behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
HAZIM AKMADŽIĆ (ulomak iz romana)<<strong>br</strong> />
Mimar<<strong>br</strong> />
11.<<strong>br</strong> />
Prošlo je nekoliko dana otkako<<strong>br</strong> />
je Husein-paša napustio Mostar.<<strong>br</strong> />
Čaršijom još uvijek nisu prestajale<<strong>br</strong> />
kružiti priče o njegovom susretu sa<<strong>br</strong> />
šejh-Ishakom. Bijaše u tim govorkanjima<<strong>br</strong> />
pretjerivanja i različitih<<strong>br</strong> />
vi đenja događaja. Svako je susretu<<strong>br</strong> />
Husein-paše i šejh-Ishaka dodavao<<strong>br</strong> />
nešto od onoga što je samo on<<strong>br</strong> />
vidio i čuo; pa i pored <strong>br</strong>ojnih svjedoka,<<strong>br</strong> />
sve ono što se tada desilo,<<strong>br</strong> />
malo je sličilo stvarnom događaju.<<strong>br</strong> />
Nisam mogao dokučiti da li je u<<strong>br</strong> />
ljudima bilo svjesne želje da svojim<<strong>br</strong> />
kazivanjima mijenjaju smisao<<strong>br</strong> />
i tok dešavanja od prije nekoliko<<strong>br</strong> />
dana, ili su oni to činili bez ikakve<<strong>br</strong> />
svijesti o tome da se bitno razlikuje<<strong>br</strong> />
ono što kazuju i ono što se stvarno<<strong>br</strong> />
dogodilo.<<strong>br</strong> />
Sve se zapravo zbilo nekako<<strong>br</strong> />
nenadano i bijaše toliko nevjerovatno<<strong>br</strong> />
da mi i sada izgleda u potpunosti<<strong>br</strong> />
besmisleno pokušavati proniknuti<<strong>br</strong> />
u suštinu onoga što su svi mo -<<strong>br</strong> />
gli tada vidjeti i čuti. Rahim-aga,<<strong>br</strong> />
koji je stajao na nekoliko koraka<<strong>br</strong> />
iza Husein-paše, iskoristio je trenutak<<strong>br</strong> />
šutnje, nakon što se paša<<strong>br</strong> />
prestao smijati čuvši od šejh-Ishaka<<strong>br</strong> />
kako na magarcu obilazi carstvo,<<strong>br</strong> />
te sasvim neodređeno, nikome<<strong>br</strong> />
se posebno ne o<strong>br</strong>aćajući, rekao<<strong>br</strong> />
kako je nedolično da neko takav,<<strong>br</strong> />
ko na magarcu obilazi carstvo, ko -<<strong>br</strong> />
lje ovna za žrtvu i sretan početak<<strong>br</strong> />
zidanja ćuprije. Rekao je još da ta -<<strong>br</strong> />
kav milodar treba da pripadne sa -<<strong>br</strong> />
ndžak-begu, i da on, mostarski dizdar,<<strong>br</strong> />
moli u ime Mostaraca da Hu -<<strong>br</strong> />
BEHAR <strong>105</strong><strong>106</strong><<strong>br</strong> />
sein-paša učini takvu čast. Ljudi<<strong>br</strong> />
okupljeni oko gradilišta glasnim<<strong>br</strong> />
po vicima podržaše Rahim-agu, a<<strong>br</strong> />
paša, prije nego je bilo ko od nas i<<strong>br</strong> />
mogao stići da nešto kaže, iskoračio<<strong>br</strong> />
je izvadivši handžar iza pojasa<<strong>br</strong> />
i krenuo ka drvenim merdevinama<<strong>br</strong> />
koje su bile prislonjene uz liticu<<strong>br</strong> />
i spuštale se ka dnu skele, gdje<<strong>br</strong> />
su stajali dječak čudotvorac, Alija,<<strong>br</strong> />
Aziz i jedan irget, pored ovna što je<<strong>br</strong> />
ležao na stijeni i kome su sve četiri<<strong>br</strong> />
noge bile vezane užadima. Pog -<<strong>br</strong> />
le davši odozgo, paša je vratio handžar<<strong>br</strong> />
za pas i počeo se spuštati, a<<strong>br</strong> />
za njim i Rahim-aga. Njegov <strong>br</strong>at,<<strong>br</strong> />
ko ji je predvodio pašinu pratnju,<<strong>br</strong> />
dao je znak rukom četverici vojnika<<strong>br</strong> />
da svojim tijelima sačine živi<<strong>br</strong> />
štit na uzanom platou ispred ske -<<strong>br</strong> />
le. Ono što će se dogoditi svega ne -<<strong>br</strong> />
ko liko časaka kasnije, mogli smo<<strong>br</strong> />
vid jeti samo mi koji bijasmo uz<<strong>br</strong> />
ske lu, vojnici na platou i ljudi oku -<<strong>br</strong> />
p ljeni na desnoj obali. Šejh Ishak<<strong>br</strong> />
je stajao po strani, nezainteresirano<<strong>br</strong> />
gledajući preko Neretve, a da<<strong>br</strong> />
ni ko, u to sam bio siguran, nije<<strong>br</strong> />
mo gao odrediti u šta je upro svoj<<strong>br</strong> />
pogled.<<strong>br</strong> />
Vidjeli smo kad je Husein-paša<<strong>br</strong> />
si šao. Irget koji je čuvao ovna, ne s -<<strong>br</strong> />
pretno je prišao paši i poljubio ga u<<strong>br</strong> />
ruku. Zatim je sandžak-beg kleknuo<<strong>br</strong> />
na lijevo koljeno, oslanjajući se<<strong>br</strong> />
stopalom desne čizme na uzani ob -<<strong>br</strong> />
ra đeni kameni plato, lijevom ru -<<strong>br</strong> />
kom iskrenuo ovnujsku glavu, a<<strong>br</strong> />
desnom isukao handžar, krenuvši<<strong>br</strong> />
oštricom ka životinjskom vratu.<<strong>br</strong> />
Tad smo svi začuli šejhove riječi:<<strong>br</strong> />
KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ<<strong>br</strong> />
“Mimar” Hazima Akmadžića nije<<strong>br</strong> />
nikakav tradicionalni istorijski<<strong>br</strong> />
roman. Akmadžić je istražio spise<<strong>br</strong> />
i dokumente, zaronio u istoriju,<<strong>br</strong> />
ali njegov duh je duh pjesnika<<strong>br</strong> />
koji bićem ponire u nekoliko<<strong>br</strong> />
svjetova; u svijet Bosne i<<strong>br</strong> />
Hercegovine, u svijet islama, u<<strong>br</strong> />
svijet čovjekovog graditeljstva, a<<strong>br</strong> />
naročito svijet ljudsklh sudbina,<<strong>br</strong> />
uvijek istih i uvijek različitih. (...)<<strong>br</strong> />
Akmadžić se već ranije dokazao<<strong>br</strong> />
kao dobar romansijer, ali<<strong>br</strong> />
“Mimar” je izuzetan domet koji<<strong>br</strong> />
će ga dovesti među najbolje<<strong>br</strong> />
bosanskohercegovačke<<strong>br</strong> />
romanopisce.“<<strong>br</strong> />
Prof. dr. Tvrtko Kulenović<<strong>br</strong> />
*<<strong>br</strong> />
“Na (...) znanstvenoj mreži<<strong>br</strong> />
Akmadžić gradi (uključujući i nju<<strong>br</strong> />
samu) proznu tvorevinu. Tu već<<strong>br</strong> />
dolazi do izražaja piščeva<<strong>br</strong> />
imaginativna raskoš (doista<<strong>br</strong> />
raskoš!) kao i inovativnost u<<strong>br</strong> />
posve modernom<<strong>br</strong> />
(postmodernom) proznom<<strong>br</strong> />
postupku.“<<strong>br</strong> />
Prof. dr. Zilhad Ključanin<<strong>br</strong> />
- Pašo, ruka koja je prolila ljudsku<<strong>br</strong> />
krv ne može i ne smije zaklati<<strong>br</strong> />
kurbana.<<strong>br</strong> />
Husein-paša, čuvši šejhove riječi,<<strong>br</strong> />
zastao je za trenutak dok se oš -<<strong>br</strong> />
trica noža bjelasala. Zatim je snažno<<strong>br</strong> />
zamahnuo prema ovnujskom<<strong>br</strong> />
vratu. Ali ma koliku silinu da je<<strong>br</strong> />
unio u taj zamah, sječivo handžara<<strong>br</strong> />
zaustavilo se tik iznad vrata životinje,<<strong>br</strong> />
i ma koliko da se paša trudio,<<strong>br</strong> />
ruka i nož niže nisu mogli.<<strong>br</strong> />
Husein-paša se upinjao iz sve<<strong>br</strong> />
snage da spusti oštro sječivo na<<strong>br</strong> />
vrat ovna, ali mu to nije uspijeva-<<strong>br</strong> />
45
Change language