behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj

HAZIM AKMADŽIĆ - INTERVJU<br />
proširena s motivima gradnje<br />
ćuprije na Žepi, Arslanagića ću p -<br />
ri je u Trebinju i Kozje ćuprije u<br />
Sa rajevu. Iza svih ovih projekata<br />
po sredno ili neposredno stajao je<br />
veliki vezir Mehmed-paša Sokolović.<br />
Istovremeno je bio jedna od<br />
naj moćnijih političkih ličnosti 16.<br />
sto ljeća. Ako zanemarimo srpsku<br />
pro pagandu, veliki vezir spada<br />
me đu najstabilnije stubove Os -<br />
man skog carstva.<br />
Ja sam u Osmanskom arhivu u<br />
Istanbulu vidio, recimo, dokument<br />
na koji je način kupljeno zemljište<br />
za gradnju višegradske ćuprije i<br />
ko liko je plaćeno. Toga nema kod<br />
An drića. S druge strane od Andrića<br />
i Kiša učio sam kako se služiti<br />
dokumentom kao predloškom za<br />
ro man i niko me ne može uvjeriti<br />
da Andrić nije znao za taj dokument.<br />
Naravno, pisac nije dužan<br />
da u svom djelu piše istinu, ali je<br />
oba vezan da je ne preinaćuje i pro -<br />
iz voljno interpretira. To je već laž<br />
a ne književna imaginacija.<br />
Svakako da su meni za moje ro -<br />
mane pored već spomenutog is ta -<br />
m bulskog arhiva bili dostupni ar -<br />
hi vi u Sarajevu, Dubrovniku, Za d -<br />
ru, Karlovcu, Zagrebu, Beogradu,<br />
Beču, Budimpešti, Pragu, Moskvi i<br />
Sankt Peterburgu. U vrijeme dok<br />
je Andrić kao diplomata radio u<br />
ra znim evropskim centrima, nje -<br />
mu sigurno neki od ovih arhiva ni -<br />
su bili dostupni. Ne smijemo zanemariti<br />
značaj modernih informatičkih<br />
tehnologija i veliki broj historijske<br />
građe koji nije bio dostupan<br />
Andriću i koji je otkriven naknadno.<br />
Moram se složiti sa Danilom<br />
Ki šom da “pisac sa mudima“ opisuje<br />
stvarnost onakvom kakvom je<br />
doživljava, a to ni u kojem slučaju<br />
ne isključuje njegov moralni kredibilitet,<br />
politički ili ideološki uklon.<br />
Vas čudi da je Andrić svoje ro -<br />
36<br />
mane “Na Drini ćuprija“ i “Travnička<br />
hronika“ objavio neposredno<br />
poslije Drugog svjetskog rata, a pri<br />
tom zaboravljate da ih je nediran<br />
od njemačkih okupacionih vlasti<br />
pi sao mirno u Beogradu tokom ra -<br />
ta, nikada ne osudivši zločine okupatora<br />
ni prije, ni tokom, ni poslije<br />
rata. Ne treba zaboraviti da je on<br />
dvije decenije proveo u diplomaciji<br />
Kraljevine Jugoslavije, da je u ime<br />
Vlade Kraljevine Jugoslavije pot -<br />
pi sao pakt o nenapadanju sa Hitlerovom<br />
Njemačkom marta 1941.<br />
godine. Kao diplomata poslije tri<br />
mje seca nakon bombardiranja Be -<br />
o grada, vraćen je u zemlju. Trebao<br />
mu je pobjednik. I dobio ga je<br />
1945. godine. Pobjednik, po čijim<br />
je direktivama morao isključivo pi -<br />
sati. Sjetite se njegovog agitprop<br />
teksta iz 1950. godine “Elektro -<br />
privreda BiH“. Zašto nešto slično<br />
ni je napisao veliki ruski Solženjicin<br />
spreman da brani svaku svoju<br />
ispisanu rečenicu?<br />
Krleža je bez problema pisao u<br />
svoj vili u Zagrebu za vrijeme tzv.<br />
NDH pod Pavelićevim režimom.<br />
Na ravno, kad je riječ o ovoj dvojici<br />
(i ne samo njima) komunisti koji<br />
su preuzeli vlast u socijalističkoj<br />
Ju goslaviji, tražili su (čitaj, zahtijevali)<br />
“vraćanje dugova“. Oni su<br />
na to pristali. Šteta, jer se radi zaista<br />
o književnim veličinama, s tim<br />
što Krleža nikada nije imao krizu<br />
idenditeta.<br />
Kakav je to histrorijski usud<br />
Bo sne o kome ponekad govorite?<br />
Radnja Vaših romana, “Mi -<br />
mar”, “Gazi Husrev-beg” i “Gazi<br />
Isa-beg”, smješteni su u 15. i 16.,<br />
ali se vraćate i u 14. sto ljeće,<br />
vri jeme satiranja slje d benika<br />
Bo sanske crkve. Kao da su se<br />
sva politička pre vi ra nja između<br />
Istoka i Za pada pre lamala<br />
preko Bos ne. Ili se historija su -<br />
ro vo poigrala samo sa jednim<br />
narodom - Bošnjacima... Ka ko<br />
da nas vidite Boš njake, ra nije<br />
kri žarski ratovi, a nakon od la -<br />
ska Osmanlija - genocidi. Da li<br />
su se Bošnjaci mogli iz vu ći iz<br />
ovog historijskog procjepa?<br />
Nije li začuđujuće da su op s tali<br />
u ovome vi še stoljetnom tra -<br />
gičnom procjepu?<br />
Za nekakav odnos postiđenosti i srama prema značajnim historijskim i<br />
kulturnim događajima i ličnostima nema opravdanja. Naprotiv mi smo<br />
dio velike kulture i tra di cije i to trebamo s ponosom isti ca ti. Činjenica je<br />
da nam je to do b rim dijelom nametano, ali smo i sa mi tome doprijeli<br />
inferiornim odnosom prema sopstvenoj povijesti, kulturi i tradiciji.<br />
Islam ne mo že biti nazadan, ali mogu neki loši interpretatori islama.<br />
U posljednjem ratu naučio sam<br />
jednu, po mome mišljenju značajnu<br />
stvar – a to je: za Bosnu se tre -<br />
ba boriti. Svako na svoj način. Ujedinjenim,<br />
ta će borba dati rezultate.<br />
Vidite, maločas sam spominjao<br />
Andrića i Krležu i u kakvim su us -<br />
lo vima radili i živjeli tokom Drugog<br />
svjetskog rata. U sličnim uslovima<br />
su živjeli i radili bošnjački pi -<br />
sci Edhem Mulabdić i Rešad Ka -<br />
dić. Poslije oslobođenja završili su<br />
u komunističkim zatvorima. Hipotetički<br />
postavljam pitanje: da li je<br />
njihova krivnja veća od Andrićeve<br />
ili Krležine?<br />
Dakle, ne treba govoriti žalopo -