behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ISLAM NA BALKANU<<strong>br</strong> />
i grada. Dok je u gradovima islam,<<strong>br</strong> />
makar u pogledu vjerskih dužnosti<<strong>br</strong> />
i životnih pravila i običaja dosljednije<<strong>br</strong> />
poštovan i prim je njivan, dotle<<strong>br</strong> />
se u zabačenim se li ma često sretala<<strong>br</strong> />
heterogena vje rska praksa. Ta -<<strong>br</strong> />
ko se za podveleške muslimane<<strong>br</strong> />
kra jem 19. stoljeća billježi da ‘ne<<strong>br</strong> />
vr še redovno pro pise Muhamme -<<strong>br</strong> />
do ve vjere’, ‘ne ku paju se često’ i<<strong>br</strong> />
‘ri jetko idu u dža miju’, zatim da ‘ne<<strong>br</strong> />
kriju žene kao drugi muslimani’ i<<strong>br</strong> />
da tu mu s limanke idu ‘otvorena li -<<strong>br</strong> />
ca’, oba vljaju sve poljske radove,<<strong>br</strong> />
čuvaju stoku i pri tome uz kakav<<strong>br</strong> />
ru čni rad pjevaju da se razliježu<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong> da i doline, a u kući slobodno<<strong>br</strong> />
stu paju u razgovor sa strancem, pa<<strong>br</strong> />
ma kar to bio i inovjerac, gledajući<<strong>br</strong> />
ga ravno u oči… Savremenici su<<strong>br</strong> />
za bi lježili da se u mnogim krajevima<<strong>br</strong> />
Hercegovine, zatim u okolini<<strong>br</strong> />
Cazina, dolini rijeke Rame i dru g -<<strong>br</strong> />
dje, muslimanke nisu krile sve do<<strong>br</strong> />
pred kraj devetnaestog stoljeća. I<<strong>br</strong> />
Ćelebija pominje ljepotu i rumenilo<<strong>br</strong> />
Bosanki po gradovima.<<strong>br</strong> />
Doista, djevojke se u određenim<<strong>br</strong> />
so cijalnim slojevima nisu kri le sve<<strong>br</strong> />
do udaje. O tome svjedoče i pisma<<strong>br</strong> />
Ahmed Dževdet-paše, koji je kao<<strong>br</strong> />
carski mufetiš (inspektor) boravio u<<strong>br</strong> />
Bosni 1864. s na m je rom reorganizacije<<strong>br</strong> />
vojske, u ko ji ma piše kako u<<strong>br</strong> />
Bosni djevojke od dvadeset, dvadeset<<strong>br</strong> />
i pet godina hodaju i ašikuju bez<<strong>br</strong> />
feredže. Um jesto feredže Bo sanke<<strong>br</strong> />
‘pokrivaju glavu šalom, i je dnom<<strong>br</strong> />
ru kom pridržavajući oba kraja pod<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>adom idu vrlo uljud no’. Čini se da<<strong>br</strong> />
je običaj pokrivanja lica kod mus li -<<strong>br</strong> />
manki u Bosni i Hercegovini uv e -<<strong>br</strong> />
den tek nakon au stro-ugarske oku -<<strong>br</strong> />
pacije, na što ukazuje i navod sa -<<strong>br</strong> />
rajevskog arhimadrita Kosanovića,<<strong>br</strong> />
da se do okupacije ‘ma lo ko ja turska<<strong>br</strong> />
djevojka zakla nja la’ i da su sve<<strong>br</strong> />
do tada išle zagrnu te šarenim boš -<<strong>br</strong> />
ča ma i otvorena lica.<<strong>br</strong> />
I<strong>br</strong>ahim-beg Bašagić, je po se li -<<strong>br</strong> />
74<<strong>br</strong> />
ma Bosne i Hercegovine zaticao<<strong>br</strong> />
po vršno islamizirano stanovniš t -<<strong>br</strong> />
vo, temeljeći svoje zaključke, po red<<strong>br</strong> />
os talog, i na činjenici da se ‘ni su<<strong>br</strong> />
vje nčavali pred kadijom, ne go pre -<<strong>br</strong> />
ma svojim mjesnim običajima,<<strong>br</strong> />
pred nedoučenim seoskim ho -<<strong>br</strong> />
džom’.<<strong>br</strong> />
Ćelebija bilježi još jednu znakovitu<<strong>br</strong> />
osobitost Bošnjaka. U pr vom<<strong>br</strong> />
re du imena, tvrdeći da Bo š njaci,<<strong>br</strong> />
za razliku od ostalih muslimana,<<strong>br</strong> />
svo ja imena skraćuju, te je Me h -<<strong>br</strong> />
med - Meho, I<strong>br</strong>ahim - I<strong>br</strong>o, Su le j -<<strong>br</strong> />
man - Suljo… Također navodi i je -<<strong>br</strong> />
dan ratnički običaj kod mu s limana<<strong>br</strong> />
i kršćana po Krajini, Lici i Hercegovini:<<strong>br</strong> />
davanje svoje vjere (riječi) i<<strong>br</strong> />
uzimanje tuđe, kao jamstvo na<<strong>br</strong> />
vjernost i pomoć u nevolji. Zarobljeni<<strong>br</strong> />
kršćani i muslimani su jedan<<strong>br</strong> />
drugom davali svoju vje ru koja se<<strong>br</strong> />
poslije vraćala tek ako je dan drugog<<strong>br</strong> />
izbave iz ropstva(!).<<strong>br</strong> />
Uprkos gore spomenutom, zais -<<strong>br</strong> />
ta je teško povjerovati da je bilo koji<<strong>br</strong> />
element kršćanskoga mišljenja, os -<<strong>br</strong> />
obito u domenu temeljnih do k tr i na<<strong>br</strong> />
- dogmi kršćanske cr k ve, pri hvaćen<<strong>br</strong> />
i smatran isprav nim u mje ri koja bi<<strong>br</strong> />
derviša, bilo ko jeg - or todoksnog ili<<strong>br</strong> />
heterodok snog - mo gla izvesti iz is -<<strong>br</strong> />
lama, kao što je je dnako nemoguće<<strong>br</strong> />
da je dna osoba u isto vrijeme bude<<strong>br</strong> />
de rviš i ateista(!). 23<<strong>br</strong> />
Premda se za vjerovanja mnogih<<strong>br</strong> />
sljedbi u kršćanstvu, koje je<<strong>br</strong> />
zva nična Crkva odbacila kao he re -<<strong>br</strong> />
23 Stoga se potpuno besmislenim čini na -<<strong>br</strong> />
s lov jednog od pot po glavlja djela Ihs a -<<strong>br</strong> />
n oğlu, E, Osmanlı Devleti ve Medeniyeti<<strong>br</strong> />
Tarihi, I-II, Istanbul, 1994.,<<strong>br</strong> />
1997. Hi s torija osmanske države i civilizacije,<<strong>br</strong> />
Ori jentalni institut, Sarajevo,<<strong>br</strong> />
IRCICA, Istanbul, Sarajevo, 2004.,<<strong>br</strong> />
‘Sufijski po k reti s ateističkim tendencijama<<strong>br</strong> />
(zendeka i ilhad): bajramijske<<strong>br</strong> />
melamije i gulšenije’, str. 751, bilo da<<strong>br</strong> />
se radi o izvornom naslovu ili pak<<strong>br</strong> />
pogreški u prijevodu.<<strong>br</strong> />
ti čka ili heterodoksna, kao i za<<strong>br</strong> />
mno ga znana i ona koja teško da će<<strong>br</strong> />
ika da biti publicirana apokrifna<<strong>br</strong> />
dje la iz gotovo svih razdoblja od pr -<<strong>br</strong> />
vih dana ‘kršćanstva’ do danas, vrlo<<strong>br</strong> />
često može čuti da su ‘čišća i pravovjernija’<<strong>br</strong> />
nego zvanična crkvena do -<<strong>br</strong> />
g ma. Iako isto vrijedi i za vjerovanja<<strong>br</strong> />
Crkve bosanske, te ih u smislu<<strong>br</strong> />
kontinuiteta ‘objave’ i ‘vjerovanja’<<strong>br</strong> />
možemo sma trati, u najmanjem<<strong>br</strong> />
seg ment a rno i fragmentarno, isp -<<strong>br</strong> />
ra vnim, sv ako miješanje islama sa<<strong>br</strong> />
bi lo ko jom religijskom tradicijom,<<strong>br</strong> />
pa i sa samim kršćanstvom, može<<strong>br</strong> />
se smatrati u izvjesnom smislu riječi<<strong>br</strong> />
sinkretizmom.<<strong>br</strong> />
Šta je to ‘bosanski islam’?<<strong>br</strong> />
Historijski trenutak u kojem će<<strong>br</strong> />
Bosna postati većinski muslimanska<<strong>br</strong> />
zemlja potrajao je bezmalo 150<<strong>br</strong> />
godina, od petnaestog do sedamnaestog<<strong>br</strong> />
stoljeća. Bosna nije teritorijalno<<strong>br</strong> />
velika zemlja, te sama spo r -<<strong>br</strong> />
o st procesa umnogome svjedoči i o<<strong>br</strong> />
prirodi procesa širenja islama, po -<<strong>br</strong> />
bijajući sve tvrdnje o nasilnosti i<<strong>br</strong> />
prinudi primanja islama u ovom<<strong>br</strong> />
di jelu svijeta. Ko m pleksna priroda<<strong>br</strong> />
sre dnjevjekov ne islamske kulture<<strong>br</strong> />
na stala je na temelju integriranja<<strong>br</strong> />
zatečenih pre dislamskih tradicija<<strong>br</strong> />
u već po s tojeću mješavinu araps -<<strong>br</strong> />
kih, turskih i perzijskih tradicija,<<strong>br</strong> />
pri če mu bi - ovisno o geografskom<<strong>br</strong> />
po dručju - preovladao jedan koji bi<<strong>br</strong> />
se pokazao najdominantnijim: ara -<<strong>br</strong> />
pski u zemljama i područjima koja<<strong>br</strong> />
su garanitirala zemljama sa većinski<<strong>br</strong> />
arapskim stanovništ vom, turski<<strong>br</strong> />
u većini zemalja koje će pasti<<strong>br</strong> />
pod vlast ovog ogromnog Sultanata,<<strong>br</strong> />
perzijski u regionima koji će -<<strong>br</strong> />
na ročito od petnaestog sto ljeća potpasti<<strong>br</strong> />
pod vlast i utjecaj safavidske<<strong>br</strong> />
Perzije. Nesporno je da je Turska<<strong>br</strong> />
imala najdužu gra nicu te stoga i<<strong>br</strong> />
najviše konta ka ta sa krš ća n skom<<strong>br</strong> />
Europom, ali je uprkos to me uspje-
Change language