Dinko Å imunoviÄ
Dinko Å imunoviÄ
Dinko Å imunoviÄ
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Dinko</strong> Šimunović: Izabrane pripovijesti<br />
Isti alaj-čauš, jašući zadnji, bijaše zlovoljan i ljutit što mu je pobjeda sigurna i što nema<br />
premca dostojna sebi.<br />
- Nema Rašice!<br />
- Nema!<br />
- Eto ti ga, vraže!<br />
- Eto ti ga i vraže i đavle!<br />
- Ubio ga Bog veliki!<br />
- A što mu se dogodilo?<br />
- Odnio ga vrag, eto što!<br />
Tako su vikali i psovali sa sviju strana još i onda kad je već počela trka, i to oni do kojih<br />
ne dopriješe glasovi o nesreći koja je stigla njegova sina Salka.<br />
No jedva su proletjela dva alkara, kad se na mjestu gdje trka započinje, očuje silna vika,<br />
psovke, smijeh i taka gungula da svi umukoše naginjući glave na onu stranu.<br />
Uto začuju brz konjski topot i - na mršavu, crnu konju ukaza se takav konjanik kakva ne<br />
možeš zamisliti ni u snu.<br />
- A-a-a-a... A-a-a-a... A-a-a-a... - kao brz val širilo se prigušeno s obiju strana trkališta,<br />
kako je ta čudna spodoba promicala ispred očiju.<br />
Na tom mršavom, crnom konju trkao čovjek još vrlo mlad i lijep, ali odora njegova udarala<br />
neobično u oči.<br />
Bio je bos, gaće mu otrcane, a na kamparanu i ječermi, također starima, poskakivale<br />
»toke« i »ploče«, ali i mnoge druge stvari. Bili su to svakovrsni spuži i domaći i morski<br />
pa babuške, različite limice, šareni papir, stakalca - i svega drugog što se može naći na<br />
smetlištima. A na glavi imađaše veliku kudravu šubaru zakićenu perjem sve okolonaokolo<br />
nalik na krunu kakoga divljačkog kralja. Bilo je tu perja od tuka, pijevaca, pataka,<br />
vrana - ali i dva velika paunova pera, pa je čudo bilo da se u onakom trku nije sve<br />
razletjelo.<br />
A u ruci je taj čudni konjanik nosio »ostan«, kojim se ojkaju voli, ali na taki način da se<br />
odmah vidjelo kako je odlučio služiti se njim kao alkar kopljem.<br />
I zbilja, kad se približio alci, podignu svoj ostan i naperi ga baš kao alkar koplje.<br />
Tisuće glava s iskolačenim očima i otvorenim ustima pratile ga u trku, a tišina bila veća<br />
nego kad je prošle godine trkao Rašica i alaj-čauš. Jedino se šuma od ruku podigla i naginjala<br />
tamo-amo, kako bi se tjelesa privijala da bolje vide to čudovište.<br />
I vidješe kako je ostan projurio kroz središte alke, i kako se skotrljala k ruci toga neobičnog<br />
alkara - pa kako se mučio da alku opet baci s ostana u zrak. Ali ostan nije imao<br />
»braniča« kao alkarsko koplje, te bi alka poletjela malo ostanom i opet udarila natrag u<br />
ruku. A onda taj čovjek kao bijesan zamahnu silno ostanom i udari nogama konja pa<br />
otrča kao vjetar kroz ulicu što je produljivala trkalište.<br />
Najprvi se osvijestiše oružnici i redari te pohitješe za trkačem, a u isto doba Beglučkinja<br />
neka zavikne:<br />
- Salko!<br />
- Salko!... Salko!... - zaviču i ostali Beglučani.<br />
- Koji...? Što...? Zašto...? Kako...? - sipala pitanja, pa sve zašumilo i zapraskalo kao da<br />
prolazi vihar kroz ogranke suhe šume.<br />
- Ludi Salko...! Salko Crnošija..! Rašičin sin...!<br />
82
Change language