Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

nešto početi da radi, a mi smo na granici moratorija. U stvari,očigledno je da nijedan od programa tzv. prve faze stabilizacionogprograma ne će biti realiziran do oktobra 1983. g. kako jepredviđeno. A kad se bude postavilo pitanje poštovanja rokova,vlada će nam održati novo predavanje.. I, u tom smislu, ja mislim da je ovaj Izvještaj apsolutnonezadovoljavajući i on pokazuje zapravo kako smo mi u ovusituaciju došli i pokazuje nam, naravno, i šta će nam se desiti.Da kažem još nešto. Iako nije uradjeno ono što je trebalouraditi, Kraigherova komisija i pored svih ograničenja nešto jepozitivno uradila. Makar se vrlo često radi o kompromisu -kompromisa, nešto je pozitivno uradjeno. I to što je pozitivnouradjeno nailazi sada na opstrukciju. Imam utisak da političkifunkcioneri u mojoj Republici prednjače u toj opstrukciji, iakoni drugi mnogo ne zaostaju, kod čega stvari ostaju anonimne, izato ih ne možemo dokumentirati. Ja slučajno znam neke stvari,ali to je jedna slučajna informacija. Mi nemamo jedan javniproces gdje oni koji vrše sistematsku opstrukciju ovog vrloograničenog rada Kraigherove komisije, da ih istjeramo u javnost,da vidimo koji su to argumenti.Tu i tamo se nešto u javnosti i pojavi i ja bih mogao danavedem nešto što izgleda sasvim nevjerojatno. Onaj početnidokument Kraigherove komisije - polazne osnove koji je ušao iu zaključke Kongresa - taj je u Hrvatskoj napadnut od čovjekakoji sjedi u Predsjedništvu Partije, a branio ga je netko ko sjediovdje s nama na ovoj sjednici.To je sasvim grubo ocrtan prilaz ekonomskoj politici. Uzovakav prilaz, što god mi ovdje rekli, kako god naučne modeleizračunavanja i statistike, koje predlažu Čičin-Šain, Kovač idrugi, pripremili sve je to irelevantno. Jer, ovaj način rada će sveto upropastiti.Ja bih sada prešao na drugu poentu mog izlaganja i htio bihda napravim samo tri konstatacije. U vodjenju privredne politikenema potrebe da uzmete u obzir sto raznih komponenti. Običnonekoliko komponenti obrazovnom ekonomistu dostaje. Tih nekolikokomponenti tačno ocrtava situaciju u jednoj zemlji, u jednojprivredi, u jednom društvu.Ja mislim da su to u ovoj našoj sadašnjoj situaciji ove trikomponente:Prvo, pripremljena je jedna ravnodušna i nonšalantna analiza,kao da ju je izradio OECD za neku afričku zemlju a ne našSavezni zavod za planiranje koji sjedi na žeravici. Umjesto togaja bih očekivao jednu eksploziju angažiranosti i prijedloga. Me-264djutim, sasvim hladnokrvno se konstatira da imamo 920.000nezaposlenih, i sa sadašnjom stopom povećanja tog broja, mićemo do proljeća imati preko milion, a to je dobrano više negošto je bila cijela radnička klasa ove zemlje prije revolucije. Štasad to znači? Od tih milion nezaposlenih pola su oml~dinci kojinikad još nisu bili zaposleni. To znači da mi tu našu omladinu,i to ne 5 %, 2 %, 1 %, nego polovinu, stavljamo u jednu situacijukrajnje demoralizacije. Ne mora čovjek da bude sociolog ilipsiholog da zna šta znači za jednog mladog čovjeka, koji jezavršio nekakav zanat, nekakvu školu, hoće sad da krene u život,da nešto u tom životu uradi, da se oženi, da ima djecu, da formiraporodicu itd., a ne može prvi korak uraditi jer ne može da sezaposli. To je takav jedan stupanj demoralizacije koji se više dokraja života ispraviti ne može, da ne govorimo o tome, kako tiljudi ne stiču radne navike, nego obrnuto - stiču navike špekuliranja,simuliranja itd., nema više nikakvih normalnih kriterijakoji važe. I da podsjetim na jednu televizijsku emisiju, prije nekihgodinu i po, koja je mene prestravila. Prestravila me je po onomešto je rečeno i po onome kako na to niko nije reagirao. TV reporterje pozvao nekoliko mladih djevojaka i žena, koje su bile nezaposlene,i one su mu ispričale da je način zapošljavanja, kroz krevetrukovodilaca poduzeća. I na to niko nije reagirao! I to se dešavau socijalizmu, sa socijalističkim moralom, sa revolucionarnomtradicijom.Evo, to znači tih milion nezaposlenih. Da li mi to možemosebi dozvoliti a da ne riskiramo raspad ovog društva? To jepitanje koje ja postavljam, a koga u izvještaju nema.Druga negativna konstatacija je čisto ekonomska. Mi, naime,imamo ne mali porast produktivnosti, nego negativni porastproduktivnosti - minus 2 %, minus 3 %, negativni porast tehnološkogprogresa. U vrijeme kad smo programirali da ćemo seuključivati u svjetsku privredu, sad ćemo mi konkurirati s 20 %povećanja realnog izvoza u konvertibilno područje uz negativnuproduktivnost i negativni tehnološki progres! Dalje o tome netreba govoriti.Prema tome, mi smo u jednoj situaciji privredne i tehničkeregresije.I treća konstatacija. Vidim u Planu koji nam je institucijaMiloša Sindjića priredila predvidja se da će realni lični dohocido 1985. godine padati. I da ćemo'1985. godine imati niže realnelične dohotke nego 1970. godine. To prevedeno na narodni jezikznači da planiramo da ćemo upropastiti 15 godina razvoja ovezemlje i ovog društva, od 1970. do 1985. 15 godina genijalnih265