Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

C. PRIMJEDBE U VEZI S PREDNACRTOM PLANA 1971-1975.GODINE 4Za sastavljanje ovog teksta stajalo ml Je na raspolaganjuukupno nekoliko sati pa ga stoga treba interpretirati imajući tou vidu. Radi štednje u vremenu ograničavam se samo na onamjesta u materijalu gdje su moji stavovi različiti od onih umaterijalu.Osnove sistema cijena1. Predloženi principi formiranja cijena ne razlikuju se bitnijeod principa proklamiranih reformom, i, osim u pojedinostimao kojima ovom prilikom nema potrebe raspravljati i u jednomslučaju koji ću navesti, smatram ih u osnovi ispravnim. Medjutim,činjenica je da u proteklih šest godina kontrola cijena nijenikad smanjena ispod 40%, a danas je opet isto tako velika kaoi na početku reforme. Prema tome očigledno je da ti principi nisubili sprovedeni, a predloženi tekst ne pokazuje kako bi se onimogli sprovesti u buduće. Smatram da bi u ovom trenutkuakcenat trebalo staviti na sprovodjenje, a ne na proklamiranje,jer će se inače ponoviti historijat reforme. O tome ću nešto višereći prilikom razmatranja problematike stabilizacije.2. Neprecizno je - a striktno govoreći i pogrešno - isticatisvjetske cijene kao jedan od dva kriterija politike cijena. Osnovnafunkcija cijena je da omoguće racionalnu alokaciju resursa štoznači (a) izjednačavanje ponude i potražnje na tržištu uz (b)društveno prihvatljivu odnosno poželjnu raspodjelu dohotka.Prva potfunkcija ima dva aspekta, kratkoročni i dugoročni. Kratkoročnose cijenama izjednačuje tekuća ponuda i potražnja, adugoročno se u cijene ugradjuje razvojni element. I u jednom iu drugom slučaju svjetske cijene se automatski uključuju posredstvomdeviznog i vanjskotrgovinskog režima. Prema tome svjetskecijene nisu kriterij već jedan od uslova formiranja domaćihcijena. Potfunkcija raspodjele uključuje i primarnu (raspodjelaprema radu) i sekundarnu (financiranje općedruštvenih potreba)raspodjelu.3. Kad su samoupravni sporazumi o cijenama pripremanikao nova mjera ekonomske politike 1965. godine, jedna grupaekonomista, u Ekonomskom savjetu SFRJ upozorila je da će to4 Generalnom direktoru Saveznog zavoda za privredno planiranje,juna 1971.110po pravilu imati loše posljedice. To se zaista i desilo, to jekonstantirano i u ovom materijalu Savplana i ne bi trebalo i daljena istoj osnovi predlagati rješenja za budućnost jer će se istarazočarenja ponoviti. U oblasti cijena i tržišta osnovna orijentacijatreba da bude na konkurenciju i na što veću samostalnostosnovnih privrednih subjekata - poduzeća.4. Visoka carinska zaštita nije nužno loša. Dobar primjer jeJapan, gdje je carinska zaštita viša nego u Jugoslaviji uz priličnorestriktivni režim uvoza, a privredni razvoj je dvaput brži uztakvu ekspanziju izvoza kakvoj nema premca u svijetu.5. Umjesto kontrole cijena za najvažnije prehrambenl'! proizvode,bilo bi mnogo efikasnije uspostaviti što veću konkurencijuu proizvodnji i prometu u toj oblasti. To bi osim toga bilo i višeu skladu s općim intencijama sistema.6. Dosadašnji sistem kontrole cijena može se ocijeniti kaoneuspio: kontrolirane cijene rasle su isto tako brzo kao i nekontroliranesamo po drugoj vremenskoj putanji. Nekontrolirane cijenerasle su ravnomjerno, a kontrolirane u skokovima. Budući daskokovite promjene izazivaju u privredi veće poremećaje negokontinuirane, ima osnova za pretpostavku da je kontrola cijenau krajnjoj liniji doprinosila porastu cijena.7. Zavod za cijene je tipično administrativni organ i kaotakav predstavlja tudj elemenat u našem sistemu. Ta ocjena važisasvim nezavisno od ocjene o kontraefikasnosti Zavoda iz t. 6.Situacija se ništa ne mijenja društvenim dogovaranjem kojeumjesto efikasne ekonomske pQlitike može po prirodi stvaridovesti jedino ili do etatističkih intervencija ili do diskusionihsastanaka. Tržišnoj privredi odgovara autonomija svih aktera uzpreciznu podjelu rada. U toj podjeli rada organi ekonomskepolitike zaduženi su za izjednačavanje uslova privredjivanja aprivredni subjekti za maksimiranje dohotka u danim uslovima.I jedni i drugi mogu zloupotrebiti svoj položaj - praksa pokazujeda to čine kadgod to odgovara njihovim interesima - pa se zbogtoga društvo mora na neki način osigurati. U tom cilju ja samsvojevremeno predložio formiranje jednog arbitražnog tijela sastatusom i načinom formiranja sličnom onom Ustavnog suda,čije odluke bi bile definitivne i obavezne jednako za vladu kao iza poduzeća. Zavod za cijene trebalo bi zamijeniti Zavodom zacijene i dohotke koji bi bio isključivo stručna služba, a odluke bidonosila Arbitraža za cijene i dohotke čije članove bi na odredjenovrijeme imenovala Skupština na prijedlog udružene privrede,nauka, sindikata vlade i, eventualno, organiziranih potrošača.111