behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
prst, baš kao da ga ja ne kontrolišem,<<strong>br</strong> />
spustio na obarač i počeo da<<strong>br</strong> />
ga stiska... Zaustavi se, zaustavi<<strong>br</strong> />
se, vikao sam u sebi, ali moj sopstveni<<strong>br</strong> />
prst me nije više slušao...<<strong>br</strong> />
Nisam više ni nišanio, samo sam<<strong>br</strong> />
osjetio trzaj puške, a onda sam je<<strong>br</strong> />
odbacio, sav u goloj vodi. Sve je to<<strong>br</strong> />
ličilo na noćnu moru, kao neki san<<strong>br</strong> />
na javi. Ma, tješio sam se, ko i jeste<<strong>br</strong> />
neki san, ništa se od toga nije desilo...<<strong>br</strong> />
Uzeo sam dvogled i pogledao u<<strong>br</strong> />
pravcu česme: djevojčica je ležala<<strong>br</strong> />
na zemlji, u krvi, a njena majka je<<strong>br</strong> />
sta jala pored nje, sa urlikom na<<strong>br</strong> />
zgrčenom licu. Nikad poslije toga<<strong>br</strong> />
više nisam bio isti. Tajnim kanalima<<strong>br</strong> />
pobjegao sam iz Sarajeva i ilegalno<<strong>br</strong> />
prešao granicu. Živio sam u<<strong>br</strong> />
jednom njemačkom gradići, radeći<<strong>br</strong> />
kao perač ulica, krijući se, izgleda,<<strong>br</strong> />
i od samog sebe. Vrijeme sve odnosi,<<strong>br</strong> />
pa tako i moju nesreću. Znao<<strong>br</strong> />
O autoru<<strong>br</strong> />
sam da strašni zločin nikada neću<<strong>br</strong> />
zaboraviti, znao sam da sam počinio<<strong>br</strong> />
zločin koji se ne može nikako<<strong>br</strong> />
okajati, ali pokušao sam da živim<<strong>br</strong> />
dalje... Tako sam dočekao i kraj ra -<<strong>br</strong> />
ta i povratak u Sarajevo. U počet -<<strong>br</strong> />
ku je sve teklo gotovo normalno.<<strong>br</strong> />
Uspio sam da povratim svoj stan,<<strong>br</strong> />
našao sam i posao, miran, siguran,<<strong>br</strong> />
u pošti. Počeo sam lagano da zabo -<<strong>br</strong> />
ra vljam, trudeći se, prije svega, da<<strong>br</strong> />
izbjegavam obalu Miljacke, koliko<<strong>br</strong> />
je to bilo moguće. Naročito onu ko -<<strong>br</strong> />
bnu česmu... Jedne noći, tihe i lijepe,<<strong>br</strong> />
zatekao sam se u kafani. Piće –<<strong>br</strong> />
dva sa društvom i vrijeme je neprimjetno<<strong>br</strong> />
prolazilo. Bilo je dva sata<<strong>br</strong> />
poslije ponoći kada sam se, pripit,<<strong>br</strong> />
uputio kuću. U tom stanju, zaboravio<<strong>br</strong> />
sam se i prošao obalom Mi -<<strong>br</strong> />
ljacke... Nisam toga ni bio svestan<<strong>br</strong> />
sve dok, odjednom, nisam shvatio<<strong>br</strong> />
da stojim pored one, za mene stra-<<strong>br</strong> />
Brigadir Zemir Sinanović kroz Patriotsku ligu Bosne i Hercegovine,<<strong>br</strong> />
aktivno sudjeluje u pripremi od<strong>br</strong>ane Bosne i Hercegovine od agresije.<<strong>br</strong> />
Aprila 1992. godine, sa još dva lica, bio je zarobljen od strane pripadnika<<strong>br</strong> />
agresorske bivše JNA, kada je preživio strijeljanje. U aprilu<<strong>br</strong> />
1992. godine do<strong>br</strong>ovoljno pristupa Armiji Republike Bosne i Hercegovine,<<strong>br</strong> />
u kojoj je obavljao visoke vojne dužnosti. Učesnik je značajnih<<strong>br</strong> />
vojnih operacija u od<strong>br</strong>ani bosanskohercegovačkog društva i države<<strong>br</strong> />
od agresije (1992.-1995.). Magistrirao je na temu: “Ljudska prava i<<strong>br</strong> />
od<strong>br</strong>ana bosanskohercegovačkog društva i države od agresije“. Doktorsku<<strong>br</strong> />
disertaciju od<strong>br</strong>anio je pod naslovom “Sociološki aspekti samoubistva<<strong>br</strong> />
u Bosni i Hercegovini (1985. – 2005.)“. Sudjeluje u radu Stručnog<<strong>br</strong> />
tima za izradu i implementaciju “Programa praćenja, prevencije i liječenja<<strong>br</strong> />
demobilisanih <strong>br</strong>anilaca i članova njihovih porodica od PTSP”. Dao je<<strong>br</strong> />
značajan doprinos u radu Instituta za istraživanje zločina protiv<<strong>br</strong> />
čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Autor je<<strong>br</strong> />
knjige: Samoubistvo – izbor pojedinca i (ili) posljedica krize. Koautor je<<strong>br</strong> />
osam knjiga i priručnika. Objavio je dvadeset stručnih i naučnih radova.<<strong>br</strong> />
Izvršio je recenziju pet knjiga. Trenutno se, u činu <strong>br</strong>igadira, nalazi<<strong>br</strong> />
na dužnosti načelnika Uprave J-2 (Vojnoobavještajne službe) Oružanih<<strong>br</strong> />
snaga Bosne i Hercegovine. Iza<strong>br</strong>an je u znanstveno - nastavno<<strong>br</strong> />
zvanje docenta nauka.<<strong>br</strong> />
BEHAR <strong>105</strong><strong>106</strong><<strong>br</strong> />
SOCIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA<<strong>br</strong> />
šne česme. Bio sam nepokretan,<<strong>br</strong> />
od jednom potpuno trijezan, nesposoban<<strong>br</strong> />
da se pomjerim ili reagujem.<<strong>br</strong> />
Pogled mi je pao na pločnik osvijetljen<<strong>br</strong> />
titravom svjetlošću ulične<<strong>br</strong> />
lampe i tada mi se učinilo da stojim<<strong>br</strong> />
usred krvave lokve. Strah i<<strong>br</strong> />
užas su prostrujali u mojim venama<<strong>br</strong> />
i tada mi se učinilo da čujem<<strong>br</strong> />
glas, mili dječiji, koji dopire negdje<<strong>br</strong> />
iza mene. ‘Zašto si mi to učinio,<<strong>br</strong> />
zašto si me povrijedio? ‘... A tada<<strong>br</strong> />
sam već bezumno trčao, bježao od<<strong>br</strong> />
mjesta mog zločina, od mjesta<<strong>br</strong> />
strave i užasa. Uletio sam u stan,<<strong>br</strong> />
ne znam ni kako, nategao rakiju<<strong>br</strong> />
direktno iz flaše i pokušao da se<<strong>br</strong> />
smirim. Sjeo sam u fotelju, zapalio<<strong>br</strong> />
cigaretu, a tada mi je pogled pao<<strong>br</strong> />
na cipele: bile su krvave! Još jednom<<strong>br</strong> />
me užas protresao, a tada<<strong>br</strong> />
sam, jasno i glasno, začuo mili dječiji<<strong>br</strong> />
glas: ‘Zašto si to učinio’? Okrenuo<<strong>br</strong> />
sam se u magnovenju i na vratima<<strong>br</strong> />
ugledao djevojčicu sa krvavom<<strong>br</strong> />
rupom na grudima, blijedog<<strong>br</strong> />
lika i užarenih očiju. Tada sam se<<strong>br</strong> />
onesvijestio i slijedeće čega sam<<strong>br</strong> />
bio svjestan je jutro i ja u fotelji,<<strong>br</strong> />
zgužvan, sa strašnom glavoboljom<<strong>br</strong> />
i krvavim cipelama... Od tog dana<<strong>br</strong> />
za mene nije bilo mira, posjećivala<<strong>br</strong> />
me utvara nevine djevojčice svuda<<strong>br</strong> />
i na svakom mjestu. Ne znam ka -<<strong>br</strong> />
ko, odjednom sam pomislio da tre -<<strong>br</strong> />
ba da odem u crkvu Svetog Marka<<strong>br</strong> />
u Beogradu i da me tamo čeka<<strong>br</strong> />
spas. Stigao sam, već je bila noć,<<strong>br</strong> />
ali crkvi nisam prišao: kad sam po -<<strong>br</strong> />
kušao, preda mnom bi se ispriječio<<strong>br</strong> />
duh djevojčice. Ovo pismo pišem<<strong>br</strong> />
uz treperavu svjetlost uličnog os v -<<strong>br</strong> />
j etljenja u parku pored Željezničke<<strong>br</strong> />
stanice, a kada ga okončam, prerezaću<<strong>br</strong> />
vene džepnim preorezom. Ne<<strong>br</strong> />
vidim nikakav drugi izlaz... ‘Molite<<strong>br</strong> />
se za moju dušu, Predrag O.“<<strong>br</strong> />
(Zločini nad djecom Sarajeva u<<strong>br</strong> />
opsadi, pp. 128-130).<<strong>br</strong> />
85
Change language