Horvat Branko Jugoslovenska privreda 1965-1983 - Učitelj ...

Dr VLADIMIR VESELICA: Ni u jednoj zemlji svijeta nepostoji obaveza kao što je ova.Dr BRANKO HORVAT: Ne postoji, jer nema socijalizma usvijetu. A tamo gdje ima socijalizma tamo ti za upotrebu sredstavakoja nisu tvoja treba da platiš odgovarajuću . cijenu.Dr VLADIMIR VESELICA: Dobro, ja govorim o instumentimakoji bi mogli rasteretiti jugoslavensku privredu i dovesti jeu jednu poziciju da bude dominantan faktor u sistemu reprodukcije.Dr BRANKO HORVAT: Veselica, zar vam nije jasno, da onogmomenta čim ste ukinuli kamatu, kao ranije kad su ukidani ostalielementi poreza da će se pare ponovo preseliti iz privrede.Dr VLADIMIR VESELICA: Neće! Koji je to model koji možebiti konzistentan? Prvo moramo biti. načisto s tim, da li mihoćemo da sredstva privrede, vlastita sredstva privrede treba dabudu dominantna u sistemu reprodukcije, u financiranju osnovnihi obrtnih potreba. (Horvat: Dobro bi bilo.) Na toj osnovi moglibi riješiti, jedino, prezaduženost jugoslavenske privrede. Jer ovatransformacija na bazi odluka Narodne banke, kratkoročni idugoročni kapital, to je lakrdija koja isto ništa ne rješava jer idalje rastu blokade, troškovi spora, sudskih kamata itd. Prematome se jedan model ne može napraviti ukoliko bude ovakvapozicija odnosa u raspodjeli. Mehanizmi koji bi po mojoj ocjenibili, tu može biti razlike u gledanjima, tu prije svega mislim nakamatu na poslovni fond.Druga najveća stavka, koju jugoslavenska privreda plaća, akoja je direktno vezana na smanjenje akumulacije, predstavljakamate na kredite, koji iznose prema podacima završnih računaza 1970. godinu preko 650 milijardi starih dinara. I kamata naposlovni fond preko 400 milijardi, prema tome to je već okotisuću milijardi.Mislim da se ovi stavovi amandmana ustava koji reguliradrugačiju poziciju banaka prilično približavaju ovom konceptugdje će jedan veliki dio tog kapitala ostati u integraciji privrede,a manji dio će ići u kreditne fondove banaka, odnosno gdje će serazbiti taj vlasnički odnos. Mislim da u svim ovim segmentimatreba slabiti te odnose.Drugo, mislim da je velika greška i da je to u stvari moždajedna diverzija, da se porez na promet ne računa kao elementnovoostvarene vrijednosti nakon prelaska sistema obračuna sanaplaćene na fakturiranu realizaciju, jer je porez na promet uJugoslaviji danas preko 1.400-1.500 milijardi. Tu je sporno čakpitanje carine, mada meni osebno nije poznata neka ozbiljnija941rasprava oko toga, kako i na koji način, kad se govori o nacionalnojraspodjeli, da li bi i ove elemente trebalo uzeti u obzir. Običnose do sada to nikada nije uzimalo u obzir, ali po mojoj vlastitojocjeni porez na promet je element nacionalnog dohotka i kad segovori o odnosima u raspodjeli treba uključiti i tu stavku.Ukoliko će slabiti uloga društveno-političkih zajednica, mislimtu na općinu, republiku i federaciju - posebice na federacijukoja ima najnaglašeniju svoju poziciju, onda od tih sredstavamože jedan dio biti namijenjen rasterećenju, ili da se ostaviprivredi. Bilo je čak kombimicija, gledajući ovako čisto operativno,da bi sredstva ovih bivših saveznih banaka, kao sredstvaostala federaciji kako bi ona pokrivala svoje rashode, a izvršilabi se na taj način indirektna decentralizacija odnosa u ukupnojraspodjeli. Ukoliko se to ne napravi, mislim da je odnos 70 :·30još uvijek jako aktualan i bitan, da on nije samo statističkeprirode, jer je to upravo taj odnos koji daje privredi dominantnupoziciju, ekonomski govoreći superiornu i onda će biti drugačijapozicija banaka pa i drugih financijskih institucija itd.To je ovako moj prijedlog koji sam dao taksativno. I naravnou vezi s tim treba riješiti probleme deviznog sustava, vanjskotrgovinskogsustava, jer je devizni režim danas kod nas tako postavljenda on takodjer znači veliko opterećenje privrede i ovi odnosiu raspodjeli, s obzirom na malu retencionu kvotu i mora dakupuje slobodna devizna sredstva da bi nabavila opremu ili dabi čak otplatila svoje anuitete koje mora otplatiti u iznosuvalutnom, mislim konvertibilnom a ne u dinarskom. To suproblemi koji su prisutni i ukoliko se to ne riješi onda će to bitijedna parola kao što je bila 1965. godine. Iako je u 1966. godininastalo izvjesno rasterećenje, ali je kasnije zbog stagnacije i zbogdrugih odnosa došlo do daljnjih pogoršanja odnosa u praksi.To je moj grub prijedlog, a kasnije ću to razraditi.Dr BRANKO HORVAT: Moja je reakcija da će čim se provedusva ta rasterećenja pare· odmah otići iz privrede. Prema tomeništa nećemo uraditi. To je bila ona ista naivna ideja 1965. godinekada smo smanjili poreze. Prva je reakcija bila da su poduzećaiskoristila te poreze da nešto malo napune fondove i povećajuosobne dohotke i onda je počeo mehanizam raditi i za tri godinese sve preselilo u banke. Te banke bile ovako ili onako organiziraneostaju banke. Pare kad su u banci nisu kod tebe, a mimoramo stvoriti takve uvjete da pare ne odu u banku, da ostanukod tebe. A to može da se stvori kad mi imamo jedan dobarprivredni sistem koji dobro funkcionira, koji ima interventnefondove koji ima pametne ljudi i odgovorne političare i koje, ako95