behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
mo žemo? Zaista ne može! Niko, i<<strong>br</strong> />
nigdje – i tu je ključ naše propasti!<<strong>br</strong> />
Svako razuman znao je da je sve<<strong>br</strong> />
što smo podnijeli učinjeno sa mo iz<<strong>br</strong> />
odanosti i ljubavi prema Cr kvi, i da<<strong>br</strong> />
je sve učinjeno sa takvim pobudama<<strong>br</strong> />
i da se i sada tako čini. Znao<<strong>br</strong> />
sam da će sve ovo biti minorno,<<strong>br</strong> />
odnosno, da ipak kao pravilo treba<<strong>br</strong> />
prihvatiti onu “izbjeglu većinu, i<<strong>br</strong> />
prema njoj oblikovati javno mnjenje<<strong>br</strong> />
i javni stav. Doduše, mož da<<strong>br</strong> />
sam se i sam malo zanio misleći, da<<strong>br</strong> />
je svima na srcu ono što i me ni.<<strong>br</strong> />
To javno mnjenje i javni stav<<strong>br</strong> />
Crkve, koji svakako biva kreiran<<strong>br</strong> />
na osnovu mišljenja kolega: o. Pe -<<strong>br</strong> />
riše, o. Novice, o. Lazara, o. Voje i<<strong>br</strong> />
drugih, iskrivljeno predstavlja na -<<strong>br</strong> />
še žrtvoprinošenje kao želju za ličnim<<strong>br</strong> />
dokazivanjem, a ne kao nasušnu<<strong>br</strong> />
potrebu u datom trenutku u<<strong>br</strong> />
ratnoj nesreći! Jedino čime se mi<<strong>br</strong> />
ovdje rukovodimo je: mnoštvo up -<<strong>br</strong> />
la kanih koji su u našoj crkvi utješeni,<<strong>br</strong> />
mnoštvo žalosnih kojima je<<strong>br</strong> />
žalost ublažena, mnoštvo onih koji<<strong>br</strong> />
su se još dublje ocrkvenili, mnoštvo<<strong>br</strong> />
poluvjernih koji su tu popunili<<strong>br</strong> />
vjeru, mnoštvo optuženih za<<strong>br</strong> />
“krvninu“ još tokom turskog ropstva<<strong>br</strong> />
koji su zbog toga na vratima<<strong>br</strong> />
svetinje obješeni (barem kako za -<<strong>br</strong> />
pi si i istorija zapisaše), mnoštvo<<strong>br</strong> />
drugih koji su svetim pričešćem,<<strong>br</strong> />
is poviješću, molitvom i Svetim Li -<<strong>br</strong> />
tu rgijama oblagodađeni... Da ne<<strong>br</strong> />
pričam koliko je ljudi za ova bezmalo<<strong>br</strong> />
tri mjeseca, prolazeći pored<<strong>br</strong> />
crkve i videći njena vrata otvorena,<<strong>br</strong> />
osjetilo toplinu u duši, i tako<<strong>br</strong> />
uma njilo svoju teškoću. Da smo<<strong>br</strong> />
us pjeli da zvonjavom zvona samo<<strong>br</strong> />
ogrijemo makar jedno hrišćansko<<strong>br</strong> />
srce, i da čak nikom nismo omogućili<<strong>br</strong> />
nijednu molitvu, niti službu – a<<strong>br</strong> />
do danas smo svaku održali – i<<strong>br</strong> />
zvo nom, i molitvom... I da nikog do<<strong>br</strong> />
da nas nismo pričestili, a to smo<<strong>br</strong> />
učinili. Od 5. aprila do danas ovdje<<strong>br</strong> />
su se ljudi molili, pričešćivali, pris -<<strong>br</strong> />
lu živali svijeće... I da dalje ne na -<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>ajam...<<strong>br</strong> />
BEHAR <strong>105</strong><strong>106</strong><<strong>br</strong> />
Ne bih da govorim o tome šta<<strong>br</strong> />
znači jedna od stotine ikona koje<<strong>br</strong> />
su ostale netaknute, a možda je i<<strong>br</strong> />
bolje ništa ne govoriti, nego samo<<strong>br</strong> />
reći da je juče na vidovdan pričešćeno<<strong>br</strong> />
sedmoro vjernih, a na Svetoj<<strong>br</strong> />
Liturgiji bilo je 40-50 duša.<<strong>br</strong> />
Pa, da je do juče sve stajalo, a<<strong>br</strong> />
da je juče to učinjeno – ja sam se<<strong>br</strong> />
ti me moralno opravdao, ako ne<<strong>br</strong> />
pred Bogom, onda barem, pred “la -<<strong>br</strong> />
žljivim svijetom“ i, svakako, pred<<strong>br</strong> />
svojom dušom.<<strong>br</strong> />
Bolje da ne govorim šta je uči -<<strong>br</strong> />
nje no do<strong>br</strong>o, jer je to izvan hrišćanskih<<strong>br</strong> />
načela, jer je na Gospodu da<<strong>br</strong> />
presudi šta je do<strong>br</strong>o i korisno, a šta<<strong>br</strong> />
nije. 11<<strong>br</strong> />
Na sahrani<<strong>br</strong> />
Ponedjeljak, 6. jul<<strong>br</strong> />
U 10.45 otišao sam na Vojno<<strong>br</strong> />
gro blje (ovo privremeno, “Kod la -<<strong>br</strong> />
va“) da sahranim jednog mladića<<strong>br</strong> />
(rođen 1970. poginuo 13. juna, a iz -<<strong>br</strong> />
vučen prekjuče). Njih četvorica ili<<strong>br</strong> />
še storica je nastradali su u sukobima<<strong>br</strong> />
na Jevrejskom groblju i toliko<<strong>br</strong> />
vremena nije moglo da im se priđe.<<strong>br</strong> />
Bože sačuvaj, toliko dana. Čak se<<strong>br</strong> />
dešavalo da su ih životinje nagrđivale,<<strong>br</strong> />
a da ne govorimo o tome da<<strong>br</strong> />
su tijela mecima razrovljena. Zato<<strong>br</strong> />
nisam mogao da udovoljim želji<<strong>br</strong> />
majke da otvori sanduk. Tužan je<<strong>br</strong> />
lelek majke za jedincem. Sve je<<strong>br</strong> />
opšta tuga. Tu nema ni jedne riječi<<strong>br</strong> />
prave utjehe. (Saborci poginulog<<strong>br</strong> />
bili su vrlo korektni i solidarni. To<<strong>br</strong> />
je neka jedinica MUP-a BIH. Prvo<<strong>br</strong> />
su jednog dana došli da najave sa -<<strong>br</strong> />
DIJALOG<<strong>br</strong> />
hranu, a drugog dana došli su po<<strong>br</strong> />
mene autom. Kad smo bili na groblju<<strong>br</strong> />
(“Kod lava“) organizovana je<<strong>br</strong> />
sahrana za svu četvoricu. Od toga<<strong>br</strong> />
trojica su muslimani a jedan Sr b -<<strong>br</strong> />
in. Molili su me da malo pričekam<<strong>br</strong> />
dok se obave propisane molitve za<<strong>br</strong> />
Razmišljam, Bože, kako je nepravedno osuđivati ovdašnje Srbe i<<strong>br</strong> />
prebacivati im zašto ne izlaze iz grada? Mnogi ih osuđuju da “čuvaju<<strong>br</strong> />
stanove“. Mnogi ih zovu “Alijinim Srbima“. I mnoge druge optužbe...<<strong>br</strong> />
Grijeh je bilo šta reći protiv njih.<<strong>br</strong> />
11 Ibid, 126 12 Ibid, 136<<strong>br</strong> />
Muslimane, da bi svi oni učestvo -<<strong>br</strong> />
va li na opelu Srbinu. Jedan uniformisani<<strong>br</strong> />
ostaje da mi pravi društvo<<strong>br</strong> />
dok oni ne završe. Kad su došli bilo<<strong>br</strong> />
ih je dvadesetak, svi su prihvatili<<strong>br</strong> />
da za vrijeme opela drže svijeće u<<strong>br</strong> />
rukama i učtivo su pratili molitvu.<<strong>br</strong> />
Po slije su me uredno prevezli u<<strong>br</strong> />
Staru crkvu).<<strong>br</strong> />
Sve je u ovom ratu postalo be z -<<strong>br</strong> />
u mno. I to groblje je najbolja slika<<strong>br</strong> />
naše tuge. Već je skoro ispunjena<<strong>br</strong> />
ta ogromna tišina. Čovjeka uhvati<<strong>br</strong> />
strah kad vidi kako se sve to puni.<<strong>br</strong> />
A kad vidi godine rođenja na<<strong>br</strong> />
nadgrobnim obilježjima, tek onda<<strong>br</strong> />
vidi da je sve bez uma i bez logike.<<strong>br</strong> />
Ta mladost neće moći da se povrati<<strong>br</strong> />
ili obnovi. Svaki čovjek dobio je<<strong>br</strong> />
od Gospoda jednu ulaznicu u ovaj<<strong>br</strong> />
svijet. Eto, oni je tuđom voljom<<strong>br</strong> />
izgubiše. Znam da je izlišno reći ili<<strong>br</strong> />
ne reći da i s druge strane ima<<strong>br</strong> />
takvih grobova. Međutim, svaka<<strong>br</strong> />
krv je krv i svaki mladić je mladić.<<strong>br</strong> />
Svi gubimo i nestajemo zajedno. 12<<strong>br</strong> />
Demantovanje izjava o<<strong>br</strong> />
porušenim hramovima u<<strong>br</strong> />
Sarajevu<<strong>br</strong> />
Ponedjeljak, 13. jul<<strong>br</strong> />
Oko 12.00 zvali su iz Zavoda za<<strong>br</strong> />
zaštitu grada Sarajeva (A. Lipa,<<strong>br</strong> />
115
Change language