Prostorni plan Republike <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong> do 2020. godine - Nacrtiz fondova Unije – sve u okviru tzv. „pretpristupne” pomoći, tj. pomoći državama Centralne i Istočne Evrope zapristupanje Unije (mahom kroz programe PHARE, ISPA i SAPARD).U praksi treba implementirati sljedeća dokumenta:− Konvencija o biološkoj raznolikosti – Agenda 21 ( 1992. godina )− Okvirna Konvencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama ( UNFCCC ) ( 1992. godine )− Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama ( CITES ) (2001.godina )− Rezolucija Ministarske konferencije o zaštiti šuma (2003. godine )1.7. Oblasti i modaliteti prekogranične saradnje u oblasti prostornog planiranjaZa Crnu Goru od vitalnog značaja je uspostavljanje prekogranične saradnje u oblastima infrastrukturnogpovezivanja, turizma, zaštite životne sredine i dr.U dosadašnjoj praksi prostornog planiranja, ostvarivana je institucionalna saradnja u okviru državne zajednice saSrbijom. U planiranju sa ostalim susjedima nije postojala institucinalna povezanost, već su se planska rješenjaanalizirala uvidom u prostorne planove susjeda, sa izuzetkom Albanije koja nema prostorni plan države.Radi buduće sveevropske i regionalne saradnje u oblasti korišćenja, organizacije i uređenja prostora, potrebno jeugraditi evropske principe o održivom prostornom razvoju iz dokumenata Savjeta Evrope i Evropske unije unacionalne dokumente.Konkretizaciju prostornog planiranja u prigraničnom području treba ostvariti sa susjednim zemljama, a na osnovupredloga saradnje i zajedničkog interesa iskazanog kroz sedam definisanih prekograničnih zona.Strana 108
Prostorni plan Republike <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong> do 2020. godine - Nacrt2. KONCEPT ORGANIZACIJE UREĐENJA I KORIŠĆENJA PROSTORA2.1. Opšta struktura i strategija uravnoteženog prostornog razvojaKroz aktuelnu strukturu uređenja prostora može se prepoznati formiranje razvojnih cjelina - zona, koje su nastalekao rezultat veće integrisanosti teritorije, odnosno permanentne i sve veće saradnje opština, kroz prostorni iskaznjihovih zajedničkih interesa. Ove zone su izdvojene u okviru prirodno definisanih regionalnih cjelina. Takoizdvojene, uz pretpostavku o demografskom razvoju, odražavaju tri principa na kojima se zasniva struktura uređenjaprostora:− Policentrični razvoj organizacije prostora,− Regionalna diferencijacija strukture i− Integrisanost prostora.Policentrični model organizacije prostora proizilazi iz kontinuiteta planiranja i uređenja prostora <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong>.Zasniva se na prirodnim uslovima koji uslovljavaju koncentraciju većine stanovništva i aktivnosti u ograničenombroju područja, međusobno izdvojenih izraženim morfološkim preprekama, najčešće velikim planinskim masivimasa malim brojem prevoja. Upravo je preko njih i ostvareno uvezivanje ovih područja u prostorni sistem,infrastrukturnim razvojnim koridorima, koji su nastali kao rezultat najpogodnijeg savladavanja razdaljina iprepreka.Policentrični model organizacije prostora zasniva se na mreži naselja koju sačinjavaju gradovi različitog nivoacentralnosti i naselja u njihovom gravitacionom području.Uspostavljanje realnog policentričnog modela prostornog razvoja ogleda se kroz afirmaciju srednjih i malih naseljasa funkcijama prema centralitetu, osobito u područjima rijetke naseljenosti, velikih udaljenosti između naselja i napodručjima izvan glavnih prometno-razvojnih koridora.Posebno su izdvojene razvojne zone čija su jezgra nacionalni parkovi i područja za razvoj turizma u njihovomokruženju: visokoplaninske karstne površi sa Nacionalnim parkom „Durmitor” i basen Nacionalnog parka„Skadarsko Jezero”.Ovako dat oblik strukture prostora je najpogodniji za ublažavanje teritorijalnih dispariteta društveno-ekonomskograzvoja, aktiviranje lokalnih prirodnih resursa i smanjivanje migracionih tokova.Regionalna diferencijacija strukture.- izvršena je prema „geografskim karakteristikama, razmještaju prirodnihuslova za razvoj, već izvršenoj društvenoj podjeli rada i prostornom razmještaju proizvodnih snaga, nekim bitnimobilježjima ekonomske i socijalne strukture užih područja i njihovoj homogenosti, opštem nivou razvijenosti iperspektivama za budući razvoj”. 9Početkom osamdesetih godina definisana su tri karakteristična regiona u Crnoj Gori: Sjeverni, Središnji i Južni iliPrimorski.Južni region čine razvojne zone zaliv Boke Kotorske, centralno primorje i južno primorje. Relativno gusto naseljen,ovaj region ima privredu zasnovanu na tercijarnim djelatnostima, koja je obezbjeđivala najviši DP per capita uRepublici, najvišu stopu naseljenosti i najveći životni standard. Većina aktivnosti distribuirana je linearno duž obale,a u kontinuirano formiranim naseljima, urbani centri snažnije se ne ističu.Središnji region čine razvojne zone Zetskoj i Bjelopavlićkoj ravnici, Nikšičkom i Cetinjskom polju, nastale unajizrazitijem nizijskom prostoru okruženom karstnim površima. U ovom regionu koncetrisan je najveći dioindustrije, najbolje poljoprivredno zemljište i glavni centri servisa, kulture i ostalih tercijarnih djelatnosti,isključujući turizam. I pored znatnih ulaganja, društveni proizvod po stanovniku je ispod onog u Južnom regionu, jer9 O regionalnom aspektu razvoja <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong> (postojeća klasifikacija) konsultovani su sljedeći radovi domaćih autora i istraživačkih timova: drRisto Vukčević, Izabrana djela, CID, Podgorica,1995; dr Marija Ivanović, Kombinacija faktora proizvodnje - regionalni aspekt,Univerzitetska riječ, Nikšić, 1987; dr Janko Gogić, Regionalna ekonomija- teorija i iskustva u razvoju, Univerzitet <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong>, Ekonomskifakultet, Podgorica, 1993; Stretegija razvoja SR <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong> (zbornik radova, red. B.Gluščević), Univerzitetska riječ, Titograd,1986; Razvoj <strong>Crne</strong><strong>Gore</strong> do 2000. godine, IDEI,Ekonomski fakultet,Podgorica,1996;Strana 109