behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj

KOLUMNA<br />
Dakle, Gazi Hu s rev-begov hor je<br />
krajem osamdesetih godina prošlog<br />
stoljeća po prvi puta bosanskoj<br />
javnosti prezentirao nešto što<br />
je do tada bilo dio stro ge intime<br />
(rekli bi unutarnje du hovne higijene)<br />
bosanskih mu s limana.<br />
U tom prvom periodu hor je<br />
nastupao bez ikakvih glazbenih<br />
pomagala, a stari video snimci pri -<br />
zi vaju vremena kada je bosanski<br />
mu sliman osjetio, nakon mnogo go -<br />
dina, dostojanstvo. Međutim, Bo -<br />
šnjak ili Bosanac voli narodno ve -<br />
selje, voli teferič, i netko je dobro<br />
shvatio da u produkciji treba ilahiju<br />
popularizirati, dati joj prepoznatljivost<br />
narodne ili pop glazbe da bi<br />
bila masovno slušana. Svi su uvjeti<br />
za komercijalizaciju ilahije bili<br />
ispunjeni, imali smo, dakle, “boy<br />
band“, koji je imao onaj “iks fa ktor“<br />
za privlačenje većeg broja lju di.<br />
Zato Bošnjak, kada čuje ta kvu ilahiju,<br />
osim što mu udara na same<br />
temelje ostrašćenih vjersko-nacionalnih<br />
emocija, pa se baš do b ro<br />
zabavlja, ima osjećaj kao da je u<br />
nekoj vrsti ibadeta. Haman da i u<br />
džamiju ne treba ići, ali će zato<br />
masovno ići na koncerte. Upravo<br />
zato je veći dio prve postave učača<br />
ila hija iz Gazi Husrev-begovog ho -<br />
ra ubrzo napustio takav glazbeni<br />
mo del komercijalizacije i estradi za -<br />
cije ilahije.<br />
U jednom muzičkom spotu, ko -<br />
jega sam gledao za vrijeme Ra ma -<br />
zana i koji me je i izazvao da na pi -<br />
šem ovaj tekst, vidio sam mo mčiće<br />
30<br />
u kariranim košuljama kako uče<br />
tzv. pop pobožne pjesme koje nazivaju<br />
ilahijama, a u pozadini se plešući<br />
smješkaju nepokrivene dje -<br />
vojke. Prvo, tradicija učenja ilahije<br />
nas upućuje na pravilo da ju žene,<br />
izvan uskog kruga, nikada javno<br />
ni su izvodile. Međutim, kada je to<br />
prošlo, nastavak se ogledao u tome<br />
da ih pjevaju (ne da ih uče) nepok -<br />
rivene. Zatim se pojavilo postojanje<br />
jazz ilahije, r’nb ilahije, rock<br />
ila hije i slične gluposti. To nije ilahija!<br />
Neka pjevaju i vesele se, pa<br />
tko bi se tome mogao usprotiviti,<br />
ali ako to nazivaju ilahijama i to<br />
po stane općeprihvaćeno - imamo<br />
oz biljan problem.<br />
Šta je kanon ilahije<br />
Ilahije su učili odabrani derviši<br />
ili isključivo šejhovi u tekijama<br />
(uče se i danas). Pisane su samo sa<br />
izu nom (dozvolom) na temelju ilha -<br />
ma (nadahnuća). Taj ilham se kod<br />
turskog pjesnika Junusa Em rea<br />
po t vrđivao dvadeset godina, da bi<br />
mu se na koncu pokazalo da je dar<br />
od Allaha Uzvišenog, a ne od šejtana.<br />
Ne može doktrinarnu is pra -<br />
vnost teksta ilahije potvrditi ni ti<br />
Mnogi Bošnjak će doista priznati, sjećajući se onih krasnih mladića i<br />
djevojaka koji su u bosanskoj narodnoj nošnji u Hadži-Sinanovoj tekiji u<br />
Sarajevu učili ‘zašto ječiš moj dolape... dert ja imam pa ti ječim...’, da su<br />
stvari otišle nizbrdo. No, ta stvar koja je otišla nizbrdo nikada ni nije bila<br />
ilahija. Ne mogu se ilahijama zvati pop i narodnjačke pjesme sa<br />
pobožnim karakterom. Ili pak neki popularni izvođači tinejdžeri koji liče<br />
na (blažu) bosansku verziju zapadnih boy bendova ili spice girlsica.<br />
Da li mogu biti bosanske one ilahije koje su prepjevane ili prepisane<br />
od turskih, arapskih ili perzijskih pjesničkih i duhovnih velikana?<br />
Netko bi napokon trebao glasno reći: ne dam bosansko, ne dam svoju<br />
ilahiju, ali onu autentičnu nastalu ispod bosanske bukve, ne dam je za<br />
onu prepisanu koja je nastala ispod arapske palme ili turskog<br />
čempresa, ne dam.<br />
jedan svjetovni književni kritičar.<br />
Primjerice, svjedočili smo da je is -<br />
pravnost i vjersku utemeljenost<br />
romana ‘Jevrejsko groblje’, poznatog<br />
bosanskog alima i prevoditelja<br />
Kur’ana Enesa Karića, potvrđivao<br />
književni teoretičar i politički analitičar<br />
prof. dr. Enver Kazaz. To ne<br />
drži vodu. Kada bi se turske ilahije<br />
prevele na bosanski jezik, po mjerilu<br />
suvremene književne kritike,<br />
dobivamo patetične pjesmuljke, ali<br />
ti pjesmuljci po tzv. šah bejtu saopćavaju<br />
poruku koja je naj ve će<br />
duhovne velikane u povijesti islama<br />
bacala u nesvijest. S druge<br />
stra ne ilahija ima svoje me kame<br />
(gla zbene ljestvice), s kojima je rijetko<br />
koji bosanski izvođač ilahija<br />
upoznat. Riječ je o domenu strogog<br />
glazbenog obrazovanja i ima veze<br />
sa učenjem i izvođenjem pojedine<br />
vrste ilahije, a razvijan je od 12./13<br />
stoljeća, od pojave Hazreti Mevlane<br />
Rumija, kada je postojalo dvanaest<br />
poznatih mekama, pa do 14. stoljeća<br />
kada ih je bilo četrdeset, zatim<br />
19. stoljeća kada ih je bilo devedeset<br />
i šest i na ko n cu do 20. stoljeća<br />
kada mekama i podmekana ilahija<br />
ima preko stotinu. No, svedemo li<br />
temeljnih dvanaest mekama na<br />
njihove izvorne korijene dobivamo<br />
tri: rast, ušak i saba. Dakle, ovo je<br />
povezano sa gla zbom a ne sa pisanjem<br />
teksta ilahije.<br />
Ilahije se, ako se strogo držimo<br />
njene tradicije i kanona, ne bi<br />
smjele izvoditi u koncertnom obliku.<br />
Ili može biti koncert ili mogu<br />
biti ilahije. Upravo zato, krajnje