behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ<br />
MAGLA, POGLED<br />
Stigao niotkud dok mu se s tijela otapaju ledenice.<br />
Sve je zamišljeno: cijev uperena u moju glavu,<br />
Prst na obaraču, oko na nišanu, okrvavljeni pamuk u<br />
glavi,<br />
Jezero u kojem sedmoglave aždahe i moj did<br />
Nagnuti nad kantarom važu dane i godine, riječi<br />
Što frcaju iz svakojakih usta i svako zlo od njih<br />
Počinje; pa ni beni dobra ni pametnu sreće.<br />
Jedemo svakodnevno. Izjedamo bližnjeg svoga i<br />
bližnji<br />
Izjedaju nas poredane pred ulazom u bioskop.<br />
Nestrpljivi smo i omamljeni živim slikama utonulim<br />
u tamu<br />
Pitamo za leglo opsjena na koje reže zvijeri –<br />
Metabolizam i krv što ih izravnavamo s vodom.<br />
Riječi u toplim košuljicama kriju doba i nedoba –<br />
Dušnik proboden vrhom noža davno preslikan sa<br />
zidova<br />
Špilja u kojima smo odsjedali kao u najluksuznijim<br />
Hotelima jedući iz kristalnih činija crvene trešnje –<br />
Moru naših ribolikih predaka.<br />
Zbog toga su u nas glasoviti iskidani dječiji udovi,<br />
Razbacane cipelice sa krvavim flekama i čudesnom<br />
Spremnošću da vidimo a ne vidimo, čujemo a ne<br />
čujemo<br />
Zavučeni u svoje kružnice koje radije nazivamo<br />
Mentalnim sklopovima. Sve je to naš soj, naša slika<br />
I prilika, pa se ti onda razumi kako ćemo dalje.<br />
44<br />
1993.<br />
LJETOPISCI SU PO<br />
BOSNI BILJEŽILI ČUDA<br />
Nisu drumovi samo za časne:<br />
Prolaziše njima vojne, sile, kuge, bijeda.<br />
Historija i ratišta odmarali su se na kaljavoj praznini.<br />
Duž njih izrastala su vješala od kestenova drveta<br />
Pa čovjek nije mogao biti siguran da li je više povješanih<br />
Ili kestenja na granama.<br />
Razbojnici ogrnuti teškim pancir-košuljama<br />
Otimahu drumarinu i mostarinu<br />
Kreveljeći se idiotima od bakra i baršuna.<br />
Svi su samo zavađali braću,<br />
Sinove vraćali majkama na tabutima,<br />
A sestre su u noćima puna mjeseca sjekle ruse kose<br />
Dok su duge tmice putnike zavaravale snom.<br />
Ljetopisci su po Bosni bilježili čuda: kletvu Isusovu,<br />
Plač Muhammedov, žal Mojsijev. Gledali su kako kurjak<br />
S noćnog praga priziva vukodlake u kolo i u naše postelje<br />
Nagoni one što nam u gvožđa utjeruju muda.<br />
Psi su crkavali otrovani ljudskim mesom,<br />
Topovi kano satanini pijanci bljuvali vatru<br />
Iz daljine noseći kužni smrad nepoznatih predjela,<br />
Ledenih mrtvačnica, kurvanjske mistike.<br />
Baš su po Bosni ljetopisci bilježili čuda.<br />
I danas ljetopisci po Bosni bilježe čuda:<br />
Jajoliku glavu političkog diletanta spominju često,<br />
Krv što se s drugom krvlju miješa, jagmu o kamenove, šume,<br />
Rijeke, jezera, more, drumove. Bilježe plač rasute djece što<br />
Pronose porodične hamajlije - djeliće napuštenih ognjišta.<br />
Još mnogo šta bilježe ljetopisci po Bosni.<br />
Ali, nikako kalemov trag da ostane o mirisu ruže<br />
Što se od zgarišta širi usred sunčanog dana<br />
Dok putnik nevoljko glavu okreće od kamena<br />
Gdje zmija se gnijezdi, gdje skupa spiju zmija i ruža.<br />
1995.