behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
zadiler). Druga se sastoji od vojnika<<strong>br</strong> />
u Ugarskoj i Bosni koji čine što<<strong>br</strong> />
nijedan ultrakonzervativni musliman<<strong>br</strong> />
ne bi nikad ni u snu učinio,<<strong>br</strong> />
kao što je recimo da pije vino o ra -<<strong>br</strong> />
ma zanu. S obzirom na njihovu pi -<<strong>br</strong> />
s menost i učenje ara pskog i perzijskog<<strong>br</strong> />
jezika, mo ra da je riječ o janjičarima<<strong>br</strong> />
koji su stekli temeljitu nao<strong>br</strong>azbu<<strong>br</strong> />
u Is ta nbulu. Nedvojbeno<<strong>br</strong> />
su neki od njih po svom porijeklu<<strong>br</strong> />
bi li poturi u uobičajenom smislu te<<strong>br</strong> />
riječi. Su deći po njihovoj ne dis ci p -<<strong>br</strong> />
lira nosti i zanimanju za krš ća n sku<<strong>br</strong> />
te ologiju, reklo bi se da su bili bliski<<strong>br</strong> />
tarikat-i bektašiji, najslobodoumnijem<<strong>br</strong> />
i najsinkretičnijem od<<strong>br</strong> />
svih tarikata, koji je bio poseb no<<strong>br</strong> />
po pularan medu janjičarima. Ryc -<<strong>br</strong> />
aut na jednom drugom mjestu na -<<strong>br</strong> />
po minje da su kadizadelije žestoko<<strong>br</strong> />
osuđivali taj tarikat zbog njihove<<strong>br</strong> />
nediscipliniranosti. I tre će, tu su<<strong>br</strong> />
poturi, koje Rycaut ubacuje ovamo,<<strong>br</strong> />
čini se, bilo zbog geografske asocijacije<<strong>br</strong> />
s vojnicima na granicama...<<strong>br</strong> />
Bosne, bilo zbog to ga što su i oni<<strong>br</strong> />
kršćanski otpadnici koji su sačuvali<<strong>br</strong> />
nekakvu narodnu vezu s kršćan -<<strong>br</strong> />
s tvom. Rycaut nije nikad bio u<<strong>br</strong> />
Bosni pa navodi taj podatak zacijelo<<strong>br</strong> />
iz druge ru ke; kod njega se čo v -<<strong>br</strong> />
jek ne može osloniti na svaki<<strong>br</strong> />
detalj. 21 Ali slučajno njegova tvrdnja<<strong>br</strong> />
da oni plaćaju namete kao i<<strong>br</strong> />
kršćani (džizju, glavarinu koju plaćaju<<strong>br</strong> />
nemuslimani) možda je zaista<<strong>br</strong> />
tačna. Je dan službeni bosanski do -<<strong>br</strong> />
ku ment iz 1644. i 1645. godine<<strong>br</strong> />
spo minje kako poturi plaćaju džiz-<<strong>br</strong> />
ju, a poznato je da se i od muslimana<<strong>br</strong> />
mo glo zahtijevati da plaćaju taj<<strong>br</strong> />
na met kad bi se ukazala iznimna<<strong>br</strong> />
po treba za većim prihodima radi<<strong>br</strong> />
vo đenja rata.<<strong>br</strong> />
Rycautov izvještaj nema nikak -<<strong>br</strong> />
ve veze s bogumilstvom, i premda<<strong>br</strong> />
je statistički moguće da su ne ki<<strong>br</strong> />
poturi bili nekad pripadnici Crkve<<strong>br</strong> />
bo sanske, nikako se ta cr k va ne<<strong>br</strong> />
može poistovjetiti sa svim seljač -<<strong>br</strong> />
kim stanovništvom bosans kih<<strong>br</strong> />
muslimana. Isto tako ne mo že biti<<strong>br</strong> />
nikakve veze između ostataka te<<strong>br</strong> />
crkve i dalekih skupina no -<<strong>br</strong> />
minalnih ili formalnih kršćana s<<strong>br</strong> />
kojima su se pokatkad susretali<<strong>br</strong> />
katolički posjetitelji: s ljudima<<strong>br</strong> />
bijednih kvaliteta, toliko ne o s -<<strong>br</strong> />
viještenim u vjerskim stvarima da<<strong>br</strong> />
samo zbog činjenice što nisu o<strong>br</strong>ezani<<strong>br</strong> />
mogu smatrati sebe kršćanima.<<strong>br</strong> />
Takvi su ljudi mogli biti ostaci<<strong>br</strong> />
bilo koje kršćanske zajednice<<strong>br</strong> />
koja kroz više naraštaja nije primala<<strong>br</strong> />
usluge svećenika ili crkve.<<strong>br</strong> />
Što god oni inače bili, poturi nisu<<strong>br</strong> />
bili - poturi jednostavno bijahu obični<<strong>br</strong> />
slavenski muslimanski seljaci<<strong>br</strong> />
u Bosni.<<strong>br</strong> />
Svakodnevni život<<strong>br</strong> />
i vjerski propisi<<strong>br</strong> />
Postoji određeni <strong>br</strong>oj izvora u<<strong>br</strong> />
ko ji ma se tvrdi da su u Bosni, oso -<<strong>br</strong> />
bito u gradovima, pravljeni iz -<<strong>br</strong> />
vjesni us t u pci u odnosu na vjerske<<strong>br</strong> />
propise, ka da je u pitanju trošenje<<strong>br</strong> />
i proizvo d nja alkoholnih pi ća; u<<strong>br</strong> />
tom je do m e nu često tradicionalna<<strong>br</strong> />
ISLAM NA BALKANU<<strong>br</strong> />
kultura na d vladavala stroge vjerske<<strong>br</strong> />
propise, jer je, uprkos vjerskoj<<strong>br</strong> />
za<strong>br</strong>ani, ra ki ja bila u izvjesnom<<strong>br</strong> />
smislu ‘na ci o na l no pi će’ Bošnjaka,<<strong>br</strong> />
svejednako kao i os talih slavenskih<<strong>br</strong> />
naroda. Vino se ug lavnom<<strong>br</strong> />
izbjegavalo, ali su se tro ši le razne<<strong>br</strong> />
šire. Tako, na prim jer, Ev li ja Ćelebija<<strong>br</strong> />
među pićima koja se pi ju u<<strong>br</strong> />
Sarajevu i okolini, na prvom mje -<<strong>br</strong> />
stu pominje ‘ne va reno vino’, od no -<<strong>br</strong> />
sno muselez, što na arapskom zna -<<strong>br</strong> />
či šira ili mošt. Slično piće Evlija<<strong>br</strong> />
nalazi i u Bl agaju, gdje se sprav lja -<<strong>br</strong> />
lo od divljih šipaka. U Sarajevu se,<<strong>br</strong> />
piše Će lebija, trošila, i hardalija,<<strong>br</strong> />
je d na vrsta mladog vina kojem su<<strong>br</strong> />
do davani gorušica i drugi začini, a<<strong>br</strong> />
ko ju u drugom kontekstu pominje<<strong>br</strong> />
i Paul Rycaut. Kao specijalitet<<strong>br</strong> />
Sarajeva Ćelebija ističe ramazaniju,<<strong>br</strong> />
pi će koje se pravi od grožđa i s<<strong>br</strong> />
nogu ob ara čovjeka, tvrdeći pritom<<strong>br</strong> />
da na j bolju vrstu ovog pića imaju<<strong>br</strong> />
imami. Onaj koji pije pravo vino,<<strong>br</strong> />
kaže Ćelebija, nesrećnik je ko jeg<<strong>br</strong> />
stanovnici Sa rajeva izbjegavaju.<<strong>br</strong> />
Među glasovitim pićima Banje Lu -<<strong>br</strong> />
ke, 22 Ćelebija po mi nje peloniju,<<strong>br</strong> />
vjer o vatno ek s trakt trave pelina,<<strong>br</strong> />
te nane-rakisi. U Bosni se još spra -<<strong>br</strong> />
v ljala i pila medovina, poznato pi -<<strong>br</strong> />
će starih Sla vena.<<strong>br</strong> />
Moglo bi se sa izvjesnom re ze r -<<strong>br</strong> />
vom reći da je u Bosni u jednom<<strong>br</strong> />
ra zdoblju došlo do obuhvatnijeg<<strong>br</strong> />
pr ihvaćanja islama u svim njego -<<strong>br</strong> />
vi m vidovima i domenima ljuds -<<strong>br</strong> />
kog življenja, iako se još uvijek os -<<strong>br</strong> />
je tila izvjesna razlika izmedju se la<<strong>br</strong> />
21 Godine 1676. George Wheler upoznao se s Poljakom muslimanske vjere koji je radio kao dragoman ili tumač i koji mu je rekao<<strong>br</strong> />
da je on bio jedan od glavnih Ricautovih informatora. Journey into Greece, str. 202.<<strong>br</strong> />
22 Bošnjake u Banja Luci Ćelebi opisuje vrlo slikovito, spominjući i jela koje vole: Kupus, koji zovu “kopuska” ima glavu veliku kao kazan,<<strong>br</strong> />
a listovi su mu sočni kao tanki listovi nišeste. Bošnjak za ovaj kupus kaže: ”Allah mi je din (vjera), a kupus imam (vjerovanje) - i jede ga<<strong>br</strong> />
do crkavanja. Od pića im je glasovito kozje mlijeko, surutka, medovina… Na sedamdeset mjesta imaju izletišta. Od svih najglasovitije<<strong>br</strong> />
je Ferhad-pašina bašča. Svega pet hiljada vinograda i bašča plaćaju porez na vinograde (dunum hakki). Jedan dio stanovništva su<<strong>br</strong> />
trgovci. Oni dolaze i odlaze u Beograd, Skoplje (Uskup) i Solun (Selanik). Drugi dio opet su gazije, borci za vjeru. Jedan stalež su službenici<<strong>br</strong> />
časnog šerijata, jedni su baštovani, jedni su ulema, a drugi stalež su privrednici i zanatlije… Sve im žene nose čohane feredže, a<<strong>br</strong> />
na kape stavljaju jašmake od tankog bijelog platna i idu vrlo uljudno. Jezik im je bosanski. Oni svoja imena skraćuju pa Hasanu kažu<<strong>br</strong> />
Haso, Musau - Muso, Memiji - Memo. Ćelebi, E, Putopis, preveo Hazim Šabanović, Sarajevo Publishing, 1996., str. 216.<<strong>br</strong> />
BEHAR <strong>105</strong><strong>106</strong><<strong>br</strong> />
73
Change language