Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

sijacija valute. Valja dodati da poduzeće nije dobilo onu ulogukoju je reforma pretpostavljala, a raspodjela dohotka odvija setako da je direktno negiran socijalistički princip raspodjeleprema rezultatima rada.2. Zvanične izjave o postignutoj stabilnosti tržišta takodjerne odgovaraju stvarnosti. Nikada od 1952. godine dalje nijetržište bilo toliko nestabilno, struktura ponude i tražnje tolikoneuskladjena, a nezaposlenost toliko velika. Ukljućujući i one kojisu se morali zaposliti u inostranstvu, ukupan broj nezaposlenihiznosi oko 700.000 ljudi, tj. toliko koliko je prije rata iznosioukupan broj radnika. Nezaposlenost je procentualno znatno većanego u zapadnim kapitalističkim zemljama. Pored toga brzoraste procenat kvalificiranih radnika i stručnjaka medju nezaposlenim.3. Suprotno optimističkim ocjenama saopćavanim javnostikako sadašnje ubrzavanje rasta predstavlja definitivnu afirmacijuprivredne reforme i znači početak trajnog uspona privrede, trebaupozoriti da se radi o cikličkom usponu, poslije koga ubrzo -najkasnije iduće godine - slijedi recesija. 3 Ta treća recesija uposljednih osam godina može dovesti ne samo do velikih ekonomskihgubitaka, već - upravo zbog toga kao i zbog razočaranja uočekivanjima - do veoma ozbiljnih političkih komplikacija, nezadovoljstava i obustava rada u zemlji i diskreditiranja našegprivrednog sistema u inostranstvu.4. Uzroci ovih negativnih pojava ne mogu se tražiti u pogrešnimideološko-političkim stavovima, pa se i problemi ne mogurješavati uobičajenim političkim mjerama kao što su rezolucije ikadrovske rotacije. Bit će potrebna mnogo složenija akcija.Osnovni uzroci navedenim pojavama leže u nedovoljnom poznavanjufunkcioniranja privrednog mehanizma jedne decentraliziranetržišne i samoupravne privrede. Uslijed toga nije razradjenaadekvatna ekonomska politika, već se često donose pogrešnemjere, ili se intervenira u pogrešno vrijeme i na pogrešan način.Jugoslavenska privreda znatno se razvila i postala je veomasložena, a organi ekonomske politike više nisu u stanju da jeefikasno usmjeravaju. Odatle stalne improvizacije i stalni poremećaji.Dugoročno rješenje treba tražiti u sistematskoj kadrovskojizgradnji i intenzivnom naučnom radu; i jedno i drugo je do3 Stopa rasta društvenog proizvoda II cijenama 1972. godine kretalase oko 1969. godine ovako (SGJ - 1980, s. 158): 1967 - 2%,1968 - 4%,1969-10%,1970 - 6%,1971 - 8%,1972 - 4%.108sada gotovo u potpunosti nedostajalo, a niti u skoroj budućnostiima izgleda za neku radikalniju promjenu na bolje ukoliko sesadašnje stanje stvari nastavi. Treba imati u vidu daje ekonomskinaučni rad nerazvijen i daleko zaostaje za potrebama privrede.Ista ocjena vrijedi i za obrazovanje vrhunskih ekonomsko-analitičkihkadrova.5. Institut već nekoliko godina upozorava na ove probleme,upoznaje nadležne organe s prognozama recesionih i kriznihkretanja (koje su se na ~alost i ostvarile), zalaže se za sistematskirad na eliminiranju privrednih ciklusa i predlaže odredjenarješenja - do sada bez rezultata. Pojedini ekonomisti iz drugihrepublika predlagali su da se Institut i javno angažira. Tako je ufebruaru prošle godine održano zatvoreno savjetovanje ekonomskih,privrednih i političkih kadrova iz svih republika na bazimaterijala koje je pripremio Institut. Učesnici savjetovanja postiglisu iznenadjujuće visok stepen saglasnosti; no nekih efekata usmislu poboljšanja ekonomske politike nije bilo.6. Budući da odgovarajuće pripreme nisu izvršene, recesijase u idućoj godini vjerojatno neće moći izbjeći. Ali bi se bar moglaznatno ublažiti. Zbog toga bi odmah trebalo započeti sa sistematskimradom. Jedna od mogućih početnih mjera mogla bi biti dase kod predsjednika SIV-a ili možda kod Predsjednika Republike_ formira štab najspremnijih ekonomista iz zemlje koji bi naizvjesno vrijeme napustili fakultete i institute i zajedno s kadrovimaiz uprave i privrede pripremili osnove za jednu dugoročnustabilizacionu ekono.msku politiku koja bi odgovarala jugoslavenskimuslovima. Taj rad morao bi se osloniti na organiziranaintenzivna naučna istraživanja osnovnih problema funkcioniranjanašeg privrednog sistema. U isto vrijeme započelo bi se sasistematskim suvremenim ekonomskim obrazovanjem kadrovaza organe ekonomske politike u državnom aparatu i privredi.Valja dodati da istraživanja pokazuju kako u našoj samoupravnojprivredi postoje ogromni razvojni potencijali koji omogućujubrzo povećanje životnog standarda i brzu izgradnju socijalističkogdruštva. Ti potencijali ostaju neiskorišteni zbog neadekvatneekonomske politike i kroničnih improvizacija u izgradnji institucionalnogsistema. Nerealno bi bilo očekivati da se to stanjestvari popravi odmah i odjednom. Medjutim, naše je čvrstouvjerenje da se organiziranom akcijom može uraditi znatno višeno što je to bio slučaj do sada.109