Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

B. HORVAT: Nije to samo politički problem. Ja bih rekaonije to u suštini politički problem, to je moja stara teza, radi seo velikom nerazumevanju. Kada se sastanu predstavnici republika,misle da zastupaju interese svoje republike i medjusobno seprepiru, i ako je jedan dinar nekome istrgnut, misle da je to velikiuspeh. Tu je ključ nesporazuma. Jer, ljudi smatraju da zastupajuinterese republike, a faktički se bore protiv tih interesa.Pokazaćemo kvantitativno, kada jugoslavenska privreda krene nadolje, i Slovenija, i Srbija, i Hrvatska, i Zagreb, i Beograd,sinhronizovano, kao sat, reaguju na isti način. Kad krene nabolje, svi idu na više. Potpuno su bespredmetne diskusije oko togako je više dobio, ko je manje dobio. Ono što treba da se uradi, toje da dobije Jugoslavija visoku stopu rasta privrede. Da li nekodobije 1 odsto više ili manje ove godine, nije važno jer će idućegodine dobiti 10 odsto više, i tu se »pokriva«.Tu elementarnu stvar politički organi izgleda da još nisushvatili, jer aparat koji sprema materijale to nije znao i nijespreman da prihvata da postoji jedno jedino jugoslavensko tržište.Nikakva domišljatost Slovenije, koja slovi kao najsposobnijai najspretnija, ili neke druge republike, da popravi svoju situacijuništa ne pomaže ako jugoslavenska situacija nije u redu.Ono što nam je potrebno jeste sprega političkih i naučnihradnika u zajedničkom sistematskom radu na izgradnji jednesavremene i jugoslavenskim uslovima prilagodjene ekonomskepolitike. A kad takav program bude jednom izvodjen i usvojen,onda treba i da se sprovede.D. NOVA REFORMA28Godine 1967. održano je savjetovanje ekonomista u Ljubljanii na tom savjetovanju rečeno je eksplicitno da će reforma koja jeinaugurirana 1965. doživjeti definitivan neuspjeh 1970. godine.Rečeno je i nekoliko pojedinosti o tome da će recesija u kojoj smose tada nalazili biti završena 1967., da će doći do jednog ubrzavanjarasta koje će se završiti u drugoj polovini 1969. da će poslijetoga doći do retardacije i da ćemo u 1970. godini imati novureformu. Kao što znate, to se proročanstvo ispunilo, na žalostdoslovce. Jedino što možda ovaj stabilizacioni program ne možemo»uzvisiti« na nivo reforme, jer vjerojatno nije do tog nivoa28 Riječ na savjetovanju Naučne sekcije SEI u Sarajevu, 19-20. XI 1970. Ekonomist,l, 1971, 108-13.178ni stigao. I prije Ljubljane i poslije Ljubljane ekonomisti suinterno, usmeno, strogo povjerljivim dokumentima i javno iInovinama, časopisima i na savjetovanju upozoravali vladu, Skupštinui političke organe da je ekonomska politika pogrešna i daneminovno treba da dovede do posljedica do kojih je i dovela.Posljednji takav memorandum, koji je meni poznat, uputio je uoktobru prošle godine Institut ekonomskih nauka Saveznomizvršnom vijeću, u kojem je rečeno da će ove, 1970. godine, cijenerasti iznad 10 %, da ćemo imati golem platni deficit, da će setempo proizvodnje prepoloviti i da ćemo imati oko milijunnezaposlenih uz popratne političke i druge nezgode. I tom prilikomje urgirano da se odmah počne s pripremanjem stabilizacionogprograma kako bismo bar donekle pripremili zemlju da nasne nadje potpuno nespremne. Kao što znate, ništa od toga nijebilo uradjeno i mi smo u te trendove ušli potpuno nespremni ireagirali smo na najgori mogući način - jednom administrativnommjerom, zamrzavanjem cijena, koja naravno ništa ne rješava.Do sada smo imali dvije i ulazimo u treću reformu - 1961,1965. i 1970. godine. Sve tri reforme su počinjale na isti način,isto tako nepripremljeno, improvizirano i nestručno. I sve trireforme odigravale su se mimo ekonomista koji bi u normalnimuvjetima trebali da budu najbolji saveznici i prvi kooperantivlade i političkih organa. Na žalost, to nije bio slučaj.U »zlatnom razdoblju« poslijeratnog jugoslavenskog razvoja(1952-1960) društveni proizvod je ekspandirao po stopi od 10%godišnje i to je bila najviša stopa rasta u svijetu u to vrijeme.Prva reforma je uspjela da snizi tu stopu na 8 %, druga je bilajoš »efikasnija« i ona ju je snizila na 4,5 %.Što se tiče cijena, koje na neki način odražavaju nestabilnostprivrede, od 1952-1960. porast cijena industrijskih proizvodjačaje bio manji od 1 % godišnje i to je bila jedna od najstabilnijihprivreda u svijetu u to vrijeme. Prva reforma je uspjela podićistopu rasta cijena na 2,5 %, druga je uspjela da to još utrostručina 6,5 %, a ove godine, kao što je poznato, imat čemo nekih 11ili 12 %, s time da je sasvim neizvjesno u što ulazimo u 1971.godini.Morao bih dodati još možda jedan ili dva podatka radikompletiranja slike. U predratnoj Jugoslaviji bilo je 10 % nezaposlenih(1938. godine, prema proračunu profesora Vinskog). 1968.godine, tj. 30 godina kasnije imali smo 9,5% nezaposlenih što jeotprilike opet »postizanje norme«. Medjutim, stvar je tim težašto pored više od 300.000 registriranih ljudi, koji traže zaposlenjeu zemlji, imamo više od 820.000 ljudi koji traže zaposlenje u12' 179