behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ<<strong>br</strong> />
ve kao Andora i Lu k se mburg trojezične.<<strong>br</strong> />
(U Luksem bur gu se može<<strong>br</strong> />
desiti da svjedoci u nekoj parnici<<strong>br</strong> />
govore luksemburškim dijalektom<<strong>br</strong> />
njemačkog jezika, da se rasprava<<strong>br</strong> />
među advokatima vodi na francuskom,<<strong>br</strong> />
a da se presuda formuliše na<<strong>br</strong> />
standardnom njemačkom.) Pokušaj<<strong>br</strong> />
da se u višejezičnim <strong>zajednica</strong>ma<<strong>br</strong> />
ustanovi ko se kome o<strong>br</strong>aća na ko -<<strong>br</strong> />
jem jeziku i u kojoj prilici bio bi vjerovatno<<strong>br</strong> />
sizifovski posao. Adminis -<<strong>br</strong> />
tra tivna rješenja, kojima se jedan<<strong>br</strong> />
ili više jezika proglašavaju “službenim”,<<strong>br</strong> />
takođe su veoma raznovrsna<<strong>br</strong> />
i nikad ne mogu potpuno zadovoljiti<<strong>br</strong> />
sve stanovnike višejezične zemlje.<<strong>br</strong> />
Život u višejezičnoj zajednici<<strong>br</strong> />
obi čno zahtijeva znanje barem dva<<strong>br</strong> />
je zika. Kao rezultat toga, tri četvrtine<<strong>br</strong> />
ljudi na svijetu govore dva ili<<strong>br</strong> />
više jezika. Ne računajući jezike<<strong>br</strong> />
koji se uče u školi, u Evropi ima<<strong>br</strong> />
naj manje multilingvala (osoba ko -<<strong>br</strong> />
je govore dva ili više jezika).<<strong>br</strong> />
U intervjuima i u drugim jav -<<strong>br</strong> />
nim prilikama ljudi se o<strong>br</strong>aćaju<<strong>br</strong> />
me ni kao lingvisti s pitanjem koliko<<strong>br</strong> />
kod nas ima jezika, očekujući<<strong>br</strong> />
va ljda da lingvistička nauka ima<<strong>br</strong> />
“aršin” kojim može egzaktno odrediti<<strong>br</strong> />
kada su dva govora dijalekti<<strong>br</strong> />
je dnog jezika a kada različiti jezici.<<strong>br</strong> />
Obično se razočaraju kad im ka -<<strong>br</strong> />
žem da lingvistika nema takav ar -<<strong>br</strong> />
šin. Razlog je u suštini jednostavan:<<strong>br</strong> />
komunikacija se ostvaruje<<strong>br</strong> />
pre nosom značenja od jedne do<<strong>br</strong> />
dru ge osobe, a značenje je najslo -<<strong>br</strong> />
že niji aspekt jezika, koji se ni na<<strong>br</strong> />
ko ji način ne može mjeriti. Jedan<<strong>br</strong> />
jezik je lingvistima isto što i svim<<strong>br</strong> />
os talim ljudima: kada svaka od<<strong>br</strong> />
dvi je osobe s lakoćom govori svoj<<strong>br</strong> />
je zik i bez imalo napora razumije<<strong>br</strong> />
dru gu osobu. Ovaj kriterij neće<<strong>br</strong> />
nam nipošto dati isti <strong>br</strong>oj jezika<<strong>br</strong> />
ka kav bismo dobili <strong>br</strong>ojeći jezike<<strong>br</strong> />
pre m a imenima kojima se oni zva -<<strong>br</strong> />
ni čno identifikuju. Zato bismo re k -<<strong>br</strong> />
98<<strong>br</strong> />
li da su srpski, hrvatski, crnogorski<<strong>br</strong> />
i bosanski nominalno četiri je -<<strong>br</strong> />
zi ka, ali, sa stanovišta komunikacije,<<strong>br</strong> />
jedan jezik. Da li će zvaničan<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>oj jezika i njihovi nazivi biti od -<<strong>br</strong> />
re đeni po nominalnom principu ili<<strong>br</strong> />
na osnovu njihovog komunikacijskog<<strong>br</strong> />
potencijala stvar je političke<<strong>br</strong> />
od luke. Prije nemilih događaja 90ih<<strong>br</strong> />
godina prošlog stoljeća, naš je -<<strong>br</strong> />
zik se zvao jednim imenom i smat -<<strong>br</strong> />
rao se jednim jezikom sa dvije va -<<strong>br</strong> />
ri jante, da bi se poslije tih događa-<<strong>br</strong> />
ja “izrodio” u četiri jezika. I pored<<strong>br</strong> />
ma lih razlika između srpskog i<<strong>br</strong> />
hrv atskog, govornici ta dva jezika<<strong>br</strong> />
se savršeno razumiju, što se poka -<<strong>br</strong> />
za lo i u nedavnim razgovorima Ta -<<strong>br</strong> />
di ća i Josipovića. Svaki od njih će<<strong>br</strong> />
ka tegorički tvrditi da je govorio<<strong>br</strong> />
drukčijim jezikom od svog sagovornika<<strong>br</strong> />
i da zato njegov jezik mora<<strong>br</strong> />
imati i drukčije ime. Pošto su raz -<<strong>br</strong> />
go varali bez prevodioca, očito je da<<strong>br</strong> />
su govorili jednim jezikom u komunikacijskom<<strong>br</strong> />
smislu (ili je jedan od<<strong>br</strong> />
njih prije pregovora imao “<strong>br</strong>zins -<<strong>br</strong> />
ki” kurs jezika svog sagovornika).<<strong>br</strong> />
In sistiranje da su srpski i hrvatski<<strong>br</strong> />
ra zličiti jezici i u komunikacijskom<<strong>br</strong> />
smislu ponekad dovodi do apsurdnih<<strong>br</strong> />
situacija. U <strong>Hrvatskoj</strong> ni jedna<<strong>br</strong> />
zvanična ustanova neće prihvatiti<<strong>br</strong> />
dokument pisan srpskim jezikom,<<strong>br</strong> />
a i u Srbiji sudovi ne prihvataju<<strong>br</strong> />
dokumente pisane na hrvatskom.<<strong>br</strong> />
Tekstovi se onda prevode sa “istog”<<strong>br</strong> />
na “isti” jezik i nije rijedak slučaj<<strong>br</strong> />
da sudski tumač naplati lijepu svo -<<strong>br</strong> />
tu novca zato što nije ništa uradio!<<strong>br</strong> />
Ali čudnih rješenja ima i u drugim<<strong>br</strong> />
zemljama svijeta u kojima se<<strong>br</strong> />
govore dva ili više jezika. Pošto je<<strong>br</strong> />
većini ljudi jezik ponajvažniji simbol<<strong>br</strong> />
nacije, u demokratskim zemljama<<strong>br</strong> />
se insistira na tome da se državnici<<strong>br</strong> />
i ostali predstavnici zemlje u<<strong>br</strong> />
svojim zvaničnim o<strong>br</strong>aćanjima<<strong>br</strong> />
izvan zemlje služe naizmjenično sa<<strong>br</strong> />
ba rem dva najvažnija jezika njihove<<strong>br</strong> />
zemlje. Zato je belgijska kra ljica<<strong>br</strong> />
pri likom posjete Jugoslaviji iz<strong>br</strong>o -<<strong>br</strong> />
ja la rečenice u svom pozd rav nom<<strong>br</strong> />
go voru i pola rekla na ho lan dskom<<strong>br</strong> />
(fla manskom), a pola na francuskom.<<strong>br</strong> />
Prema tom o<strong>br</strong>ascu, in do ne -<<strong>br</strong> />
žan ski državnik bi svoj go vor mo -<<strong>br</strong> />
rao podijeliti na 300 dijelova i svaki<<strong>br</strong> />
izgovoriti na posebnom jeziku!<<strong>br</strong> />
Ni pojam dijalekta ne tumači se<<strong>br</strong> />
svugdje na isti način. Najčešće di -<<strong>br</strong> />
ja lekt označava varijantu jezika<<strong>br</strong> />
ko ja ima neke fonetske, gramatičke<<strong>br</strong> />
i leksičke specifičnosti koje ni -<<strong>br</strong> />
su takve da bi osujetile komunikaciju<<strong>br</strong> />
sa govornicima drugih dijale -<<strong>br</strong> />
ka ta istog jezika. Ali u Kini se go -<<strong>br</strong> />
vori osam jezika koji su međusob -<<strong>br</strong> />
no potpuno nerazumljivi, pa ipak<<strong>br</strong> />
se, zbog zajedničkog ideografskog<<strong>br</strong> />
pi sma i višestoljetne zajedničke<<strong>br</strong> />
ku lture, nazivaju dijalektima ki -<<strong>br</strong> />
ne skog jezika. Jezik kojim su govo -<<strong>br</strong> />
ri li likovi u televizijskoj seriji Gru -<<strong>br</strong> />
n tovčani, iako “dijalekt” (srp s -<<strong>br</strong> />
ko)hrvatskog, bio je teško razumljiv<<strong>br</strong> />
mnogim stanovnicima Sarajeva<<strong>br</strong> />
(pa i meni). Zato je sa stanovišta<<strong>br</strong> />
komunikacije jezik Gruntovčana<<strong>br</strong> />
bio drugi jezik. U ljudskom jezi-
Change language