6. O RASPODJELI DOHOTKAA. RADNA SNAGA KAO FAKTOR PROIZVODNJE I BRUTOLIČNI DOHODAKlDo sada nije bilo govora o ekonomskim efektima oporezivanja.Interesantno je da u čitavoj našoj diskusiji o porezimanaročito ti momenti izostaju. Budući da sam ekonomista, glavnupažnju naravno, obratiću na taj aspekt, utoliko više što mi izgledada su tu najozbilniji defekti našeg poreskog sistema. On uopštene vodi računa o modernoj organizaciji privrede. Ja imam osamtačaka i nastojaću da ih brzo prodjem.Prvo, s obzirom na citat koji je ovde naveden iz dokumentasa IX Kongresa SKJ, gde se deetatizacija dovodi u vezu saporezom na bruto dohodak, ja tu vezu ne mogu da vidim. Akoostanu stope iste, ako ostanu isti forumi koji te stope odredjuju,ako raspolaganje tim parama koje se dobijaju putem pomenutihstopa ostaje isto, onda je to čista aritmetika da li na bruto ili naneto, jer to uopšte nije problem. Problem je upravo ono što ostaje,što ovde nije spomenuto.Može se reći da postoji jedan značajan, kako je doktorHanžeković istakao, psihološki efekat. Naši lični dohoci su faktički60% veći nego što to piše na koverti koju radnik dobija. Jer,kad on sa svojim susedom koji je bio na radu u Nemačkoj uporediko ima koliki lični dohodak, onda je to priličan efekat kada možereći 60% više. Medjutim, tu bih ja reagovao na dva načina. Prvo,taj psihološki efekat je daleko manji ako bi dolazio iz brutoprincipa, Drugo, ako se baš hoće iskoristiti taj psihološki efekat,ja ne vidim nikakve prepreke da se izda naredba da se od sutra1 Razgovor u redakciji »Komune«: Potreba i mogućnost prelaska na isplatu ioporezivanje bruto ličnih dohodaka. Komuna, 9, 1969, 10-12.184u svim računovodstvima obračunava bruto lični dohodak. Nasvim kovertama bi, dakle, pisalo da je radniku toliko otišlo na- socijalno, toliko opštini itd. Ništa se bitno neće izmeniti, jer onto mora da plati. Da li on to plaća na taj način, što je sa tehničkestrane neuporedivo bolje rešeno, da to likvidira računovodstvopreduzeća, ili on to plaća na drugi način, to ekonomski nemaznačaja. To ima velikog značaja tehnički. Nije s toga slučajno dai u ovim sistemima koji su navedeni, u engleskom i američkom,postoji praksa da pre izdavanja plata, pre nego što dobijete čekna platu, računovodstvo preduzeća odbija akontaciju na porez, aonda na kraju godine samo tu akontaciju izravnate, ili neštododate ili nešto oduzmete.To je što se tiče glavne teme našeg razgovora. J a ne vidimda se tu nešto više može reći o principu bruto ličnih dohodaka.Medjutim, sad dolazimo na osnovni ekonomski problem.Naime, mi smo zemlja sa viškom radne snage i sa manjkomkapitala. Osnovna ekonomska logika nam govori da radna snagatreba da bude jeft~na, a kapital- skup. A šta mi predlažemo? Mipredlažemo da ukinemo kamatu na poslovni fond, a da uvedemobruto lične dohotke. Dakle, točno na glavu postavljamo stvar.Ono što bi trebalo uraditi, jeste da zadržimo kamate na tasredstva, eventualno i da ih povećamo, a da smanjimo cenu radakoliko god možemo. Naravno, ne možemo smanjivati neto ličnidohodak, bar ja ne vidim neki praktični sistem za to. Teoretskise da to uraditi preko subvencija. Ali, mi bismo mogli 60% ovihraznih doprinosa da smanjimo. Jedino što ne bismo smeli daisključimo, mislim da su doprinosi koji direktno idu opštini, onošto ide naročito nerazvijenim opštinama. To je upravo ovo što jeprofesor Tišma istakao. Ako bismo sadašni sistem likvidirali,onda bi .se najedanput čitav niz opština našao na budžetu širihzajednica, što bi stvorilo čitav niz društvenih problema koji supo svojim konsekvencama znatno ozbiljniji nego ono što bismodobili sa ovakvim jednim principom.Prema tome mislim da ne bismo mogli da idemo ispod toga.Ono što direktno ide opštini za pokrivanje njenih budžetskihtroškova itd., verovatno bi moralo da ide na teret ličnih dohodakai dalje. Ali, sve preko toga - i socijalno osiguranje, i saveznibudžet, i republički budžet i sve druge fondove - mogli bismo daiščistimo iz ličnih dohodaka i da ih finansiramo nekim drugimporeskim oblicima, nekim koji su poznati, a nekim na koje ćemokasnije doći.Tu se sada javlja problem koji je i u citatu i u uvodnomizlaganju naveden, naime da se neprivredna sfera tretira ne kao185
neproduktivni dodatak koji živi od milosti društva, nego kaoravnopravan sektor u privredi zemlje. To se može postići jednomkoncepcijom koju smo mi u Institutu ekonomskih nauka nazvali»kvazi tržištem«. Kao što znate, bilo je mnogo naivnih ideja damožemo uvesti tržište u nauku, u školstvo itd. Bilo je pokušajakoji su se završavali katastrofalnim posledicama. To je, očigledno,nemoguće, naročito ne u socijalističkoj privredi, ali je mogućeučiniti nešto slično tržištu u toj sferi. Tu je to »kvazi tržište« kojese od tržišta razlikuje po tome što ne postoji neposredni kontaktkupca i prodavca. U ovoj sferi vi ne možete imati neposrednikomercijalni kontakt, recimo bolesnika i bolnice, gde se oni mogupogadjati za cenu, nego morati interpolirati jedno društveno teloizmedju ta dva subjekta koje zastupa interese svih tih bolesnikana jedan način i onda ulazi u tržišne odnose sa bolnicom, školomitd. To je, mislim, sasvim pravilno, iako je do toga došlo višeintuitivno nego po nekoj ekonomskoj analizi. Osnovane su zajedniceobrazovanja (zajednice za kulturu se ovih dana osnivaju uSrbiji), zajednice socijalnog osiguranja i slično. Te zajednicefunkcioniše na sledeći način: Društveno-politički forumi kojipredstavljaju interes odredjenih grupa gradjana odlučuju kolikoće para biti stavljeno na raspolaganje nauci, prosveti, zdravstvu,sportu itd., i onda tim samoupravnim zajednicama daju naraspolaganje ta sredstva, da bi one, u ekonomskim odnosima saprivrednim subjektima (škole, bolnice itd. - u toj njihovoj funkcijidavanja usluga, ja ih tretiram kao potpuno privredne subjekte)izvukle maksimalne ekonomske efekte, čuvajući u isto vremeinterese potrošača, to znači učenika, bolesnika itd. koji tu potrošnjuuživaju; i to ne na principu platežno sposobnih, što važi zatržište, nego na principu jednakih potreba, što važi za neprivrednusferu u jednom socijalističkom društvu.Hteo sam samo da istaknem da meni izgleda to područjeključno, a ne princip bruto ili neto ili neki drugi poresko-organizacioniprincip. Iduća napomena odnosi se na budžetske tokovekoji su kod nas prilično nepoznati, kako se neko izrazio. Oni sukod nas u toj meri nepoznati da čak ni Savezni zavod za statistikune zna na šta pare idu iz saveznog i republičkog budžeta. Kadsmo mi u Institutu u okviru jednog rada na društvenom računovodstvuangažovali upravo statističare, zadatak je bio da se,izmedju ostalog, i to područje raščisti, da vidimo kolike susubvencije, premije, iz kojih izvora to dolazi i kako se raspodeljuje.Ispostavilo se da u ovoj zemlji, koja već 15 godina tvrdi daide na deetatizaciju, ne postoje osnovne informacije o tome kakoidu ti budžetski tokovi. To, naravno, opet nema nikakve veze sabruto ili neto principom. To ima veze sa jednom disciplinom ili186nedisciplinom, znanjem ili neznanjem, odgovornošću ili neodgovornošćuu toj sferi. Ja bih sada tome odmah dodao jedanekonomski momenat.Poznato je da ta veza izmedju opšte potrošnje i ličnihdohodaka dovodi do toga da budžet raste zajedno sa ličnimdohocima. Medjutim, iz te činjenice ne mora uopšte da proizidjei ponašanje, naime da ti budžeti moraju sve to da potroše. To sudve potpuno različite stvari. U jednoj primitivnoj organizaciji,kao što je naša, kad ti d9dju pare, ti ih odmah potrošiš, jer, akoto ne učiniš, ko zna šta će posle da bude. Naročito bih upozoriona činjenicu da naša budžetska praksa ne poznaje jedan odosnovnih instrumenata savremene fiskalne politike, tj. korišćenjebudžetskog suficita i deficita, tako da se ponekad slučajno dešavadobra koincidencija.Za razliku od druga Kovačevića, koji je naveo 1967. godinukao loš primer, gde smo imali stagnaciju u privredi kada je opštapotrošnja rasla, ja kao ekonomista moram da vam kažem da jesva sreća što je tako bilo, jer smo u toj godini imali veomadrastičnu redukciju unutrašnje tražnje. Da je u tom slučaju ibudžetska tražnja bila reducirana, mi bismo imali katastrofu,krizu kao 1930. godine. Dakle, sreća je da se to desilo te godine.Naravno, to je išlo mimo volje i nekih racionalnih ekonomskihanaliza, slučajno se dogodilo, kao što se ove godine slučajnodogadja jedan obrnuti efekat, naime da imamo završnu fazuuspona jednog privrednog ciklusa, kada sve vrste potrošnje rastu,kada bi budžet trebalo da predje na politiku budžetskog suficita.Budući da mi te politike nemamo, budžetska potrošnja rastezajedno sa porastom ličnih dohodaka, tako da imamo inflatornetendencije. Ono što je 1967. godine bilo dobro, pokazalo se danije dobro 1969. godine. Veliki deo neprilika u našoj privredi,veliki deo razloga za postojanje nestabilnosti u privrednomciklusu treba tražiti u tome što ne postoji moderna fiskalnapolitika.Mi nemamo modernu fiskalnu politiku koja poreske instrumenteoblikuje ne s obzirom na pokrivanje administrativnihtroškova, što je jedina briga naših poreskih organa, nego sobzirom na funkcionisanje celokupne privrede, formulisanje stabilizacionepolitike, stimuliranja privrednog razvoja itd. Ta fiskalnapolitika ne postoji. Zbog toga, svaki temeljitiji pristupreviziji našeg poreskog sistema morao bi da se uključi u jedanmnogo širi okvir, gde bi kao prvi postulat trebalo da budeizgradnja savremene fiskalne politike.Moja sledeća napomena se odnosi na jedan problem koji jeveć bio istaknut, ali nije možda dalje bio razvijen, naime da mi187
- Page 7 and 8:
1.RAZDOBLJE1967-1972
- Page 9 and 10:
ska istraživanja 2 o tome već pod
- Page 11 and 12:
Donja masna linija prikazuje stvarn
- Page 13 and 14:
Prilično je poznato da se mnoge mj
- Page 16 and 17:
2. EKONOMSKA NAUKA I PRIVREDAA. KRA
- Page 19 and 20:
Medjutim, ako imate seckanje »iz k
- Page 21 and 22:
1iUz rizik da se moj odgovor na ova
- Page 23 and 24:
Predsjednika svake godine objavljuj
- Page 25 and 26:
Kako će se malo kasnije vidjeti iz
- Page 27 and 28:
tekstilnoj i u automobilskoj indust
- Page 29 and 30:
privrednog objekta. U svim takvim s
- Page 31 and 32:
3. DVIJE POLEMIKEA. ILUSTRATIVNI DI
- Page 33 and 34:
lakcente i bez prejudiciranja drugi
- Page 35 and 36:
nemoguće je a da se ne vodi račun
- Page 37 and 38:
Brionskog plenuma. A slobodna razmj
- Page 39 and 40:
lKad je reforma koncipirana kao da
- Page 41 and 42:
lse afirmira kao ličnost u svakom
- Page 43 and 44: kursa koji je prisutan u Jugoslavij
- Page 45 and 46: ska. Sramota je svih naših savezni
- Page 47 and 48: Dr BRANKO HORVAT: Pa i ne treba mi,
- Page 49 and 50: Dr VLADIMIR VESELICA: Ni u jednoj z
- Page 51 and 52: Dr BRANKO HORVAT: Ne može. Tako du
- Page 53 and 54: 4. INTERNA MEMORANDAA. TEZE O PRIVR
- Page 55 and 56: politike u jedan efikasan program z
- Page 57 and 58: C. PRIMJEDBE U VEZI S PREDNACRTOM P
- Page 59 and 60: izmijenile. Uslijed toga propisi se
- Page 61 and 62: lIfinanciranja u visini od 75 % pro
- Page 63 and 64: Na p~smo do danas nisam dobio odgov
- Page 65 and 66: lGraf. 1. Lančani indeksi industri
- Page 67 and 68: ~:'li !'ija. " a. "" "1:1 .>< .> oC
- Page 69 and 70: Značajan instrument ekonomske poli
- Page 71 and 72: Jugoslavija se pred rat nalazila u
- Page 73 and 74: već zadovoljene, i u kome je svaki
- Page 75 and 76: kontroliraju svoje društvene odnos
- Page 77 and 78: mislim da bi i tu mogli ekonomisti
- Page 79 and 80: esursi bili neiskorišteni - s jedn
- Page 81 and 82: Čini mi se da mi moramo znati kakv
- Page 83 and 84: Medjutim, ono što je sad za nas ka
- Page 85 and 86: zadatak reforme je, ako hoćete, po
- Page 87 and 88: globalno ocenjivali spoljnotrgovins
- Page 89 and 90: istraživanje te pojave tri godine,
- Page 91 and 92: B. HORVAT: Nije to samo politički
- Page 93: a faktički inflacionu, što bi za
- Page 97 and 98: Instituta za ekonomiku investicija,
- Page 99 and 100: 3. Treća konsekvenca, koju sam hti
- Page 101 and 102: mjerama za koje se unaprijed znalo
- Page 103 and 104: 2.RAZDOBLJE1974-1983
- Page 105 and 106: jednu integrisanu teoriju ciklusa r
- Page 107 and 108: - iako izbijanje u prvi front razvi
- Page 109 and 110: l Ivalutu. Šta znači to što neki
- Page 111 and 112: azvoja s brzim porastom produktivno
- Page 113 and 114: lAko je stopa rasta niska, onda pri
- Page 115 and 116: kretanja i ovog sadašnjeg stanja,
- Page 117 and 118: Da li mi treba da čekamo to vrijem
- Page 119 and 120: izgradnji donesen zakon, odnosno č
- Page 121 and 122: privrede. I da takav defektni insti
- Page 123 and 124: na jedan minimalan obim, gde je pri
- Page 125 and 126: Vrlo malo! Baš u ovom Ekonomskom i
- Page 127 and 128: Zato jer je politički sistem onemo
- Page 129 and 130: stvuju.u r~d~ skupa. S. o~zirom na
- Page 131 and 132: adničke klase prije rata i pribli
- Page 133 and 134: Savezno izvršno vijeće nema šta
- Page 135 and 136: inovacija u našem privrednom siste
- Page 137: C. Od reforme do (promašaja) ekono