behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj

PUTOPIS<br />
(bilo ih je nekada mnogo), a i onih<br />
domaćih mislilaca, i filozofa, teozofa,<br />
graditelja, zanesenih lju bavnika<br />
i mnogo, mnogo poruka na frizovima<br />
nadgrobnika što sliče na šim<br />
stećcima kao jaje jajetu.<br />
Prolazniče, nemoj se gorditi što<br />
si živ<br />
Ti si još na putu, a ja sam već<br />
doma<br />
Grebni znakovi bliski su i zemlji<br />
i nebu. Kad se prolaznik zamisli<br />
nad smislom življenja, brzo se nađe<br />
u beskraju svoje beznadnosti. Ka -<br />
me nar dlijetom veze krajolik vječnosti<br />
u kojoj nitko nije konačan, a<br />
patnja je vječita. Do svoje tajne<br />
sva tko stiže na svoj način. Postoji<br />
ne ki poj iz tmine vijekova. Prošlost<br />
oka menjena u mramorima. Silna<br />
bi t ka oblika s bezobličnošću. Na<br />
pra gu velikog onostranog svijeta<br />
oči su uprte u kamenara a ne u<br />
vjer skog velikodostojanstvenika.<br />
To je neka narodna arheologija. Na<br />
kraju se mirno opružiti u svom<br />
grobu, kao da je u tome smisao ži -<br />
vo ta i smrti. Nikoga neće spasiti<br />
ko ntemplacija, pasivno ustezanje i<br />
asketizam nego kamenjarenje utemeljeno<br />
na vjerovanju u moć zna -<br />
ko va. I kad je tako, ne treba pitati<br />
je li dlijeto dostojno kraljevskih,<br />
viteških ili plemićkih ruku. U<br />
ovom gradu nema djeteta koje ne<br />
umi je graditi grob, a time i kame -<br />
na riti vječnost.<br />
Kolikogod bili razjedinjeni i<br />
vjer ski isključivi, oni zapravo svi<br />
pri padaju religiji ognja i kamena.<br />
Iz kule se pojavi vitka kamenar -<br />
ska starina. Tiho rekoše da mu je<br />
stočetrdeset godina. Biće tako blizu<br />
savršenstva da njegovo tijelo nije<br />
niš ta drugo do ljuštura ili posuda<br />
či stog duha.<br />
- Ja te gledam, presvijetli - reče<br />
pi tomo starina. - Gledam, i sve mi<br />
se čini da ne vidim tebe, svetog<br />
čovjeka, nego... ne daj Bože da te<br />
uvrijedi moja iskrena briga: vidim<br />
16<br />
samo tvoje raspadanje. Ne raspa -<br />
da nje, grubo je to, presvijetli, lijepo<br />
te molim, oprosti mi. Kao da se us -<br />
pinješ na nebo.<br />
- Daleko sam ja od neba, efendija<br />
- uljudno i blagonaklono odgovorih<br />
- Nebo se kloni grešna tijela.<br />
Starina je okrenut čistoći. Ideal<br />
mu je što veća udaljenost od vulgarizirane<br />
materijalnosti i političke<br />
tri vijalnosti. Stremi duhovnim<br />
vrho vima. Teži da bude u izravnom<br />
spoju s božanstvom. Usred različitih<br />
metafizika i religija, djeluje kao<br />
oslobođenik. Ako nije prorok, jest<br />
filozof, asketa, mudrac, vidioc. Kao<br />
pripadnik ezoterične misaonosti<br />
ras pravlja o najvišim formama du -<br />
hovnog života, a u središtu interesiranja<br />
je nešto tajanstveno, zago -<br />
ne tno, nadnaravno, neshvatljivo,<br />
ne razjašnjivo.<br />
- Osjećam da te raspinju misaone<br />
zmije - izusti čovjek porijeklom<br />
iz starine, a blizak i drag. - Izgledaš<br />
kao zmijina sjenka! Ti ne prih -<br />
va ćaš slast opuštanja. Mršava kič -<br />
ma sijeva i kad je jugo i kad je sjeverina.<br />
Kome je istina cilj, radost<br />
života je nedostižna. Nego, poprihvati<br />
se ti malo jela. Samo jak čovjek<br />
može zdravo misliti.<br />
- Da jedem, mudrače, reče li?<br />
- Da jedeš, presvijetli.<br />
Što da mu odgovorim? Najsnažniji<br />
doživljaj je doživljaj svjetlosti i<br />
istine, a ne jela.<br />
- Mračan je život, presvijetli.<br />
Svi jet je i blago i blato. Ne valja od<br />
po trebe i nužde praviti vrlinu. S<br />
vrli nama ili bez njih, svi smo nad<br />
pro valijama.<br />
- Mudar si ti, efendija. Samo,<br />
mo lim te, ne zovi me: presvijetli.<br />
Ne pripada mi taj naziv. Ne zas lu -<br />
žu jem ga.<br />
- A kako ću? Nešto postoji tek<br />
onda kad nosi neko ime. Nije dobro<br />
imati mnogo imena. Imena ti, presvijetli,<br />
ne brani mi da te tako nazivam<br />
bar dok si tako sjenast...<br />
- Da jedem, a?<br />
- Da jedeš, presvijetli. Da ne bu -<br />
de: umro, a zubi mu čitavi, nepoispadali.<br />
Valja trošiti što je za trošenje<br />
i na način kako je Svevišnji za -<br />
po vijedio. Kad se tijelo zasiti, ispuni<br />
se i duša. Umilno se nasmija.<br />
- Što ti više smeta, presvijetli:<br />
grijeh duše ili grijeh tijela?<br />
- Volim kad je zadovoljna i duša<br />
tijela i tijelo duše - odgovorih.<br />
Nije bilo vremena za razgovor.<br />
Hitao sam prema gruzijskim i ar -<br />
me nskim stećcima-hačkarima. Žu -<br />
rim pročitati darovanu knjigu<br />
“Kakva je egzistencijalna funkcija<br />
smrti u životu”. Promatranja s ovolike<br />
udaljenosti od svoga doma tiho<br />
mi sugeriraju da nisam pošao tražiti<br />
pouke nego samo svjetlosti u<br />
refleksijama velikih smrti i velikih<br />
ukopišta.<br />
Već prve stranice navedene<br />
knji ge kazuju da živjeti i umirati<br />
oz načavaju samo dvije strane jedne<br />
i iste stvari. Čini se da bi život bio<br />
drukčiji da nije opterećen pratnjom<br />
smrti od samog početka.<br />
Da čovjek živi vječito, bi li za<br />
nje ga mogle postojati praktične i<br />
mo ralne vrijednosti?<br />
Ne memento mori nego memento<br />
vivere.<br />
Na ovom dugom putu mnogi<br />
umnici su mi kazivali da oni što se<br />
često prisjećaju smrti moralniji su i<br />
bolje vode svoj život. Azerbajdžanske<br />
starine su me uvjeravali da u<br />
ideji smrti nalaze razlog i izvor najvišeg<br />
veselja, a, eto, neće ih!<br />
“I svuda čovjek čovjeka sili priznati<br />
da je njegov Bog” - Mihovil<br />
Pav lek Miškina. Raspni ga.<br />
Dok čovjek spektakularno ali<br />
upo rno i postojano osvaja svemir,<br />
nje ga tiho, lukavo ali uporno i po s -<br />
to jano osvajaju njegovi vlastiti de -<br />
mo ni različitih strasti.<br />
Na kraju, sve ide na jedno mjesto.