behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
PRIKAZI I KRITIKE<<strong>br</strong> />
pa ja za ljubavlju. Suvremeni esk -<<strong>br</strong> />
a pizam glavne junakinje, naime,<<strong>br</strong> />
prije je čedo mučnine eg zi ste n ci -<<strong>br</strong> />
ja lizma nego li se može pri pisati<<strong>br</strong> />
suvremenom čitanju kla sičnog<<strong>br</strong> />
mi stičnog pojma odricanja od<<strong>br</strong> />
dra ži i vezanosti uz ovaj svijet u<<strong>br</strong> />
ime ljubavi. Je li moguće da se u<<strong>br</strong> />
na šim suvremenim životima us -<<strong>br</strong> />
lo ženih porijekla, identiteta i<<strong>br</strong> />
usa mljenosti - pomirba odvija tek<<strong>br</strong> />
go lim trpljenjem temeljnih razlika<<strong>br</strong> />
u svakome, subjektivitetu po -<<strong>br</strong> />
na osob, pa i po cijenu održanja<<strong>br</strong> />
ko herentne osobnosti, bez stvarnog<<strong>br</strong> />
razrješenja i istinskog duhovnog<<strong>br</strong> />
rasta? Mora li multikulturalnost<<strong>br</strong> />
biti tako psihološki neodrživa<<strong>br</strong> />
jer kroz riječi stalno motrimo i<<strong>br</strong> />
autora?<<strong>br</strong> />
Jezik je lijep. Ne opterećujući<<strong>br</strong> />
prekomjerno suvremenog čitatelja<<strong>br</strong> />
sufijskom i islamskom terminologijom,<<strong>br</strong> />
tekst ne gubi okus orijentalne<<strong>br</strong> />
priče stare osam stoljeća.<<strong>br</strong> />
No problem je pred urednicu<<strong>br</strong> />
Nerminu Husković i prevoditeljicu<<strong>br</strong> />
Mirnu Ču<strong>br</strong>anić iznesen činjenicom<<strong>br</strong> />
da je izvornik pisan engleskim<<strong>br</strong> />
jezikom, a ne turskim. Tako<<strong>br</strong> />
i niz tesavvufskih i općih islamskih<<strong>br</strong> />
termina ne slijedi dosljedan<<strong>br</strong> />
sustav refleksije u jezik prijevoda,<<strong>br</strong> />
iako taj jezik poznaje odgova -<<strong>br</strong> />
ra jući sustav već stoljećima, ili<<strong>br</strong> />
ba rem od Preradovićevog “Muje -<<strong>br</strong> />
zi na“. Tako u turskom, bosans -<<strong>br</strong> />
kom i hrvatskom pravilno reflektirani<<strong>br</strong> />
izvorni nefs preko prijevoda<<strong>br</strong> />
s engleskog u ovom slučaju po -<<strong>br</strong> />
s taje neprihvatljivi nafs. U prijevodu<<strong>br</strong> />
ispravno reflektirana Božja<<strong>br</strong> />
imena er-Rahman i er-Rahim su -<<strong>br</strong> />
p rotstavljaju se halife Haruna<<strong>br</strong> />
ne ispravno reflektiranom imenu<<strong>br</strong> />
ar-Rašid. Analogijom, nitko u Bo -<<strong>br</strong> />
sni ne kuha spagete, već u bosanski<<strong>br</strong> />
jezik preko dalmatinskog go -<<strong>br</strong> />
vora ispravno reflektirane špagete.<<strong>br</strong> />
U slast!<<strong>br</strong> />
148<<strong>br</strong> />
Atatürkova biogafija: teško razdvajanje činjenica od<<strong>br</strong> />
legendi<<strong>br</strong> />
Očuh domovine<<strong>br</strong> />
Andrew Mango, Atatürk – Biografija tvorca moderne<<strong>br</strong> />
Turske, prijevod i pogovor dr. Dino Mujadžević,<<strong>br</strong> />
Golden Marketing, Zagreb, 2011., 591 str.<<strong>br</strong> />
Piše: Mirko Sladek<<strong>br</strong> />
İpek Çalışlar, spisateljica, no -<<strong>br</strong> />
vi narka, poznata turska intele k -<<strong>br</strong> />
tualka, nakon tiska biografije At -<<strong>br</strong> />
a türkove žene Latife Hanım, bi va<<strong>br</strong> />
2006. optužena i procesuirana ra -<<strong>br</strong> />
di “uvrede oca domovine”; su d -<<strong>br</strong> />
bina koju dijeli s nekih se d a m de -<<strong>br</strong> />
se tak suvremenih turskih in te le -<<strong>br</strong> />
k tualaca, pisaca, prevoditelja, re -<<strong>br</strong> />
datelja, izdavača, među ko ji ma<<strong>br</strong> />
su Orhan Pamuk i Elif Şa fak. Vi -<<strong>br</strong> />
še od pola stoljeća nakon At atü r -<<strong>br</strong> />
ko ve smrti, sve do nedav no, čitav<<strong>br</strong> />
niz “verbalnih delikata” u rasponu<<strong>br</strong> />
od genocida Armenaca i jedinstva<<strong>br</strong> />
republike pa do osobe prvog<<strong>br</strong> />
predsjednika, državni re p re sivni<<strong>br</strong> />
aparat je tabuizirao. Ça l ışlar, već<<strong>br</strong> />
početkom sedamdesetih, ‘usudila<<strong>br</strong> />
se’ opisati, između os talog, bijeg<<strong>br</strong> />
Ata türka preodje ve nog u čador<<strong>br</strong> />
(že nskoj odjeći) na kon pokušaja<<strong>br</strong> />
za vjere 1923. - zasigurno jedan<<strong>br</strong> />
od neprobavljivih de talja iz života<<strong>br</strong> />
n a rodnog heroja.<<strong>br</strong> />
Kemal Paša je zasigurno bio<<strong>br</strong> />
je dan od najvažnijih i najkontroverznijih<<strong>br</strong> />
državnika 20. stoljeća.<<strong>br</strong> />
Us prkos neosporivoj osobnosti,<<strong>br</strong> />
po litičkom talentu, prepredenosti,<<strong>br</strong> />
okrutnosti i hra<strong>br</strong>osti, čitajući<<strong>br</strong> />
Mangovu upečatljivu visoko p -<<strong>br</strong> />
ro fesionalnu studiju u izvrsnom<<strong>br</strong> />
prijevodu, teško je oteti se dojmu<<strong>br</strong> />
revolucionarnog scenarija koji<<strong>br</strong> />
nam se u bez<strong>br</strong>oj epizoda pričinja<<strong>br</strong> />
nekako poznatim, koji nadilazi<<strong>br</strong> />
pro tagonistu poput priče u kojoj<<strong>br</strong> />
mu je ‘tek’ dodijeljena glavna ulo -<<strong>br</strong> />
ga i koja nam uvijek nanovo, go -<<strong>br</strong> />
to vo poput priručnika, pripovijeda<<strong>br</strong> />
ono što Curzio Malaparte na -<<strong>br</strong> />
zi va već poznatom “tehnikom dr -<<strong>br</strong> />
ž avnog udara”. O čemu je, da kle,<<strong>br</strong> />
riječ u Mangovoj knjizi? Osim<<strong>br</strong> />
nasilnog moderniziranja dinastičkog,<<strong>br</strong> />
multietničkog, feudalnog i<<strong>br</strong> />
teokratskog Carstva, Atatürk ra -<<strong>br</strong> />
di kalnim etničkim čišćenjem u<<strong>br</strong> />
rekordnom roku uništava ono što<<strong>br</strong> />
Masovna strijeljanja, smrt, bijeda<<strong>br</strong> />
kao rezultat deportacije grčkog<<strong>br</strong> />
stanovništva s obale Male Azije,<<strong>br</strong> />
nadopunjeni dolaskom<<strong>br</strong> />
“Tribunala neovisnosti” u<<strong>br</strong> />
Samsun 1921., slanje koljača<<strong>br</strong> />
poput “Hromog Osmana” i<<strong>br</strong> />
okrutnog Nurettin-paše u oblasti<<strong>br</strong> />
kurdskih Alevita, izazvalo je<<strong>br</strong> />
zgražanje Zapada do čijeg<<strong>br</strong> />
mišljenja je Atatürku naravno<<strong>br</strong> />
bilo stalo.