behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ<<strong>br</strong> />
HAZIM AKMADŽIĆ (ulomak iz romana)<<strong>br</strong> />
Gazi Husrev-beg<<strong>br</strong> />
“...Bilježeći jedno odveć<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>emenito i za sudbinu Bosne<<strong>br</strong> />
beskrajno važno vrijeme,<<strong>br</strong> />
utjelovIjeno u lik i djela slavnog<<strong>br</strong> />
Gazi Husrev-bega, (...) autor<<strong>br</strong> />
romana sve to smješta u<<strong>br</strong> />
perspektivu devedeset i devet<<strong>br</strong> />
Lijepih Božijih Imena, (...) a ta<<strong>br</strong> />
Imena Božija, pored toga što<<strong>br</strong> />
čine poluge svekosmičkog bitka,<<strong>br</strong> />
ona također predstavljaju<<strong>br</strong> />
listove, stranice i negaženu<<strong>br</strong> />
snježnu površinu u kojoj svoje<<strong>br</strong> />
tragove ostavljaju svi oni bez<<strong>br</strong> />
čijeg djela i imena rodoslovlje<<strong>br</strong> />
Bosne skoro ne bi bilo vrijedno<<strong>br</strong> />
jedno pomena...”<<strong>br</strong> />
Prof. dr. Rešid Hafizović<<strong>br</strong> />
48<<strong>br</strong> />
*<<strong>br</strong> />
“...Ovaj roman je strpljivo<<strong>br</strong> />
vođena fikcijska, poetska Gazi<<strong>br</strong> />
Husrev-begova biografija. Ne<<strong>br</strong> />
libeći se da lik izgradi, kao<<strong>br</strong> />
možda niko do sada u našoj<<strong>br</strong> />
literaturi, na dubokoj podlozi<<strong>br</strong> />
Vjere, na iskonskom osjećaju<<strong>br</strong> />
pripadnosti Vjeri kao smislu<<strong>br</strong> />
postojanja, (...) Hazim Akmadžić<<strong>br</strong> />
je ostvario djelo koje se čita u<<strong>br</strong> />
dahu i ne ostavlja lahko. Roman<<strong>br</strong> />
je zadržao fabulu koja veže<<strong>br</strong> />
čitaoca da je dograđuje. On<<strong>br</strong> />
uspostavlja čitaočevu tijesnu<<strong>br</strong> />
saradnju sa sobom, a da čitalac i<<strong>br</strong> />
ne primijeti da je toliko uvučen u<<strong>br</strong> />
tkivo strukture. Taj kvalitet<<strong>br</strong> />
romana je fascinantan. (...) Pred<<strong>br</strong> />
nama je roman koji će postati<<strong>br</strong> />
klasičan i nezaobilazna lektira...“<<strong>br</strong> />
Prof. dr Fahrudin Rizvanbegović<<strong>br</strong> />
ES-SABUR<<strong>br</strong> />
Strpljivi, koji ne žuri s kaznom.<<strong>br</strong> />
Husamudina i I<strong>br</strong>išima na časak<<strong>br</strong> />
sam vidio na prelazu izmeđ’ sna i<<strong>br</strong> />
ja ve, jopet, utonuvši u beskraje<<strong>br</strong> />
snoviđenja pokušavajuci u svijesti<<strong>br</strong> />
za d ržati sliku tog kratka susreta<<strong>br</strong> />
s oni ma što dveri znanja otvarahu<<strong>br</strong> />
svi ma obuzetim strašću da umom<<strong>br</strong> />
za di ru u najskrovitije tajne ljudskih<<strong>br</strong> />
sa znanja; strpljivi i beskaharni<<strong>br</strong> />
pred preprekama koje se<<strong>br</strong> />
nenadano ja vljahu nad otvorenim<<strong>br</strong> />
kitabima što višesmislenošću i<<strong>br</strong> />
zagonetkama da vahu težinu za<<strong>br</strong> />
kakvu znadu sa mo oni u kojima<<strong>br</strong> />
žeđ za znanjem i spo znajama<<strong>br</strong> />
nadvladava svaku žud nju.<<strong>br</strong> />
Nenadano sam se probudio bis -<<strong>br</strong> />
tra uma i čiste svijesti, osjetivši ka -<<strong>br</strong> />
ko mi bílo otkucava s prekidima i,<<strong>br</strong> />
sve sporije. U odaji pred ispruženim<<strong>br</strong> />
ovnujskim kožama sjedili su Mu -<<strong>br</strong> />
rad-beg, Gerzelez i hekim. Bijaše<<strong>br</strong> />
dan i ljetna zapara već se uvukla u<<strong>br</strong> />
sobu, pritišćući dah i gušeći u pr si -<<strong>br</strong> />
ma; više šapatom i mičući usnama<<strong>br</strong> />
nego li glasom, jezika otežala od<<strong>br</strong> />
suhotinje, istovremeno, pokazujuci<<strong>br</strong> />
očima promrmljao sam i pokazao da<<strong>br</strong> />
otvore pendžer. Gerzelez hitro sko či<<strong>br</strong> />
raskrilivši ga širom, a hekim pri đe<<strong>br</strong> />
postelji, nage se nada mnom uzevši<<strong>br</strong> />
mi ruku i tražeći palcem mje sto gdje<<strong>br</strong> />
se moglo osjetiti pulsi ra nje i <strong>br</strong>žebolje<<strong>br</strong> />
raskopča mi košulju pod<<strong>br</strong> />
grlom, a ja osjetih, udahnu v ši nekoliko<<strong>br</strong> />
puta duboko, da mi se sna ga<<strong>br</strong> />
vraća. Pogled mi se na časak na<<strong>br</strong> />
onom materinu prstenu ustavi što<<strong>br</strong> />
mi ga darova u svojim predsmrtnim<<strong>br</strong> />
časima i, po prvi put, obuze me<<strong>br</strong> />
žalost, jer nemadoh evlada od svoje<<strong>br</strong> />
krvi, pa pokazujuci hekimu oči ma<<strong>br</strong> />
da ga svuče, a kad on to učini je dva<<strong>br</strong> />
svlađujući zadebljanja na pr stu, a ja<<strong>br</strong> />
šutke, trpeći bol, pogledom pratio<<strong>br</strong> />
njegove pokrete, pruži mi ga okrećući<<strong>br</strong> />
glavu i skrivajući suze. Po z vah<<strong>br</strong> />
Murad-bega i za čudo, ne više ša -<<strong>br</strong> />
patom, nego jasno i razgovjetno, baš<<strong>br</strong> />
kao da kakvu zapovijest izdajem,<<strong>br</strong> />
pružih mu prsten kazujući da ev -<<strong>br</strong> />
lada svojeg nejmam i da ga on ima<<strong>br</strong> />
nositi za zemaljskog života svojeg i<<strong>br</strong> />
da je dužan, kao mutevelija va ku fa<<strong>br</strong> />
mojih, kad čas preseljenja njegova<<strong>br</strong> />
na bolji svijet dođe, predati ga onom<<strong>br</strong> />
koji iza njega mutevelijom bu de i,<<strong>br</strong> />
tako, redom sve dok Božijom vo ljom<<strong>br</strong> />
mojih vakufa bude i mutevelije<<strong>br</strong> />
upravljahu njima.<<strong>br</strong> />
On ga šutke natače na prst i sr ce<<strong>br</strong> />
moje razgali i dušu obveseli muje zi -<<strong>br</strong> />
nov glas, dok je muslimane šehera<<strong>br</strong> />
na podne-namaz pozivao. Pridigoh<<strong>br</strong> />
se i rekoh da mi donesu leđen i vo de<<strong>br</strong> />
da abdesta uzmem i skupa po d ne<<strong>br</strong> />
klanjamo. Hekim zausti da se us -<<strong>br</strong> />
protivi, ali ne reče ništa, valjda vi -<<strong>br</strong> />
deći odlučnost u mojem pogledu.<<strong>br</strong> />
Slu ga i oni pomogoše mi da svježinu<<strong>br</strong> />
abdeske vode osjetim, pa kad se op -<<strong>br</strong> />
rah, poredasmo se i spremni za mo -<<strong>br</strong> />
litvu bijasmo.<<strong>br</strong> />
Klanjao sam s lahkoćom kakve<<strong>br</strong> />
sam malo kad osjetio i kad na kraju<<strong>br</strong> />
jedan drugom selame uputismo i<<strong>br</strong> />
zahvalnost Allahu na milosti, osjetih<<strong>br</strong> />
slabost u nogama i bol u grudima<<strong>br</strong> />
i držeći se za Murad-bega i Gerzeleza<<strong>br</strong> />
dovukoh se do postelje, a oni<<strong>br</strong> />
me opružiše zašuškavajući perinama<<strong>br</strong> />
koje ja namah svukoh sa sebe,<<strong>br</strong> />
više gutajući nego udišući vazduha.<<strong>br</strong> />
Da li je bol uminula ne bijah<<strong>br</strong> />
više si guran. Tijelo moje ležalo je<<strong>br</strong> />
na po s telji i jasno sam ga vidio
Change language