Ekonomska stabilizacija i razvoj tržišta1. Mislim da ovaj dio materijala ima veoma ozbiljne nedostatkei da bi ga trebalo iznova napisati. Umjesto da se kritizirajuiznijeti stavovi - ili odsustvo stavova - bit će vjerojatno korisnijeda se izlože neke pozitivne alternative.2. Ukoliko se želi formulirati politika stabilizacije, potrebnoje prvo utvrditi osnovne uzroke nestabilnosti. Na osnovu višegodišnjihistraživanja izvršenih u Institutu ekonomskih nauka uBeogradu i Ekonomskom institutu Pravnog fakulteta u Ljubljanidanas već dosta znamo o funkcioniranju naše privrede pa stogamožemo i s dosta izvjesnosti identificirati i uzroke nestabilnosti.Oni su navec;leni u narednih 6 tačaka otprilike redoslijedomnjihove važnosti.3. Osnovni uzrok nestabilnosti jugoslovenske privrede jenegiranje načela raspodjele prema radu. Iz negiranja tog načelaproizlaze sve glavne deformacije sistema privredjivanja. Ako selični dohoci korigiraju za razlike u kvalifikacionoj strukturi, ondase oni u privilegiranim i eksploatiranim granama odnose kao 1 : 2(na bazi grupacija 1 : 3). Za iste rezultate rada radnik ili inženjeru elektroprivredi ili bankama dobivaju dvaput veći dohodak negou duhanskoj ili drvnoj industriji. Te razlike i njihovo (apsolutno)povećavanje stvaraju m!zadržive inflacione pritiske. U Institutuekonomskih nauka upravo se završava kvantitativna studija kojanam daje jasnu sliku o povezanostima izmedju cijena i dohodakakao i o širenju impulsa iz privilegiranih grana kroz čitav sistem.Nastojeći da sustignu privilegirane, eksploatirani povećavajusvoje lične dohotke. Time iscrpljuju rezerve i dolaze u sve većuzavisnost od banaka. Kad su rezerve i kredit iscrpljeni, pokušavajupovećati cijene. Ako to zbog kontrakcije tražnje ili kontrolecijena nije moguće, onda investiraju bez pokrića,. upadaju udugove i prestaju plaćati obaveze. To ubrzo izaziva lančanureakciju koja dovodi do simultane inflacije uz nelikvidnost što jespecifično jugoslovenski fenomen u svjetskoj privredi. Povećavanjenovčane emisije ubrzava inflaciju, a da ne liječi nelikvidnost.Monetarna restrikcija može zaustaviti inflaciju, ali uz skokovitoobaranje stope rasta. Ovo potonje smo isprobali 1966/67. Ovoprvo se dešava u posljednje dvije godine. Očigledno je da trajnogi efikasnog rješenja nema dok se ne ukloni fundamentalni uzrokporemećaja.4. Nepostojanje privrednih planova odnosno nesprovodjenjeplanova koji postoje. U posljednoj deceniji tri srednjoročna planadoživjela su neuspjeh, a četvrti se nije mogao donijeti na vrijeme.112Ako se još doda stalno mijenjanje propisa i režima privredjivanja,onda je jasno da privredni subjekti djeluju u situaciji ogromneneizvjesnosti. Oni su stoga krajnje kratkoročno orijentirani, bavese svaštarenjem, izvrdavanjem mjera i svakojakim spekulacijama.Umjesto industrijskog formira se orijentalni tip privrede;zarada se ne stvara u proizvodnji već u prometu i financijskimspekulacijama.5. Stalno isticanje volumena investicija kao osnovnog uzrokanestabilnosti jednostavno je pogrešno. Mi smo ranije imali većeinvesticije uz veću stabilnost i brži rast. Medjutim, investicijejesu jedan od značajnih uzroka nestabilnosti i to u smislu t. 4.tj. u smislu pogrešne granske i teritorijalne alokacije. Neplaniranjekapacitetne strukture dovodi do disproporcija u proizvodnjikoje izazivaju pretjeran uvoz, nekorištenje kapaciteta, nerentabilnostproizvodnje, nestašicu pojedinih r~ba i inflaciju. Već godinamanema dovoljno cementa, u posljednje vrijeme čak ni cigle.Orijentiramo se na brodogradnju kao važnu izvoznu industriju·au crnoj metalurgiji imamo ogromni materijalni deficit. Proizvodnjarepromaterijala kronično zaostaje i stoga uvoz repromaterijalapredstavlja nesavladiv teret. U isto vrijeme imamo previšepivarskih kapaciteta, rafinerije nafte imaju već danas kapacitetkoji će nam trebati tek na kraju petogodišnjeg plana, a nizpoduzeća ne zna šta bi trebalo proizvoditi, ili proizvode zanepostojeće tržište. Najapsurdnije su situacije u kojima postoje ikapaciteti i tržište, a do proizvodnje ne dolazi zbog financijskihrazloga (slučaj željezničkih vagona). Sva tri tipa situacija se idalje perpetuiraju s tendencijom povećavanja disproporcija.6. U uskoj vezi s neizvršavanjem planova i pogrešnom ekonomskompolitikom jest nepostojanje organiziranog naučnograda na ekonomskim prognozama, i kvantificiranju ponašanjaprivrednih subjekata i modeliranju mjera ekonomske politike.Samoupravna <strong>privreda</strong> zahtijeva autonomiju. Autonomija značisamostalno donošenje odluka. Medjutim, makar samostalno iautonomno, ponašanje je ipak predvidivo - ako se savladajuekonometrijske metode i suvremena ekonomska teorija i ako seorganizira odgovarajući istraživački rad. U akciji organa ekonomskepolitike postoje slijedeće faze: (1) pojava, (2) uočavanjepojave, (3) pripremanje mjera, (4) prihvaćanje mjera od nadležnogpolitičkog organa, (5) sprovodjenje mjera i (6) reagiranjeprivrede. Izmedju (1) i (6) može proći mnogo mjeseci, a umedjuvremenu se privredna situacija može bitno izmijeniti. Kodnas se stoga po pravilu dešava da se vodi pogrešna ekonomskapolitika, jer su mjere skrojene za situacije koje su se davno8 Jugoslavenska <strong>privreda</strong> <strong>1965</strong>-<strong>1983</strong>. L 113
izmijenile. Uslijed toga propisi se mnogo puta mijenjaju i dopunjuju,što stvara već spomenutu situaciju ekstremne neizvjesnosti.Sve ovo može se radikalno izmijeniti jedino ako se faza (5)pomakne ispred faze (1), tj. ukoliko se pojave dovoljno preciznoi dovoljno rano predvidjaju. A neophodan (iako nipošto i jedini)uslov za to je znatno organiziraniji i znatno kvalitetniji istraživačkirad no što je dosad u zemlji postojao.7. Nepostojanje tržišne discipline je izvanredno razoran faktoru rušenju stabilnosti, ali ja ga stavljam tek na peto mjesto,jer je izveden a ne autonoman. Uslijed toga iluzorna su očekivanja,prisutna u političkoj javnosti, da će se direktnim i~sistiranjemna disciplini - bez stvaranja potrebnih preduslova - problemriješiti. Prvi neophodan uslov je savršena novčana disciplinadruštveno-političkih zajednica. Sa stanovišta privrednih subjekataprije svega federacija se veoma neodgovorno odnosi premasvojim financijskim obavezama. A za federacijom se povoderepublike, pokrajine i općine. Ne mogu se smanjivati porezi i uisto vrijeme ostavljati neizvršenim ranije primljene obaveze.Republike ne mogu prihvaćati savezne obaveze koje ne mogu iline žele ispuniti. J er ako se tako radi, onda se s jedne strane iniciralanac neplaćanja i nelikvidnosti, a s druge strane stvaraju presedaniu ponašanju koji dovode u pitanje normalno funkcioniranjetržišne privrede uopće.U liječenju nediscipline pravi put nije ni primjena stečaja.Sa ekonomskog stanovišta parola o likvidaciji slabih je i pogrešnai besmislena. Mogu se likvidirati seoski dućani, ali ne Hena,Ćajavec ili tvornica celuloze. A upravo velika poduzeća stvarajunajveći dio gubitaka. Rješenje nije ni u prelijevanju sredstava izfondova solidarnosti. Rješenje je u poboljšanju poslovanja slabihi nerentabilnih poduzeća, a to zahtijeva institucionalizaciju kadrovsko-organizacionepomoći, o čemu sam svojevremeno pisao,a ovdje mogu samo spomeniti.8. Važan uzrok nestabilnosti su odredjene rigidnosti ugradjeneu sistem, uslijed čega je smanjena mogućnost adaptacije.Ovdje spominjem dva takva rigidna elementa o kojima je dostapisano: proporcionalni porez (i to, što je još gore, na ličnedohotke) i odsustvo tržišta kapitala. Rješenje prvog problema ležiu progresivnom porezu na posebno definiranu osnovicu (v. mojsarajevski referat). Rješenje drugog problema zahtijeva: (a) uspostavljanjetržišta vrijednosnih papira ali uz uslov da prihodi odtransakcija ostaju u investicionoj sferi i ne mogu se upotrebiti zaraspodjelu ličnih dohodaka; (b) pretvaranje osnivačkih ulogabanaka u dionice koje se mogu plasirati na tržištu kapitala uz114odredjeni reZlm i (e.) tzv. politiku otvorenog tržišta Narodnebanke (plasiranje i povlačenje kratkoročnih državnih papira).9. Dijagnoza iz tačaka 3-8 zahtijeva odredjenu terapiju dabi se jugoslavenska <strong>privreda</strong> izliječila od pretjerane nestabilnosti.Ta terapija sastoji se od različitih ekonomskih politika. Što i kakobi trebalo uraditi prevazilazi okvire ovih komentara. Dodat ćujedino da medju najefikasnija sredstva anticiklične politike spadafiskalna politika (koja uključuje poresku politiku i manevrisanjes budžetskim suficitom i deficitom). Ukoliko poreska politika,kako to predvidja odgovarajući ustavni amandman, ostane rasparceliranamedju republikama, nema izgleda za stabilizacijujugoslovenske privrede, a to znači ni <strong>privreda</strong> republika.D. PISMO PREDSJEDNIKU SAVEZNOG IZVRŠNOG VIJEĆADRUGU MITJI RIBIĆIĆU sS obzirom na to da je Savezno izvršno vijeće osnivač Institutaekonomskih nauka, smatram svojom obavezom da Vas obavijestimo situaciji u Institutu. Prema pozitivnim propisima SIVtakodjer učestvuje u postavljanju i razrješavanju direktora Instituta,te je stoga ovaj dokument relevantan i u tom pogledu.Nakon što je sredinom 1962. g. Savezno izvršno vijeće,nezadovoljno analizom službenih organa, povjerilo tadašnjemOdjeljenju za ekonomska istraživanja Savplana zadatak da pripremiserioznu naučnu ocjenu situacije, a Odjeljenje je po jednoglasnojoceni članova Odbora za plan SIV-a zadatak dobroizvršilo okupivši ekonomiste iz drugih republika, Odjeljenje jeposebnom uredbom pretvoreno u samostalan Jugoslavenski institutza ekonomska istraživanja. Institut je trebalo da nastavi sasličnim radom i ubuduće. Pri Institutu osnovana je i poslijediplomskaškola. Meni je bila povjerena organizacija Instituta, aza prvog' dekana Škole postavljen je prof. Branislav IvanovićInstitutu je bila obećana i puna podrška Vijeća.U prvoj godini rada Institut je tu podršku zaista i imao i samnogo entuzijazma prišlo se stvaranju jedne vrhunske naučnoobrazovneorganizacije. Medjutim, već u 1964. g. započelo jeometanje rada, koje se uskoro pretvorilo u brutalne administrativnepritiske, koji su se završili tek poslije Brionskog plenuma.Kako su metodi i ciljevi tih pritisaka dobro poznati, nepotrebnoje daljnje opisivanje te epizode razvitka Instituta. Dovoljno jes 31. oktobra 1969.8' 115
- Page 7 and 8: 1.RAZDOBLJE1967-1972
- Page 9 and 10: ska istraživanja 2 o tome već pod
- Page 11 and 12: Donja masna linija prikazuje stvarn
- Page 13 and 14: Prilično je poznato da se mnoge mj
- Page 16 and 17: 2. EKONOMSKA NAUKA I PRIVREDAA. KRA
- Page 19 and 20: Medjutim, ako imate seckanje »iz k
- Page 21 and 22: 1iUz rizik da se moj odgovor na ova
- Page 23 and 24: Predsjednika svake godine objavljuj
- Page 25 and 26: Kako će se malo kasnije vidjeti iz
- Page 27 and 28: tekstilnoj i u automobilskoj indust
- Page 29 and 30: privrednog objekta. U svim takvim s
- Page 31 and 32: 3. DVIJE POLEMIKEA. ILUSTRATIVNI DI
- Page 33 and 34: lakcente i bez prejudiciranja drugi
- Page 35 and 36: nemoguće je a da se ne vodi račun
- Page 37 and 38: Brionskog plenuma. A slobodna razmj
- Page 39 and 40: lKad je reforma koncipirana kao da
- Page 41 and 42: lse afirmira kao ličnost u svakom
- Page 43 and 44: kursa koji je prisutan u Jugoslavij
- Page 45 and 46: ska. Sramota je svih naših savezni
- Page 47 and 48: Dr BRANKO HORVAT: Pa i ne treba mi,
- Page 49 and 50: Dr VLADIMIR VESELICA: Ni u jednoj z
- Page 51 and 52: Dr BRANKO HORVAT: Ne može. Tako du
- Page 53 and 54: 4. INTERNA MEMORANDAA. TEZE O PRIVR
- Page 55 and 56: politike u jedan efikasan program z
- Page 57: C. PRIMJEDBE U VEZI S PREDNACRTOM P
- Page 61 and 62: lIfinanciranja u visini od 75 % pro
- Page 63 and 64: Na p~smo do danas nisam dobio odgov
- Page 65 and 66: lGraf. 1. Lančani indeksi industri
- Page 67 and 68: ~:'li !'ija. " a. "" "1:1 .>< .> oC
- Page 69 and 70: Značajan instrument ekonomske poli
- Page 71 and 72: Jugoslavija se pred rat nalazila u
- Page 73 and 74: već zadovoljene, i u kome je svaki
- Page 75 and 76: kontroliraju svoje društvene odnos
- Page 77 and 78: mislim da bi i tu mogli ekonomisti
- Page 79 and 80: esursi bili neiskorišteni - s jedn
- Page 81 and 82: Čini mi se da mi moramo znati kakv
- Page 83 and 84: Medjutim, ono što je sad za nas ka
- Page 85 and 86: zadatak reforme je, ako hoćete, po
- Page 87 and 88: globalno ocenjivali spoljnotrgovins
- Page 89 and 90: istraživanje te pojave tri godine,
- Page 91 and 92: B. HORVAT: Nije to samo politički
- Page 93 and 94: a faktički inflacionu, što bi za
- Page 95 and 96: neproduktivni dodatak koji živi od
- Page 97 and 98: Instituta za ekonomiku investicija,
- Page 99 and 100: 3. Treća konsekvenca, koju sam hti
- Page 101 and 102: mjerama za koje se unaprijed znalo
- Page 103 and 104: 2.RAZDOBLJE1974-1983
- Page 105 and 106: jednu integrisanu teoriju ciklusa r
- Page 107 and 108: - iako izbijanje u prvi front razvi
- Page 109 and 110:
l Ivalutu. Šta znači to što neki
- Page 111 and 112:
azvoja s brzim porastom produktivno
- Page 113 and 114:
lAko je stopa rasta niska, onda pri
- Page 115 and 116:
kretanja i ovog sadašnjeg stanja,
- Page 117 and 118:
Da li mi treba da čekamo to vrijem
- Page 119 and 120:
izgradnji donesen zakon, odnosno č
- Page 121 and 122:
privrede. I da takav defektni insti
- Page 123 and 124:
na jedan minimalan obim, gde je pri
- Page 125 and 126:
Vrlo malo! Baš u ovom Ekonomskom i
- Page 127 and 128:
Zato jer je politički sistem onemo
- Page 129 and 130:
stvuju.u r~d~ skupa. S. o~zirom na
- Page 131 and 132:
adničke klase prije rata i pribli
- Page 133 and 134:
Savezno izvršno vijeće nema šta
- Page 135 and 136:
inovacija u našem privrednom siste
- Page 137:
C. Od reforme do (promašaja) ekono