantnije od svih - i najozbiljnije. Bilobi stoga veoma korisno da se na nj pokuša dobiti odgovor. Jaodgovor na to pitanje ne znam; u svakom slučaju ne znamzadovoljavajući odgovor. Vjerojatno je da neznanje igra velikuulogu. No isto je tako vjerojatno da se sav problem ne svodi samona neznanje. Prilično je jasno da kadrovi zaduženi za pripremanjeodredjenih mjera nedovoljno poznaju funkcioniranje mehanizmatržišne privrede. Ali nije jasno zašto se ti kadrovi ne obrazuju?l12021
Prilično je poznato da se mnoge mjere donose na brzinu, nedovoljnopripremljene i na osnovu improvizacija. Ostaje, međutim, dase objasni tko i zašto paralizira pokušaje i prijedloge da se temjere studijski pripremaju? Prilično je očigledno da je danas uzemlji veoma složena društvena i privredna situacija, da mnogepojave izmiču kontroli i da prakticistička rješenja mogu izazvatii stvarno izazivaju velike i nenadoknadive štete. I stoga jeočigledno potrebno razviti intenzivan i sistematski naučni radkoji će pripremiti adekvatna rješenja. No ostaje nejasno zaštosve, ili gotovo sve, inicijative u tom pravcu propadaju?Čini se da ono što je u ovoj fazi najhitnije nisu neka gotovarješenja, već stvaranje preduslova da se do rješenja dodje i da seona zatim primijene. U tom poslu ne bi· trebalo više gubiti nitrenutka. Kakve su konzekvence zakašnjavanja, pokazuju grafikoni tabela. 5s Ovaj je članak izazvao jednu od rijetkih polemika u jugoslavenskoj štampi uzmnoštvo pisama čitalaca novinama i autoru. Polemika se, karakteristično,umjesto traženja rješenja za iskrsle probleme, odmah pretvorila u debatuo sukobu izmedju ekonomista i političara:1. Žarko Božić, »Postoji li sukob izmedju ekonomista i političara?«,Borba, 11. XI 1967.2. Živko Milić, »Traži se odgovor«, Svet, br. 578, 18. XI 1967. Milić se jošjednom proslavio svojim razmatranjima u <strong>1983</strong>. g. Vidi njegov članak»<strong>Branko</strong> <strong>Horvat</strong> i Nobelova nagrada«, Danas, 28. X <strong>1983</strong>., s. 39.3. Melita Singer, »Sukob nauka-politika?«, Vjesnik, 19. XI 1967.4. Žarko Božić, »Ipak se traži odgovor«, Borba, 23. XI 1967.5. Melita Singer, »Ipak se traži odgovor«, Borba, dec. 1967.6. <strong>Branko</strong> <strong>Horvat</strong>, »Kome je potreban sukob izmedju ekonomista i političara?«,Borba, 27. XI 1967.7. Slavoljub Đukić, »Jedna promašena polemika«, Borba, 1. XII 1967.8. Aleksander Bajt, »Da li se ignorisanjem kritičnih stavova može ići napred?«,Borba, 6. XII 1967.9. Vjesnik II srijedu, »Borbin saltomortale«, 6. XII 1967.10. Slavoljub Đukić, »Povodom odgovora profesora Bajta«, Borba, 7. XII 1967.11. Živko Milić, »Malo laže, malo montaže«, Svet, br: 581, 9. XII 1967.12. Redakcija Borbe, »Polemika - ali kakva?«, Borba, 10. XII 1967.13. Živko Milić, »Posle laže i montaže evo sad i eskivaže«, Svet, 23. XII 1967.14. Krešimir Džeba, »Stalna ofenziva«, VUS, 29. XI 1967.15. Slavoljub Đukić, »Polemika o polemici«, Borba, 27. XII 1967.16. Milan Bajec, »Nauka i politika«, Borba, 19. XI 1967.17. Albrecht Roman, »Šta predvidjaju pojedini ekonomisti«, istupanje naVIII plenumu CK SKJ, Borba, 24. XI 1967.22lKomeje potreban sukob izmedju ekonomistai političara?6U Borbi od 11. novembra novinar Žarko Božić napisao jepomalo dramatičan članak pod naslovom »Postoji li sUkob izmedjuekonomista i političara?«. Izuzev nespretno formuliranog .naslova - koji je čitaoca morao zbunjivati isticanjem sukoba kojine postoji i dramatičnog završetka: »Tko ima pravo i u kolikomobimu, naučnici ili političari? Krajnje je vreme da se to kaže.« -koji se mogao opravdati uobičajenim novinarskim pretjerivanjemu svrhu pobudjivanja pažnje - i neukusnog isticanja Zagreba kaocentra »gde su se, kako može da izgleda koncentrisale kritike kojeekonomisti upućuju politici« - sticao se dojam da je drug Božićpokušao objektivno prikazati neke dileme kako ih on vidi.Medjutim, nedjelju dana kasnije u Svetu novinar Živko Milićčlankom pod naslovom »Traži se odgovor« već traži pogromuniverzitetskih profesora koji napad vrše iz .»pseudonaučnihbunkera«. Drug Milić doduše nije ekspert za teoriju ekonomskepolitik~, ali on ipak pouzdano zna da su rezultati istraživačkogra~~. nau~nih rad~ika pogrešni. »Zbog toga - poziva nas drugMIhc - nIJe dovoljno da tu kritiku samo proglasimo opasnom, ada pri tome njeni autori ne budu javno, argumentima naučnimi naučno ubedljivim odgovorima solidno potučeni«. Drug Milićdoduše ne citira ni jedan od naučnih radova ili objavljenih knjigaekonomista koje navodi - ali ga to ne sprečava da objavi kako suprofesori kao doktor Aleksander Bajt iz Ljubljane i doktor <strong>Branko</strong><strong>Horvat</strong> iz Beograda» ... knjiški ljudi, od prakse odvojene individue... teoretski čistunci i oni koji operišu izvan vremena iprostora« i koje kao takve treba napasti, pa čak ni to nije dovoljno.Prošlo je još nekoliko dana i 23. novembra pojavila se u Borbipolemika Ž. Božića s Vjesnikovim novinarom Melitom Singer.Polazeći od sasvim razumnog pitanja (»Zašto drug Božić želi -ili bar objektivno tome doprinosi - izazivanju sukoba izmedju ...naučnih radnika i političara? Je li svjestan medvjedje usluge kojutime čini i nauci i politici, i u konkretnom slučaju i privrednojreformi?«), Božić u žaru polemike dolazi do konstatacija, koje,kad se uzme u obzir sve što je do sada rečeno, zahtijevaju dajavno reagiraju i oni preko čijih ledja se vodi ta polemika. DrugBožić naime smatra da prigovor o vještačkom izazivanju sukobatreba uputiti ne njemu nego prof. Bajtu i meni; daje »jasno kakvapitanja i kakve posledice proizlaze iz koncepcija prof. Bajta i6 Borba, 27. XI 1967.23
- Page 7 and 8: 1.RAZDOBLJE1967-1972
- Page 9 and 10: ska istraživanja 2 o tome već pod
- Page 11: Donja masna linija prikazuje stvarn
- Page 16 and 17: 2. EKONOMSKA NAUKA I PRIVREDAA. KRA
- Page 19 and 20: Medjutim, ako imate seckanje »iz k
- Page 21 and 22: 1iUz rizik da se moj odgovor na ova
- Page 23 and 24: Predsjednika svake godine objavljuj
- Page 25 and 26: Kako će se malo kasnije vidjeti iz
- Page 27 and 28: tekstilnoj i u automobilskoj indust
- Page 29 and 30: privrednog objekta. U svim takvim s
- Page 31 and 32: 3. DVIJE POLEMIKEA. ILUSTRATIVNI DI
- Page 33 and 34: lakcente i bez prejudiciranja drugi
- Page 35 and 36: nemoguće je a da se ne vodi račun
- Page 37 and 38: Brionskog plenuma. A slobodna razmj
- Page 39 and 40: lKad je reforma koncipirana kao da
- Page 41 and 42: lse afirmira kao ličnost u svakom
- Page 43 and 44: kursa koji je prisutan u Jugoslavij
- Page 45 and 46: ska. Sramota je svih naših savezni
- Page 47 and 48: Dr BRANKO HORVAT: Pa i ne treba mi,
- Page 49 and 50: Dr VLADIMIR VESELICA: Ni u jednoj z
- Page 51 and 52: Dr BRANKO HORVAT: Ne može. Tako du
- Page 53 and 54: 4. INTERNA MEMORANDAA. TEZE O PRIVR
- Page 55 and 56: politike u jedan efikasan program z
- Page 57 and 58: C. PRIMJEDBE U VEZI S PREDNACRTOM P
- Page 59 and 60: izmijenile. Uslijed toga propisi se
- Page 61 and 62: lIfinanciranja u visini od 75 % pro
- Page 63 and 64:
Na p~smo do danas nisam dobio odgov
- Page 65 and 66:
lGraf. 1. Lančani indeksi industri
- Page 67 and 68:
~:'li !'ija. " a. "" "1:1 .>< .> oC
- Page 69 and 70:
Značajan instrument ekonomske poli
- Page 71 and 72:
Jugoslavija se pred rat nalazila u
- Page 73 and 74:
već zadovoljene, i u kome je svaki
- Page 75 and 76:
kontroliraju svoje društvene odnos
- Page 77 and 78:
mislim da bi i tu mogli ekonomisti
- Page 79 and 80:
esursi bili neiskorišteni - s jedn
- Page 81 and 82:
Čini mi se da mi moramo znati kakv
- Page 83 and 84:
Medjutim, ono što je sad za nas ka
- Page 85 and 86:
zadatak reforme je, ako hoćete, po
- Page 87 and 88:
globalno ocenjivali spoljnotrgovins
- Page 89 and 90:
istraživanje te pojave tri godine,
- Page 91 and 92:
B. HORVAT: Nije to samo politički
- Page 93 and 94:
a faktički inflacionu, što bi za
- Page 95 and 96:
neproduktivni dodatak koji živi od
- Page 97 and 98:
Instituta za ekonomiku investicija,
- Page 99 and 100:
3. Treća konsekvenca, koju sam hti
- Page 101 and 102:
mjerama za koje se unaprijed znalo
- Page 103 and 104:
2.RAZDOBLJE1974-1983
- Page 105 and 106:
jednu integrisanu teoriju ciklusa r
- Page 107 and 108:
- iako izbijanje u prvi front razvi
- Page 109 and 110:
l Ivalutu. Šta znači to što neki
- Page 111 and 112:
azvoja s brzim porastom produktivno
- Page 113 and 114:
lAko je stopa rasta niska, onda pri
- Page 115 and 116:
kretanja i ovog sadašnjeg stanja,
- Page 117 and 118:
Da li mi treba da čekamo to vrijem
- Page 119 and 120:
izgradnji donesen zakon, odnosno č
- Page 121 and 122:
privrede. I da takav defektni insti
- Page 123 and 124:
na jedan minimalan obim, gde je pri
- Page 125 and 126:
Vrlo malo! Baš u ovom Ekonomskom i
- Page 127 and 128:
Zato jer je politički sistem onemo
- Page 129 and 130:
stvuju.u r~d~ skupa. S. o~zirom na
- Page 131 and 132:
adničke klase prije rata i pribli
- Page 133 and 134:
Savezno izvršno vijeće nema šta
- Page 135 and 136:
inovacija u našem privrednom siste
- Page 137:
C. Od reforme do (promašaja) ekono