Dinko Šimunović

Dinko Šimunović: Izabrane pripovijesti
- Pa onda? Govori! - ponoviše mnogi glasovi Beglučana kao jeka, i tiskali se sve bliže oko
njih.
- Onda mi je razbio vrata jer nijesam smjela otvoriti. Naložila sam vatru jer je drhtao, a ja
sam mislila da je to od studeni.
- Istinu govori! Mi smo čuli prasak i vidjeli dim...
- Ja sam ga vazda ljubila kao...
- No, muči! Samo ne govori toga nego kazuj! - prekide je stari Vukelja.
- Pa je govorio svašta - a ja ništa nijesam mogla razumjeti što govori, samo me bilo strah.
Malo što umrla nijesam!
- Ne laži, vještice stara!
- Nego nam reci zašto je poludio!
- I što ste mu učinili?
- Pa zašto je došao baš u tebe?
- Kazuj... Govori! - vikali su sve glasnije oko nje pružajući ruke i grčeći prste, baš pred
njezinim starim i drvenim obrazom.
Stana je mučala i najednom pogleda preplašeno, a onda sjede, spusti glavu na koljena i
zaplaka tako silno da su svi umukli i ne rekoše više ni riječi.
A u toj se tišini i opet iz kuće začuje glas nemoćnika kao mekanje maloga janjeta kad ga
odvoje od stada. Ali se nitko ne nasmija, pače jedna žena reče kroz plač:
- Što mi ovo činimo, braćo! Grehota je mučiti nesretnu čeljad!
No stari Vukelja pruži suhu ruku kao orao svoju čampru i, pridižući Staninu glavu, reče
joj blaže:
- Vidimo da znadeš sve. Reci istinu, pa ti neće biti ništa. A zašto je Salko poludio? Govori!
Mi ćemo ti vjerovati sve što rečeš!
Tada se pridignu Stana i stade sušiti suze suhom i drhtavom rukom.
- Ja vještica nijesam i ne želim nikome zla. A sad se više ne bojim vrele vode, ni mazije, ni
vas, ali ću isto kazati živu istinu i sve ono što znam. Tako me pomogao Bog!
I lupi se u stare mršave prsi što se nadimale od uzbuđenja, a oči joj sijevale. Poslije toliko
mučenja i trpnje nakupilo se u njoj toliko neizrečenih ćućenja i misli koje su sad htjele da
izbiju.
Beglučani najprije stadoše mučkati jedni druge pa onda i umuknuše posve da bolje čuju
kazivanje Stanino.
I dok je govorila, čuli se često usklici čuđenja, ali se na svim licima vidjelo da vjeruju što
veli.
A ona im je kazivala sve što je znala, i onako kako je razumjela, o ljubavi između Salka i
Marte, pa Marte i Rašice: sve od početka do kraja, jer joj Marta nije zamučala ništa. Kazala
im je i ono što se dogodilo kad je Salko zadnju večer bio kod nje i Marte, i kako je odletio
u oluju - pak pripovijedila i opet o njegovu čudnom povratku u njezinu kuću prošle
noći.
Mnoge su žene i djevojke počele plakati, a ljudi zamišljeno oborili glavu. I zaista o takvoj
ljubavi niti su kad čuli a doživjeli je još manje.
A kad je Stana opazila da je njezino pripovijedanje ganulo sve, htjede da im još natanje
razloži što je i kako je bilo. No uto brzim korakom i sva znojna prispije Marta k tom
skupu i stade se tiskati da prije ugleda majku.
78