behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj

PUTOPIS<br />
native nema, istina je samo jedna,<br />
njegova, on joj tvorac i gospodar.<br />
Plovimo prostranom “Volgom”.<br />
- Što mislite, hoće li vjernici vi -<br />
d jeti Boga na Sudnjem danu kad<br />
bude smak svijeta?<br />
Smijeh, prijateljski.<br />
- Hoće, ako im mi našim ognjem<br />
osvijetlimo sudište.<br />
- Hoćete li im vi dati gorivo i za<br />
dže henem u kojemu će grešnici<br />
gor jeti nakon Strašnog suda?<br />
- Ako budu dobro platili. Uostalom,<br />
mi ne želimo nikome suditi.<br />
Kriteriji su različiti, a prema tome<br />
i - sudišta... Zar ima i bezgrešnih?<br />
- Ima, bezgrešni su moćnici. Pa -<br />
r don, bezgrešni su pokojnici. Umrli<br />
su samo zato da bi pobjegli od grijehova.<br />
Bijeg od ovozemaljskih og -<br />
nje va. Čini se da je pojam vjerovanja<br />
posljednja i zadnja stvarnost.<br />
Prolazimo bulevarima, ulicama,<br />
sokacima. Novi i stari dio grada se<br />
međusobno isprepleću kao život i<br />
smrt. Ne samo nafte, gasa, benzina,<br />
Baku je grad spomenika, zelenila,<br />
nenadmašne “rive”, metroa,<br />
drevnih džamija, moćnih turbeta,<br />
nešto starijih i najnovijih iskopina,<br />
bazara, mitnica, tekija, musafirhana,<br />
hamama, medresa. Ono što su<br />
lju di rušili ili vjetrovi zasipali, sad<br />
lju di otkrivaju i obnavljaju. Nije li -<br />
je po ugodnim domaćinima nešto<br />
ku duti, nije red, nema smisla, pa<br />
ću im u ime prijateljstva oprostiti<br />
pros takluk nekog čudnog vjetra -<br />
ne znam mu ime, i ne pitam, ne in -<br />
te resira me - koji vam miris ili<br />
smrad ognjene blagodati, kako<br />
vam više odgovara, direktno, najdirektnije<br />
i najbezobzirnije nasrtljivo<br />
unosi u nozdrve, u pore kože, u ko -<br />
su, uvlači ga ispod pazuha, u pluća<br />
i želudac, pa vam se povraća, u najmanju<br />
ruku to vas čini nespokojnim<br />
i ne možete uživati u ljepotama<br />
prema mnogo čemu izuzetno<br />
za nimljiva grada.<br />
14<br />
Sve je lijepo, čemu otkrijemo<br />
smi sao. Ognjevi Bakua imaju mno -<br />
go smisla. O da, i nenadmašnih ka -<br />
n disanja. Bijega nema. Ne samo<br />
od jeća, i tijelo ti je toliko zasićeno<br />
mi ri sima ognja da u malom očaju<br />
mo raš pomisliti: nisi li ti sastavni<br />
dio nemira, buktava ognja?<br />
Premda nisam pušač, dosjetio<br />
sam se jadu: upaliti cigaretu. Mož -<br />
da će dim cigarete rastjerati neugodne<br />
mirise ognja. Pitam vozača: je<br />
li slobodno pušiti u njegovim kolima.<br />
Šaldžija Nabi odgovara da Vol -<br />
ga nije vozačeva. Smijeh. A čija je<br />
njiva koju obrađuje azerbajdžanski<br />
ratar? Smijeh. Kako su na tako in -<br />
ten zivnom mirisu ognja njihovi<br />
mla di starci mogli pobjeđivati vri -<br />
je me svoje ljudske prolaznosti?<br />
Smi jeh. Vozač ljubazno dopušta ni -<br />
ko tinsko dimljenje. Hvala, neću<br />
pu šiti. Nabi se opet javlja šaljivom<br />
upadicom: kad bi upalio šibicu, iz -<br />
go rio bi im grad. Valjda im ne že -<br />
lim takvu nesreću. Zar mi nije ja s -<br />
no da se vozimo velebnim prostranstvima<br />
kojima vlada nenadmašno<br />
carstvo ognja?<br />
Ali, već smo na “stećkovskoj” ne -<br />
k ropoli. Ona se nalazi odmah po k -<br />
raj Djevičanske kule, na platou ne -<br />
davno otkrivena drevnog bazara.<br />
Nadgrobnici su preneseni iz raznih<br />
krajeva Azerbajdžana. Nešto slično<br />
kao nekropola stećaka u vrtu sarajevskog<br />
Zemaljskog muzeja. Prilazim<br />
im gotovo pobožno, kao što<br />
sam prilazio Radimlji, Boljunima,<br />
Hodovu, Cisti provi, Zbornoj gomili,<br />
Lokvičiću, Vrulji, Lovreču, Križevićima,<br />
Bijači...<br />
U Bakuu ima naftnih cijevi<br />
kao na nebu zvijezda<br />
Baku je grad zelenila, baroknog<br />
drveća u brojnim parkovima i ba š -<br />
čama, lijepih i ugodnih vidika, ot -<br />
mje nog mira i dostojanstvene tišine,<br />
mnogovjeke, raznovremene i<br />
raznoimene arhitekture, starih i<br />
no vih spomenika, grad raznolike<br />
ljupkosti, zanimljivosti, zagonetnosti,<br />
svekolike uzdržljivosti, a prije<br />
svega i nadasve - grad ognja i vode.<br />
Kako mu sagledati dužine i širine,<br />
kako mu se približiti, kako ga<br />
ot krivati u sekundi bivanja u nje -<br />
mu (ono što sam pabirčio iz preoskudne<br />
literature moglo se mirne<br />
savjesti objesiti mačku o rep), kako<br />
i s tim gradom započeti dijalog o<br />
mudrosti starenja i kreativnog tra -<br />
ja nja? Što prije vidjeti, koga prije<br />
pos jetiti, kome ili čemu pokloniti<br />
svo ju sekundu, kako tom sekundom<br />
raspolagati? Što čuti a i reći<br />
svo joj sekundi, kako se ponašati u<br />
se kundi a i trajanja svega što te ok -<br />
ru žuje?<br />
Nalazim se u zemlji Širali Mus -<br />
li mova, Gjulasana Velieva i njegove<br />
hanume Gjulšan, Abasa Guli Gasimova,<br />
Gudžarana Džamala, Na s -<br />
rula Mamedova i drugih dugožiteljnika<br />
s nenadmašnih bregova<br />
Kav kaza i obala Kaspijskog mora.<br />
Na visinama Azerbajdžana, nahi -<br />
če vanskog i nagorno-karabahskog<br />
gorja među svakih sto tisuća stano -<br />
v nika sto četrdeset i pet ljudi gaze<br />
zemlju preko sto, preko sto i trideset,<br />
preko sto i pedeset godina, a<br />
Muslimov je, kažu, ispustio dušu u<br />
sto i šezdeset petoj godini života<br />
bez stresova, bez buke, bez luksuza,<br />
bez mode, bez mržnje i svađe,<br />
bez nerealnih prohtjeva, bez upale<br />
plu ća, bez herpesa, ekcema, psorijaza,<br />
infarkta srca, ludila. Nisu pa -<br />
tili od bijelog brašna, šećera, soli,<br />
masnoća. Kukuruz, pšenica s me -<br />
ki njama, morska sol bogata jodom<br />
i kalijumom u nerafiniranom stanju,<br />
čaj, mlijeko, sir - eto mogućnosti<br />
da se pripravi obrok. Čir na dvanaestniku<br />
je previše skupa bolest.<br />
Lakše je spriječiti razloge koji izazivaju<br />
nesanicu, sukob, potrebu za<br />
duhanom i alkoholom.