Prostorni plan Republike <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong> do 2020. godine - Nacrt3.5.3. Nivo razvoja po privrednim granama i glavni problemi3.5.3.1. Rudarstvo i industrijaPoslije pada rudarske i industrijske proizvodnje, od 1996. godine postignuta su određena poboljšanja, koja se nakontoga održavaju bez znatnijih kolebanja.Od kraja osamdesetih godina znatno je promijenjena i struktura zaposlenosti u rudarstvu i industriji. U 1989. godiniprerađivačka industrija zapošljavala je oko 42.000 radnika, a 2002. godine manje od 17.000. U proizvodnji i preradimetala bilo je oko 17.000 zaposlenih u 1989. godini, a 2002, manje od 11.000.U pogledu strukture industrijskog proizvoda, do kraja osamdesetih godina, dominirala je proizvodnja čelika ialuminijuma (25,44%), zatim proizvodnja mašina i električnih uređaja (15,8%), proizvodnja raznih metalnihproizvoda (13,32), proizvodnja električne energije (9,19%), proizvodnja tekstilnih prediva i tkanina (7,35) i vađenjeruda i kamena (6,06%).U posljednjih petnaestak godina, rudarska i industrijska struktura znatno je promijenjena, pa u 2002. godinidominira proizvodnja čelika i aluminijuma (43,5%), zatim proizvodnja električne energije (21,6%), proizvodnjaprehrambenih proizvoda i pića (8,2), proizvodnja soli (7,4%), vađenje rude i kamena (7,2%) i proizvodnja duvanskihproizvoda (6,4%).403530252015Učešće industrije u DP <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong>1952-2002105052 55 60 65 70 75 80 85 89 91 92 93 94 96 98 99 0 1 3Grafik 1. - Učešće industrije u formiranju društvenog proizvoda 1952 - 2003. godineOsnovne karakteristike strukturnih promjena u rudarskoj i industrijskoj proizvodnji su sljedeće:− Prema stanju iz 2002. godine, još dominira ekstrakcija ruda, proizvodnja metala, aluminijuma, energije, kaoi industrija koja predstavlja osnovu za egzistenciju stanovništva (proizvodnja hrane, pića i duvana);− Jedan dio industrijskih aktivnosti, od kojih su neke imale značajnu ulogu u stvaranju dohotka (na primjer,proizvodnja mašina i električnih uređaja, proizvodnja finalnih proizvoda u preradi drveta, tekstilnaindustrija i dr.), praktično je nestao;− Privatizovan je, ili je pred privatizacijom, jedan dio industrije koja se očuvala (na primjer, prerada metala,proizvodnja kože i kožnih proizvoda, hemijska industrija i dr.).Uz znatan pad tokom devedesetih godina, industrijska proizvodnja je održavana najviše u proizvodnji energije i uprerađivačkoj industriji, na bazi domaćih sirovina i za potrebe domaćeg tržišta.Kao jedna od glavnih manifestacija negativnih kretanja u periodu 1989-2003. godine, izvoz je prepolovljen, a upogledu strukture izgubljen je ranije dostignuti nivo diversifikacije.Strana 56
Prostorni plan Republike <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong> do 2020. godine - Nacrt3.5.3.2. Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvoU ranijim dokumentima o razvoju ove oblasti, kao i u drugim strateškim dokumentima, poljoprivreda, zajedno saturizmom, stavljana je u prioritetne pravce razvoja. Planirani rast poljoprivredne proizvodnje zasnivan je na štoboljem korišćenju raspoloživih resursa, uz postepeno unaprjeđenje poljoprivredne proizvodnje i skroman rastproduktivnosti. Osnovu poljoprivredne proizvodnje trebalo je da čine privatna gazdinstva, što je pretpostavljalosvođenje migracija sa sela i iz poljoprivrede na minimum.Crna Gora ima samo 741 km 2 kvalitetnijeg poljoprivrednog zemljišta (5,4% teritorije), što ukazuje da ono za CrnuGoru ima poseban značaj. Najveći dio kvalitetnijeg zemljišta, 76,5% se nalazi u opštinama: Podgorica 17%, Pljevlja14,5%, Bijelo Polje 14,2%, Berane 9,5%, Bar 7,4%, Nikšić 7,3%, Ulcinj 5,7%, ostale opštine 0,8-3,9%.Razvoj poljoprivrede i sela u posljednjih 10-15 godina može se zbirno opisati na sljedeći način:− Učešće poljoprivrede i ribarstva u ukupnom društvenom proizvodu <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong> kretalo se od 17,9% (1989.) do13,16% (2003.), odnosno oko 15% (u 2004.), a zajedno sa prerađivačkom industrijom (agrokompleksom), toučešće dostiglo je oko 25%.− Glavni proizvodni kapaciteti su mala privatna gazdinstva sa sitnim razbacanim parcelama i posjedomprosječne veličine oko 2 ha. U posjedu 60.043 gazdinstava (2003.) nalazi se oko 96,3% obradivog zemljišta iisto toliko stočnog fonda. Preduzeća i zadruge raspolažu (2003.) sa svega 7040 ha obradivih površina, odčega su 828 ha oranice, 376 ha voćnjaci, 1891 ha vinogradi i 3945 ha livade, dok su pašnjaci činili 172.827 ha,− Fond obradivog zemljišta ostao je skoro na istom nivou (oko 189.000 ha), ali su smanjene površine oranica ibašti, sa 52.725 ha (1989) na 44.818 ha (2003), s tim što je učešće agrara i neobrađenih oranica visoko, ikretalo se od 6400 do 14.826 ha. Ostatak zemljišta se koristio za voćnjake (9580 ha), vinograde (3864 ha) ilivade (131.483 ha)− Uprkos smanjenju poljoprivrednog i seoskog stanovništva došlo je do pogoršanja ionako nepovoljneposjedovne strukture, kao i do usitnjavanja prosječnog posjeda. Nepovoljnost je u tome što ne postojizakonska regulativa koja bi onemogućila dalje usitnjavanje posjeda.− Nedovoljno je izgrađena infrastruktura na selu.− Nedovoljno je prisustvo stručnih službi u samoj proizvodnji.− Nedovoljno je izgrađena vertikalna integracija između primarne poljoprivrede i prerađivačke industrije− Gusta hidrografska mreža vodotoka (oko 2100 ha), vještačkih akumulacija (oko 2300 ha) i prirodnih jezera(oko 26.600 ha) predstavlja značajan, a nedovoljno iskorišćen potencijal za razvoj ribarstva.− Stočni fond drastično je smanjen u brdsko-planinskom području (npr. ovaca sa 488.000 (1989. god.) na243.000 (2003. god.))− Osnovna karakteristika poljoprivrede <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong> je nemogućnost da se domaćom proizvodnjom hranezadovolje potrebe stanovništva. Ovu situaciju ilustruju podaci o uvozu poljoprivredno-prehrambenihproizvoda u 2003. godini od preko 200 miliona eura i izvoz od oko 50 miliona, što znači da je ostvarendeficit od oko 150 miliona eura.− Prema popisu iz 2003. godine, aktivno poljoprivredno stanovništvo iznosilo je 7,3%, što je manje nego u bilokojoj zemlji u okruženju, a niže je nego u nizu razvijenih zemalja. Nije u pitanju samo smanjenje brojapoljoprivrenog stanovništva, već ukupnog seoskog stanovništva, koje čini oko 35%. Problem je utoliko većišto su migracije stanovništva i deagrarizacija regionalno i po tipu naselja veoma neravnomjerni. Došlo je dointenzivnih migracija iz Sjevernog ka Središnjem i Južnom regionu.Vlasničkom i upravljačkom transformacijom preduzeća u poljoprivredi i vraćanjem zemljišta iz društvene svojine(oko 5000 ha, po Zakonu iz 1992. godine) propali su zasadi voćnjaka i vinograda, stočni fond, poljoprivrednamehanizacija, skladišni i drugi objekti, i zapušteni su melioracioni sistemi. Cijepanje kompleksa poljoprivrednihpreduzeća, od Ulcinja do Pljevalja i Rožaja, sa najvrednijim poljoprivrednim zemljištima, više je škodilo negodoprinijelo razvoju poljoprivrede, a naškodilo je i prerađivačkim kapacitetima.Prihvatanjem i dosljednom primjenom principa i mehanizama moderne agrarne politike, usklađene sa pravilimaSvjetske trgovinske orgnizacije (STO) i Zajedničke agrarne politike Evropske Unije (CAP) i uz realizaciju projekataMinistarstva poljoprivrede, Zavoda za zapošljavanje, Agencije za mala i srednja preduzeća i najvažnijih donatora(EU, USAD-CHF i IRD, GTZ, UNDP i dr.), stvara se društveni i ekonomski ambijent koji utiče na promjenunaslijeđenog negativnog shvatanja o poljoprivredi. To se najbolje ogleda kroz interes za dobijanje kredita zainvestiranje u poljoprivredni sektor, i sve veće prihvatanje gledišta da bavljenje poljoprivredom može biti porodičnibiznis od kojeg se može solidno zarađivati, ostvarivati pristojan životni standard.Strana 57