Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

navedene tri vrlo interesantne alternative mogućeg rasta, naime,alternative o tome što se dešava sa zapošljavanjem i proizvodnjomi tako dalje, ukoliko industrija raste po trima stopama, od7 %, 9 % i 10,5 %. Koristit ću se nekim rezultatima Medeničinogobračuna da bih izveo konsekvence koje nas zanimaju.Ključni problem za analiziranje, uz pretpostavku da su ostalielementi Medeničnog obračuna tačni, demografske je prirode iradi se o radnim kontingentima. Prije svega, radi se o transferuradne snage iz nepoljoprivrednih u poljoprivredna zanimanja.Taj transfer radne snage odvijao se u nas po stopi više od 1 %godišnje. Iz rada dra Dušana Breznika vidi se, što mi· izgledaprilično očiglednim, da i u budućih nekoliko godina,· imajući uvidu sve demografske momente, ne možemo očekivati da će tajtransfer biti manji od 1 %; vjerojatno će biti veći a sasvim sigurnoda manji neće biti. Prema tome, u korekciji tog obračuna uzeosam da će transfer biti 1 %. Budući da je 1968. godine bilo 47%u nepoljoprivrednim zanimanjima, morao bi 1975. biti 8% viši,to jest 55 %. Maksimalna alternativa druga Medenice uzima 51,5;razlika je tri i po procenta. Ako se to primijeni na ukupan obimradne snage dobiva se tristo hiljada radnika koje će trebatizaposliti, a u taj obračun nisu ušli. Doda li se tome 400.000radnika koji su sada u inozemstvu, doda li se zatim 150.000 onihkoji su još 1967. bili prekobrojni, ne prema nekom apsolutnomstandardu, nego prekobrojni prema standardima koje smo većpostigli 1964. godine, prije reforme, dakle, nešto što predstavljajedan strahoviti interni pritisak u poduzećima, a taj se brojprekobrojnih i dalje povećao. On se povećava zato što se uzkonstantnu zaposlenost i nastavljanje tehničkog progresa, a onje funkcija vremena, automatski dobivaju prekobrojno zaposleniu industriji. Dakle, ako se uzme broj prekobrojnih iz 1967. tadasam sasvim sigurno potcijenijo situaciju, prema tome, trebadodati i tih 150.000 i treba dodati 90.000 nezaposlenih što ih jei drug Medenica obračunao, i kad to sve skupa zbrojite dobijeteza 1975. godinu, uz stopu rasta industrije od 10,5%, 950.000nezaposlenih.Ovaj se račun može provjeriti. Svojevremeno je u tzv. Žutojknjizi ustanovljeno da godišnje treba zapošljavati više od 200.000ljudi da bi se izbjeglo povećavanje nezaposlenostUI Obračundruga Medenice predvidja zapošljavanje od 163.000 godišnje. Toznači da će se u petogodišnjem razdoblju sadašnji broj nezaposle-21 Odjeljenje za ekonomska istraživanja Savplana. Uzroci i karakteristike privrednihkretanja u 1961. i 1962. godini, DAM br. 7, Beograd, 1962, str. 12-13.160nih povećati za još 200.000 ili VIse (zbog povećanja radnihkontingenata s obzirom na period prije 1962.) ukoliko industrijskaekspanzija bude 10,5 % godišnje. Uz nižu stopu i povećanjenezaposlenosti bit će veće.Budući da se u intervjuu koji sam upravo spomenuo predvidjastopa rasta, ne od 10,5 % već od 10 %, to u slučaju da se takavprogram ostvari., možemo 1975. godine očekivati oko milijunnazaposlenih. 22 Mnogi od nezaposlenih bit će na radu u inozemstvu,a mnogi od potonjih, neće se nikada više vratiti u zemlju.No to ne mijenja ukupni efekt. Osim toga, svaka ozbiljnijadepresija u Zapadnoj Evropi može nam većinu ekonomskihemigranata odjednom vratiti u zemlju. Postavlja se pitanje: Kakojedna vlada može ozbiljno pomišljati na program s takvimposljedicama?Drugi element političko-ekonomskog pristupa je slijedeći.Dva naša susjeda postižu stope rasta koje su tridesetakprocenata veće od te, tobože, maksimalne industrijske stope kojanama predstoji. Japan, je u razdoblju 1952-1966. postizao prosječnustopu rasta koja je trideset i pet posto veća. U jednomradu Zorana Popova 23 navedeno je deset zemalja s najbržimindustrijskim rastom u svijetu. Neke imaju stopu rasta iznaddeset, neke ispod deset posto, ali prosjek za tih deset zemalja jeviši od 10,5 %. Dakle i taj je prosjek veći od propisanog za našuzemlju. I sada se postavlja pitanje: kojim nam se pravom nudikompleks inferiornosti, koji treba da znači da je samoupravnisistem u ovoj zemlji inferiorniji od etatističkih sistema ili kapitalističkogsistema kao što je japanski? Na kojoj nam se osnovimože tako nešto ozbiljno danas predložiti? Mislim da bismo semi ekonomisti morali kao profesija ograditi od toga pristupa, odpristupa koji se, ne bih htio da upotrebim suviše tešku riječ aline vidim druge, ne može označiti drugačije nego kao političkidefetizam.22 Od vremena intervjuja predsjednika SIV-a, tj. od 1969. godine pa do 1975.godine, broj nezaposlenih povećao se od 316.000 na 584.000 (SGJ-1980, s. 135)ili za 85% u šest godina. Doda li se broj od oko 700.000 na radu u inozemstvu,dobiva se ukupan broj uporediv s onim u tekstu od 1.300.000. !zveštavajući sasavjetovanja ekonomista u Kragujevcu, Jovanka Brkić napisala je u.Borbi (1.mart 1969., s. 17): »Očigledno je da i drug Horvat krajnje statistički promatrarazvoj privrede upućujući oči u industriju i previdjajući ono što reforma većdonosi, a to je izmena strukture privrede u kojoj zaposlenje ne donosi samoindustrija, nego modema poljoprivreda, tercijalne delatnosti, izvoz usluga itd.«23 »Osvrt na kretanje privrednog razvoja u svetu«, Ekonomska analiza 3-4/1968,str. 363.11 Jugoslavenska privreda 1965-1983.1. 161