behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ISLAM NA BALKANU<<strong>br</strong> />
bogumila te pripadnika Crkve<<strong>br</strong> />
bo s anske, samo sa aspekta bo sa -<<strong>br</strong> />
n skog kontinuiteta bez upuštanja<<strong>br</strong> />
u pitanje razlike i sličnosti. Ha -<<strong>br</strong> />
mid Algar, baveći se istim pitanjem,<<strong>br</strong> />
odnosno sagledavajući i<<strong>br</strong> />
pro cjenjujući da li je hamzevijski<<strong>br</strong> />
po kret ostavio traga u individualnom,<<strong>br</strong> />
a posebno u kolektivnom<<strong>br</strong> />
sje ćanju Bošnjaka prije svih, te<<strong>br</strong> />
ako jeste kakvu je ulogu to sjećanje<<strong>br</strong> />
moglo imati u prošlosti, a ka -<<strong>br</strong> />
kvu ima danas, piše,<<strong>br</strong> />
Ozbiljna historiografska istraživanja<<strong>br</strong> />
u nekim slučajevima išla<<strong>br</strong> />
su ‘pod ruku’ sa tendencijama ko -<<strong>br</strong> />
je su se kretale u smjeru produženja<<strong>br</strong> />
trajanja i uvećanja značaja<<strong>br</strong> />
ha mzevijskog pokreta i njegovim<<strong>br</strong> />
eg zaltiranjem u izražaj bosans -<<strong>br</strong> />
kog ‘nacionalnog duha’. To je za<<strong>br</strong> />
svr hu imalo isticanje transhis to -<<strong>br</strong> />
ri jske bosanske suštine, sa korijenima<<strong>br</strong> />
u predosmanskoj prošlosti,<<strong>br</strong> />
što je razumljivo sa aspekta geno -<<strong>br</strong> />
ci dnih ambicija Srba i Hrvata<<strong>br</strong> />
sve jednako. 4<<strong>br</strong> />
Bosna i Hercegovina u cjelini,<<strong>br</strong> />
4 Algar, H, ‘The Hamzeviye: A Deviant Movement in Bosnian<<strong>br</strong> />
Sufism’, Islamic Studies, Islamabad, 36:2-3, 1997., str. 256.<<strong>br</strong> />
Vidi također, E. Kukavica, Bajramijje - melamijje Hamzevijje,<<strong>br</strong> />
ITD "Sedam", Sarajevo, 2009.<<strong>br</strong> />
5 Anastasia Lisovska (oko 1510-1558., negdje Alexandra, poznatija<<strong>br</strong> />
kao Roxelana, Rossa), te po svome islamiziranom<<strong>br</strong> />
imenu Hurrem ili Karima, žena Sulejmana Zakonodavca.<<strong>br</strong> />
Kćerka pravoslavnog svećenika iz dijela Europe koji je tada<<strong>br</strong> />
bio dio Poljske, a kasnije Ukrajine, vjerovatno u gradiću<<strong>br</strong> />
Rohatyn. Uhvatili su je krimski Tatari 1520., tokom jednog<<strong>br</strong> />
od njihovih čestih upada na teritorij Ukrajine i odveli u<<strong>br</strong> />
Istanbul kao robinju, gdje je zbog svoje ljepote oda<strong>br</strong>ana za<<strong>br</strong> />
Sulejmanov harem i uskoro postala omiljenom Sulejmanovom<<strong>br</strong> />
prilježnicom. Godine 1534. iskoristila je svoj utjecaj na<<strong>br</strong> />
sultana da najprije svog prvorođenog sina pošalje na dužnost<<strong>br</strong> />
provincijskog guvernera, a potom i da ga da zadaviti.<<strong>br</strong> />
Hurem je Sulejmanu rodila petero djece postavši, narušavanjem<<strong>br</strong> />
osnovne tradicije Osmanlija, njegovom ženom, vodeći<<strong>br</strong> />
jednog od svojih sinova, Selima, ka naslijeđivanju prijestolja<<strong>br</strong> />
i sultanata. Hurem je vremenom svome mužu Sulejmanu,<<strong>br</strong> />
koji je na nju bio nevjerovatno slab, postala glavni<<strong>br</strong> />
savjetnik za državna pitanja kako na unutarnjem tako i na<<strong>br</strong> />
vanjskom planu. Hurem je bila prva žena koja se angažirala<<strong>br</strong> />
i na građevinskom polju, podigla je nekoliko velikih građevina<<strong>br</strong> />
od Mekke do Jeruzalema i prva žena koja je sagradila<<strong>br</strong> />
džamiju u Istanbulu. Hurrem je umrla 18. aprila 1558.,<<strong>br</strong> />
ukopana je u istom turbetu sa svojim mužema Sulejmanom.<<strong>br</strong> />
60<<strong>br</strong> />
ma koliko to nama začudno izgledalo,<<strong>br</strong> />
za ogromni Osmanski sultanat<<strong>br</strong> />
predstavljala je samo jednu<<strong>br</strong> />
ma lu krajinu, vojnu krajinu ako<<strong>br</strong> />
ho ćete, na izuzetno bitnom pravcu<<strong>br</strong> />
i granici prema kršćanskoj Eu -<<strong>br</strong> />
ro pi. Uspostava tvrde vjerske or -<<strong>br</strong> />
to doksije u Bosni značila je sigurnu<<strong>br</strong> />
granicu, ali i odskočnu dasku<<strong>br</strong> />
za dalje napredovanje prema eu -<<strong>br</strong> />
rop skoj nutrini. Stoga je pojava<<strong>br</strong> />
oz biljnog, organiziranog i sve <strong>br</strong>o -<<strong>br</strong> />
jnijeg reda, pokreta ili grupe, tvr -<<strong>br</strong> />
di mo da nije bitan oblik ni poza -<<strong>br</strong> />
di na, koji su se lahko mogli oteti<<strong>br</strong> />
ko ntroli Istanbula, a da u isto<<strong>br</strong> />
vri jeme nisu bili stavljeni pod ko -<<strong>br</strong> />
n trolu lokalnih (mislimo na cijelu<<strong>br</strong> />
Bosnu i Hercegovinu), predstav -<<strong>br</strong> />
lja la je realnu opasnost koju je<<strong>br</strong> />
os manska vojna i državna admi -<<strong>br</strong> />
ni stracija smatrala ugrožavanjem<<strong>br</strong> />
vlastitog autoriteta i integ -<<strong>br</strong> />
ri teta, te gubljenja teritorija. Ne -<<strong>br</strong> />
po sredan uzrok nije bio bitan, bi -<<strong>br</strong> />
lo da se radilo o potencijalnom<<strong>br</strong> />
sla bljenju granice do mogućnosti,<<strong>br</strong> />
ma kar i u potencijalitetu, otcje-<<strong>br</strong> />
pljenja dijela teritorija, ili pak<<strong>br</strong> />
kre iranjem stanja nereda i pobuna<<strong>br</strong> />
koji su neposredno ili posred -<<strong>br</strong> />
no ugrožavali ovaj mali ali bitan<<strong>br</strong> />
dio teritorija sultanata. Šesnaesto<<strong>br</strong> />
stoljeće u Osmanskom sultanatu,<<strong>br</strong> />
izuzevši čak i trvenje oko<<strong>br</strong> />
vla sti, zahvaljujući prije svih nje -<<strong>br</strong> />
go voj ženi Anastasiji Lisovskoj,<<strong>br</strong> />
po znatijoj kao Rokselana odnosno<<strong>br</strong> />
Hurem (Karima), 5 nakon pre -<<strong>br</strong> />
se ljenja Sulejmana Zakonodavca<<strong>br</strong> />
(Kanuni) i dovođenja na prijesto<<strong>br</strong> />
nje govog nezainteresiranog i ne s -<<strong>br</strong> />
po sobnog sina Selima, 6 znakovito<<strong>br</strong> />
je obilježeno cijelim nizom pobuna<<strong>br</strong> />
i neprestane nestabilnosti.<<strong>br</strong> />
Prelazak na islam<<strong>br</strong> />
Noel Malcolm piše:<<strong>br</strong> />
Jedna od omiljenih teorija o<<strong>br</strong> />
is lamizaciji Bosne, tvrdi da je<<strong>br</strong> />
isla mizacija bila posljedica ma -<<strong>br</strong> />
sov nog prevjeravanja pripadnika<<strong>br</strong> />
Crkve bosanske - koji su, prema<<strong>br</strong> />
svim verzijama ove teorije, navod -<<strong>br</strong> />
no bili bogumili. Na prvi pogled<<strong>br</strong> />
6 Selim II. (28. maj 1524 – 12. decembar 1574., vladao od<<strong>br</strong> />
1566. do 1574.), sin sultana Sulejmana I. Zakonodavca i<<strong>br</strong> />
Rokselane. Bio je prvi osmanski sultan kojega nije zanimala<<strong>br</strong> />
vojna aktivnost sultanata, pa čak ni vlast, budući je rado<<strong>br</strong> />
vladavinu sultanatom prepustio svojoj administraciji, a<<strong>br</strong> />
prije svih svome sposobnom i moćnom velikom veziru Mehmed-paši<<strong>br</strong> />
Sokoloviću (Sokollu, Tavil - Visoki). Zahvaljujući<<strong>br</strong> />
njemu, 17. fe<strong>br</strong>uara 1568. u Istanbulu je potpisan časni sporazum<<strong>br</strong> />
između Habsburga i Osmanlija, imperatora Maximiliana<<strong>br</strong> />
II. i sultana Selima II., kojim se imperator obavezao<<strong>br</strong> />
davati godišnji ‘poklon’ od 30,000 dukata sultanu, te priznati<<strong>br</strong> />
osmansku vlast u Moladaviji i Vlaškoj (Walachia). Sa<<strong>br</strong> />
Rusijom je imao manje sreće i sve je najavljivalo skori sukob<<strong>br</strong> />
širih razmjera. U Istanbulu je načinjen plan ujedinjenja<<strong>br</strong> />
Volge i Dona jednim plovnim kanalom, a u ljeto 1569. <strong>br</strong>ojna<<strong>br</strong> />
osmanska armija poslata je da postavi opsadu Astrahana<<strong>br</strong> />
s namjerom otpočinjanja radova na kanalu, dok je za to<<strong>br</strong> />
vrijeme osmanska flota opsjedala Azov. Međutim, opsada<<strong>br</strong> />
Astrahana je osujećena nakon što je 15,000 ruskih vojnika<<strong>br</strong> />
rastjeralo radnike, ali i Tatare poslate da ih štite, a osmansku<<strong>br</strong> />
flotu je uništila oluja. U prvoj polovini 1570. ambasadori<<strong>br</strong> />
Ivana Groznog u Istanbulu su potpisali ugovor o ponovnom<<strong>br</strong> />
uspostavljanju prijateljskih odnosa između sultana i<<strong>br</strong> />
cara. Iako su preuzeli Kipar od Venecije, a Tunis od Španije,<<strong>br</strong> />
vrijeme vladavine Selima II. obilježava prvi veliki poraz<<strong>br</strong> />
od kršćana u pomorskoj bici kod Lepanta 1571.
Change language