Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

Ttzastave«, ako bi vi negirali da je taj interes zajednički, prematome radni čovjek je bitna komponenta i sve drugo je manjevažno; zašto on ne reagira uzmimo sa stajališta neravnopravnepozicije radnika, radnih ljudi, da se izvrši dislokacija saveznihbanaka, da se izmijeni carinska politika, jer ti interesi su prisutni.Vi nećete reći da će radni ljudi Srbije negirati da savezne bankepostoje u Beogradu iako je po logici stvari opći investici oni fondnastao na bazi alimenacije njemu cjelokupne jugoslavenske privredei ne bi se ni jedna savezna institucija po logici stvari smjelaonda transformirati u bilo čiju instituciju, bilo koje republike.Kako nema onda reakcije tog čovjeka kao progresivne komponente.Recimo, mi smo pravili analizu i Zagreb koristi 40 postomanje kredita nego što je jugoslavenski prosjek na jedinicuukupnog prihoda. Ima marginalni kapitalni koeficijent jedan; štoznači da se kapital u svom usmjeravanju ne rukovodi logikom ine postoje pravila igre.To je jedan fenomen. Recimo, za Ameriku nije problem štoje kapital u Wallstreetu u New Yorku, on cirkulira po Americi ipo čitavom svijetu (a za Jugoslaviju je to problem što je kapitalpretežno u Beogradu). .Dr BRANKO HORVAT: To su dva problema što ste vi naveli.Jedan je reakcija gradjanina na to što se dešava, a drugo je tošto se stvarno dešava, u jednoj situaciji, kada vrhunski naučniradnici nisu u stanju da dostave javnosti svoje stavove, a to jeono s čime smo počeli. Kada ste vi na beogradski televiziji - neznam ali pretpostavljam da nije drugačiji slučaj ni na zagrebačkojteleviziji - vidjeli neku diskusiju koja je inače normalna uzapadnom svijetu, da se pozove recimo predsjednik vlade iliministar financija ili ma koji od tih rukovodilaca koji je za neštozadužen, i da onda s naučnim radnicima raspravi tu svojupolitiku. Nikada.Prema tome kada vrhunski ljudi, intelektualno mislim, nisuu stanju da prodru u javnost sa svojim stavovima, kada štampašuti o njima, i to nerealno šuti, čim je nešto malo van te linijeodmah dolazi telefonski poziv iz odredjenog ureda i štampa nesmije da objavljuje - to je jednako u Zagrebu kao i u Beogradu,kao i u svim našim centrima - je li mi možemo onda očekivatiod radnika da on tu nešto bitno mijenja?Prema tome treba da budemo svjesni daje ova naša političkarealnost veoma daleko od jedne samoupravne političke organizacijei tu treba da pritisnemo. I kad god nekoga zatvore, kad godneki list zabrane, onda treba da se bunimo. Nezavisno u kojojrepublici i s kojom nacijom. To je jedan moment. (Veselica: nakojoj platformi.) Na socijalističkoj platformi.84Dr VLADIMIR VESELICA: Ja se ne mogu složiti s beogradskimstudentskim pokretom koji nema jedne jasne platforme okobitnih elemenata mnogonacionalne i samoupravne Jugoslavije.Dr BRANKO HORVAT: Na socijalističkoj platformi. To jenaša platforma. A sada se vraćam na ovo što se stvarno dešava.U ovoj zemlj i ...Dr VLADIMIR VESELICA: Oprostite, zašto taj studentskipokret nije nikada istakao problem položaja albanske nacionalnostiu Srbiji, dok u Hrvatskoj nema političke rasprave u kojoj sene govori o položaju drugih nacija u Hrvatskoj.Dr BRANKO HORVAT: Ja se ne sjećam da su to istaklinegdje na ličan način kao sada ovi amandmani, ali se sjećam dasam slušao u razgovorima jedno oštro negodovanje i naročito uvrijeme kad je Ranković bio smijenjen 1966. godine, onda je topitanje bilo dosta aktualno. I čitav se niz nekorektnosti premaAlbancima bio pokazao u to vrijeme.Dr VLADIMIR VESELICA: To može biti radikalan studentskipokret, ali on je dosta nekorektan prema interesima drugihnacija.Dr BRANKO HORVAT: Molim vas, o Albancima vam jamogu isto nešto iz iskustva kazati. (Veselica: Ja sam ovo istakaokao primjer.) Baš kao primjer.Mi smo u Institutu stali na stanovište, da ako hoćemo daimamo jedan općejugoslavenski institut moramo da imamo ikadrove iz svih republika. Iz Kosrneta nije nikoga bilo, bilo namje jasno da iz Kosrneta nitko ne može da dodje, jer je to u tojmjeri nerazvijeno područje, da mi moramo nešto da uradimo. Jasam lično sukcesivno bombardirao saveznu vladu i odgovornečlanove kabineta zadužene za naučni rad i visoko školstvo, danam daju neka mala sredstva da sami odaberemo u Prištini temladiće i djevojke koji su perspektivni, da koju godinu budu kodnas i da odgojirno Kosrnetu ekonomske kadrove. Ne da ostanukod nas u Institutu, nego da oni natrag dobiju te svoje kadrove,jer jedino sa svojim kadrovima jedna regija može nešto učiniti.Ako se očekuje da jedna druga regija može to učiniti onda je topropala stvar.Nijedna vlada za to nije imala nikakvog interesa. I ja nikadani jedan dinar nisam dobio. Otišao sam na Kosovo, dogovoriosam se tamo s ljudima s Fakulteta, čak smo našli neke studenteali nismo mogli da istjeramo stipendije da ih dovedemo uBeograd.Prema tome to je jedna ne samo srpska sramota, sigurno daje srpska sramota, ali nije samo srpska sramota već i jugoslaven-85