Dinko Å imunoviÄ

More documents

Recommendations

Info

<strong>Dinko</strong> Šimunović: Izabrane pripovijesti Čujem kako orahovo lišće šušti i miriše sveđer jednako, u vo vjeki vjekov. Može li šuštati i mirisati drukčije? Tako je i narod! Amin, sinko, i pođi u miru Božjem, ali se ne daj svakoj rđi! 1919. 154
<strong>Dinko</strong> Šimunović: Izabrane pripovijesti Đemo Naoko pustije krajine, a zemlje rodnije i beskamene teško da igdje vidiš osim u brežuljastoj i jarugama izrovanoj dolini gdje se nadaleko razasuli komšiluci sela Korita, Oblaja i Sivopolja. Jedno radi toga što nigdje nije bilo žive vode, a i stoga što stanovnici onih sela imađahu čudnu sklonost da tamane drveta, grmlje, cvijeće... što leti, trči ili plazi njihovom zemljom, sve do stoke i onoga što posadiše svojom rukom. Zato izgledaše kao golija. Rijetko bi kada nad njom zalepršale ptice jer su ih na sve moguće načine plašili i ubijali. A kad bi tamo zalutao strani pas, digli bi za njim hajku kao da je to vuk ili medvjed. No ipak sela ne bijahu ni siromašna ni tiha: uza sve što jaruge godimice postajahu dublje i šire te usprkos čestoj suši, zemlja je davala što treba, a po stazama i brežuljcima orile se bojne pjesme i bojni pokliči. U čitavoj krajini ne samo ljudi i momci nego i sami dječaci izazivali jedan drugoga i pozivali se na megdan: »Hoćeš li da ti namjestim rebra?«... »Odmakni se dok si zdrav!«... »Udri, majčin sine, ili da te udarim!« - pa bezbroj sličnih uzvika povazdan. A s jeseni kad im kuće bijahu pune žita, vina i mrsa, kad zaređaju pirovi i derneci pa zimska sijela u djevojačkim domovima, grmjele puške i ubojite pjesme još žešće, pa se zadavale i povezivale rane. Najviše stoga jer momci jednog sela nisu dali onima iz drugog na sijelo ni s domaćim curama zaigrati u kolu. Tada kad bijahu više razdraženi i silovitiji, žandari se ustručavali i doći ili se pretvarahu da niti što vide ni što čuju; svi do žandara Davida Ličanina koji se među njima odomaćio. Momci iz Korita, Oblaja i Sivopolja govorahu da se ne boje nikoga do Boga i onoga što šalje poplave, krupe, suše, bolesti i smrti, a onda još groznijih prikaza i vukodlaka koji postaše od lešina poginulih ili podavljenih u jarugama. U jesen i zimi ne bijahu putovi i staze niti noću puste ali se nije čulo da bi ko išao sam: najmanje udvoje i oružani osim kuburama i handžarima, još i tikvicama punim svete vode, krstićima od tisovine i zrnjem tamjana. O vukodlacima i drugim utvarama pričale im babe i majke dok bijahu još u kolijevci, kao i to da rana nije junačka rana ako u nju ne može kudjelja vune. S takvim mislima i tako oružani i noću hodili, no glavnom cestom, bez druga teško i po danu, jer se na njoj viđalo što se nije moglo ni u snu vidjeti. Najmanje od tih silovitih momaka bojao se neki Sivopoljanin kojemu se pravo ime gotovo i zaboravilo; ne samo krajišnici nego i ukućani zvali ga jedino Đemo Brđanin o kome čuše u narodnoj junačkoj pjesmi. Taj Đemo bio je golem i snažan kao div, a srčan, pa mu i samu samcatu bile otvorene staze i puti k svima curama; ni cijela četa kršnih momaka ne bi ga smjela da zaustavi. Pod njegovim koracima rekao bi da se zemlja drmala, a ploče i toke na širokim prsima oštro zveckale. Jednom, a bilo podavno, ne mogavši se drugojačije svetiti, istrgne sebi dva prednja, zdrava zuba i otada govori nekako čudno. Smiješno je bilo, ali se ovome još 155
Page 1 and 2:
Dinko Šimunović Izabrane pripovij
Page 3 and 4:
Dinko Šimunović: Izabrane pripovi
Page 5 and 6:
Page 7 and 8:
Page 9 and 10:
Page 11 and 12:
Page 13 and 14:
Page 15 and 16:
Page 17 and 18:
Page 19 and 20:
Page 21 and 22:
Page 23 and 24:
Page 25 and 26:
Page 27 and 28:
Page 29 and 30:
Page 31 and 32:
Page 33 and 34:
Page 35 and 36:
Page 37 and 38:
Page 39 and 40:
Page 41 and 42:
Page 43 and 44:
Page 45 and 46:
Page 47 and 48:
Page 49 and 50:
Page 51 and 52:
Page 53 and 54:
Page 55 and 56:
Page 57 and 58:
Page 59 and 60:
Page 61 and 62:
Page 63 and 64:
Page 65 and 66:
Page 67 and 68:
Page 69 and 70:
Page 71 and 72:
Page 73 and 74:
Page 75 and 76:
Page 77 and 78:
Page 79 and 80:
Page 81 and 82:
Page 83 and 84:
Page 85 and 86:
Page 87 and 88:
Page 89 and 90:
Page 91 and 92:
Page 93 and 94:
Page 95 and 96:
Page 97 and 98:
Page 99 and 100:
Page 101 and 102:
Page 103 and 104: Dinko Šimunović: Izabrane pripovi
Page 153: Dinko Šimunović: Izabrane pripovi
show all

Dinko Å imunoviÄ

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?

Dinko Å imunoviÄ