behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj

menjavanje često završi u neprim -<br />
je renom arhitektonskom kiču - ko -<br />
ji nema nikakve veze sa sakralnom<br />
arhitekturom zemlje u kojoj<br />
se gradi, ali ni zemlje koja je donirala<br />
novac za njenu izgradnju. Is -<br />
lam karakterizira jednostavnost u<br />
svim domenima života te kao što<br />
ponekad ostanemo zatečeni nad<br />
su vremenom arhitekturom džamija,<br />
isto tako smo zatečeni pred gla -<br />
z benom arhitekturom nekih tzv.<br />
suvremenih ilahija. Postavlja se<br />
pi tanje, da li je nužno islam mo -<br />
dernizirati da bi ga približili su v -<br />
re menom čovjeku. Da li je moguće<br />
modernizirati Kur’an i hadis, kao<br />
što neki tvrde – sveti tekst ne mo -<br />
žemo mijenjati, ali tumač bi se trebao<br />
poslužiti ovovremenim, samo<br />
izvanjskim, prispodobama. Ono<br />
što je nekad bio konj danas je auto,<br />
ono što je nekada bio plug danas je<br />
traktor itd. Isto tako je i sa ilahijom<br />
– izvanjski glazbeni modeli su<br />
se promijenili, ali izvor nadahnuća<br />
(ilhama) je ostao isti. Ono što teži<br />
da bude glazbena potrošačka roba<br />
ne može biti ilahija.<br />
Ne dam bosansko,<br />
ne dam svoje<br />
A čemu služi ilahija? Ilahija ne<br />
služi za zabavu. Svaka ilahija koja<br />
probudi vjeru, od koje prisutni<br />
ima ju dobrobiti u vidu lijepih osjećaja<br />
koji se mogu svesti na tihi<br />
uzvik: Tobe ja Rabbi, Tobe ja es ta -<br />
g firullah – za nju možemo reći da<br />
je utemeljena na tradiciji i ispravnom<br />
kanonu, da se nadahnuće iz<br />
kojega je proizašla tajanstveno<br />
preljeva i postaje novo nadahnuće i<br />
tako u nedogled dok god postoji<br />
iskrena čovjeka koji ne razmišlja o<br />
autorskim pravima i prihodu od<br />
ko ncerata ‘tradicionalnih’ bosanskih<br />
ilahija. Dobar primjer za tu<br />
tvrdnju je ilahija “Kad procvatu<br />
be hari“, koju je u suvremenosti na -<br />
BEHAR 105­106<br />
pisao, uz još neke poznate autorske<br />
ilahije, i skladao Šaban Gadžo.<br />
Tko je taj čovjek? Da li ga je itko<br />
vidio na televiziji, da li je itko čuo<br />
da se pojavio na koncertu ilahija?<br />
Ne, za sebe skromno kaže da ne bi<br />
puno govorio o okolnostima nadahnuća<br />
u kojima ju je napisao i skladao,<br />
ali da je on, onako, amater.<br />
Njegovu ilahiju koriste profesionalni<br />
glazbenici i filmadžije, a da ni<br />
ne znaju tko je on, da ga nisu ni<br />
pitali smiju li je koristiti ili ne. A<br />
Šaban šuti jer njegovo nadahnuće<br />
nije podrazumijevalo prodaju, nije<br />
nadošlo iz komercijalnih pobuda.<br />
Pretpostavljamo da su ti i samo<br />
ti uvjeti mogli poslužiti za pisanje<br />
i skladanje ilahija svejednako u<br />
prošlosti i suvremenosti. Šaban je<br />
svo ju ilahiju pustio da propjeva tu -<br />
đim nadahnućem, nije se ni potpisao<br />
pod nju, netko drugi je to učinio<br />
u njegovo ime. Upravo su iz ve -<br />
d be ilahije “Kad procvatu behari“<br />
dobar primjer neprimjerene ko me -<br />
r cijalizacije. U bosanskom filmu<br />
“Na faka“ ilahija se koristi dok se<br />
glavni muški i ženski lik napadno<br />
ljube, a zalijevaju ih mlijekom. Ako<br />
nekome nije posve jasno u čemu je<br />
problem poslužiti ćemo se uspore -<br />
d bom: zamislimo da se u američ -<br />
kom filmu ljube glumci Brad Pitt i<br />
Scarlett Johansson dok se u pozadini<br />
čuje glazba gregorijanskog ko -<br />
ra la protkana sa glasovima žens -<br />
kog zbora Saint George. Brad i<br />
Sca rlett se ljube uz riječi: “O Isuse,<br />
Isuse, srce moje pati za tobom, o<br />
Isuse pomiluj nas griješne...“ Ne -<br />
ma šanse. Svega se dosjetila američka<br />
filmska industrija, ali ovoga<br />
još ne. Eto, dosjetio se jedan režiser<br />
Bosanac.<br />
Da li mogu biti bosanske one<br />
ila hije koje su prepjevane ili prepisane<br />
od turskih, arapskih ili perzi -<br />
j skih pjesničkih i duhovnih velikana?<br />
Netko bi napokon trebao gla-<br />
KOLUMNA<br />
sno reći: ne dam bosansko, ne dam<br />
svoju ilahiju, ali onu autentičnu<br />
nastalu ispod bosanske bukve, ne<br />
dam je za onu prepisanu koja je<br />
nastala ispod arapske palme ili tu -<br />
r skog čempresa, ne dam. Bosanske<br />
ilahije Abdurrahmana Sirri-babe<br />
je prepisao i preveo njegov unuk dr.<br />
Šaćir Sikirić (bio je i šejh). Ka ko to<br />
da Šaćira na taj način nisu na -<br />
dahnule ilahije njegovog dede, m -<br />
ogao je reći da ima i pravo da ih<br />
pot piše, ali nije. Zašto? Jer se dr žao<br />
pravila, jer je poštovao tradiciju.<br />
Nameće nam se primjer koncerta<br />
turskog šejha Džafera Tajjara<br />
i njegovih derviša u Španjolskoj<br />
prije nekoliko godina. Koja je<br />
razlika između njegovog koncerta<br />
i ko n cerata koje su izvodili bosanski<br />
komercijalizatori? On je izvodio<br />
iz v orni derviški rif’ajiski usul<br />
iz 13. stoljeća, uključivši i učenje<br />
ilahija. Ništa se u tom usulu nije<br />
osuvremenilo, a izvođenje je služilo<br />
samo za njegovo predstavljanje<br />
onima ko ji nemaju priliku<br />
dolaziti u tekiju i slušati ga u njegovom<br />
izvornom ambijentu. Šejh<br />
Tajjar nije ko ristio električne<br />
gitare i sintesa j zere, koristio je ud<br />
i kanun i nije na plaćivao ulaznice.<br />
A opet šejh Ta jjar je od Španjolaca<br />
doživljen kao vrhunac trenda<br />
tzv. world mu sica, jer on pretpostavlja<br />
da što je izvedba utemeljenija<br />
u tradiciju – to je bolja. Zašto<br />
onda Bosanci um je sto defa koriste<br />
sintesajzer i ele k tričnu gitaru?<br />
Zašto, kada od sna ge defa, bez<br />
ikakvog pojačala, može zadrhtati<br />
zemlja, može se ‘po maknuti’ planina.<br />
Zar onda tre ba čuditi da su<br />
neki velikani bo sa n ske alhamijado<br />
književnosti, da k le oni koje<br />
ćemo nazvati našom au tentičnom<br />
tradicijom, u prošlosti odlučili da<br />
imenom postanu Ga j bi (Nevidljivi),<br />
Lamekani (Bez mje sni), Lazemani<br />
(Bezvremeni)...<br />
33