behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Poetski glasovi: Enes HALILOVIĆ<<strong>br</strong> />
Zato što moram<<strong>br</strong> />
da se okrećem<<strong>br</strong> />
tamo kud vetar duva<<strong>br</strong> />
Uz novu knjigu Enesa Halilovića: “Pesme bolesti i<<strong>br</strong> />
zdravlja“ (Konras, Biblioteka Itaka, knjiga treća,<<strong>br</strong> />
Beograd, 2011., str. 143<<strong>br</strong> />
Piše: Sead Begović<<strong>br</strong> />
Impresivni naslovi pjesama na<<strong>br</strong> />
ko je Enes Halilović ima aluzivne<<strong>br</strong> />
po etske odgovore istodobno poeti -<<strong>br</strong> />
ko loški graniče s uvijek novom ži -<<strong>br</strong> />
vo tvornom silom, bez apatije, te<<strong>br</strong> />
nas pjesnik u krajnjoj instanci us p -<<strong>br</strong> />
je šno poantirane pjesme, jednostavno<<strong>br</strong> />
navikne na “prvo čitanje“, na<<strong>br</strong> />
izuzetnu specifičnu težinu narativnog<<strong>br</strong> />
rasporeda bez imalo ideologi -<<strong>br</strong> />
za cije i na neko osebujno čulno pri -<<strong>br</strong> />
s ustvo bez “međa“ već s premostivim<<strong>br</strong> />
jedinstvom stvari i pojava, ali i<<strong>br</strong> />
na začudnu vezu jedinstva koje na -<<strong>br</strong> />
po sljetku (u poantiranom klimak -<<strong>br</strong> />
su) doseže pozitivnost zajedničke<<strong>br</strong> />
eg zistencije u rasporedu zbivanja –<<strong>br</strong> />
jer, po srijedi je uvijek ono što hoće<<strong>br</strong> />
pj e snikov jezik. To se očituje u in -<<strong>br</strong> />
tu itivnim iluminacijama izričajnih<<strong>br</strong> />
i sintaktičkih figura koje postvaruju<<strong>br</strong> />
čisti sluh za diskurzivnim situacijama<<strong>br</strong> />
i to u izričito komunikacijskim<<strong>br</strong> />
sferama.<<strong>br</strong> />
U tom smislu i programatski<<strong>br</strong> />
na slov knjige upućuje na kliničku<<strong>br</strong> />
si mbolizaciju biološkog i etičkog re -<<strong>br</strong> />
da (“Pjesme iz bolesti…“), dok će<<strong>br</strong> />
drugi dio naslova upućivati na mi s -<<strong>br</strong> />
BEHAR <strong>105</strong><strong>106</strong><<strong>br</strong> />
te rij zdravlja – vjerojatno u inter a -<<strong>br</strong> />
k tivne svrhe samoizlječenja. No,<<strong>br</strong> />
po redak prema vremenu, bez nje -<<strong>br</strong> />
go ve fragmentarizacije, izvrsno oc -<<strong>br</strong> />
rtava mnoštvo različitih ambijenata<<strong>br</strong> />
i sudbina kao životno književnih<<strong>br</strong> />
trauma. Višeznačnost svake situacije<<strong>br</strong> />
ne dopušta nam da je sagledamo<<strong>br</strong> />
iz jedne perspektive (trivijalnog<<strong>br</strong> />
i samotničkog iskustva) već nas nu -<<strong>br</strong> />
t ka na sve ono što nas osjećajno us -<<strong>br</strong> />
kraćuje. Mogli bismo zaključiti iš či -<<strong>br</strong> />
ta vajući pjesnika Halilovića: Vje ru -<<strong>br</strong> />
jem u sebe, u svoju imaginaciju te u<<strong>br</strong> />
sve ono “šta sam čuo i šta ni sam<<strong>br</strong> />
čuo“ (kao u istoimenoj pjesmi). Primjerice,<<strong>br</strong> />
pjesma “Slavuj“ (pri sjetimo<<strong>br</strong> />
se da je Osip Mandeljš tam u nemogućim<<strong>br</strong> />
uvjetima socijalističkih ko n -<<strong>br</strong> />
c logora pjevao upravo o slavujima),<<strong>br</strong> />
živim jezikom želi os t variti baš jezični<<strong>br</strong> />
pokret putem gla golskih priloga<<strong>br</strong> />
te afektivno sti li stičkom manirom<<strong>br</strong> />
ostvariti staru mitološku scenu lo v -<<strong>br</strong> />
ca koji (iako pre pun zlotvornih težnji)<<strong>br</strong> />
na kraju bi va ispunjen duhov -<<strong>br</strong> />
nim traganjem: “Kljuvaće tebe, pe -<<strong>br</strong> />
vali mi ne pe vali, / kao što mi pevamo,<<strong>br</strong> />
lovio ti ne lovio.“<<strong>br</strong> />
MLADA BOŠNJAČKA POEZIJA<<strong>br</strong> />
Po srijedi je traženje novih<<strong>br</strong> />
isku s tvenih i govornih uporišta<<strong>br</strong> />
koja nam sugeriraju do<strong>br</strong>og pjesnika<<strong>br</strong> />
sa snagom ekskluzivnosti<<strong>br</strong> />
vlastita pro jektivnog govora. Na -<<strong>br</strong> />
oko svako d nevni, rečeni govor, u<<strong>br</strong> />
ovoj se poeziji želi po svaku cijenu<<strong>br</strong> />
odrediti s pomoću novih načela s<<strong>br</strong> />
viškom refleksija i napetosti o re -<<strong>br</strong> />
ceptivno promatračkoj aktivnosti<<strong>br</strong> />
koja zaista ne sjedi u nijemoj tišini<<strong>br</strong> />
pukih parafraza o svakodnevici<<strong>br</strong> />
i metafizičkoj kombinatorici.<<strong>br</strong> />
Prikazivanje događaja u poetskoj<<strong>br</strong> />
mašti Enesa Halilovića postaje<<strong>br</strong> />
mje stimice sve više psihološko, a<<strong>br</strong> />
manje referencijalno, i to, s mno -<<strong>br</strong> />
go jasnih projekcija gle de metaforičkih<<strong>br</strong> />
značenja.<<strong>br</strong> />
Uopće nas ne začuđuje što je<<strong>br</strong> />
ovaj pjesnik prepoznat od srpske<<strong>br</strong> />
knji ževne kritike (naravno, ne kao<<strong>br</strong> />
me kokrvni potčinjenik, već kao us -<<strong>br</strong> />
p ješnik) te je u tom smislu i obilno<<strong>br</strong> />
honoriran, primivši u kratkom razdoblju<<strong>br</strong> />
dvije prestižne nagrade:<<strong>br</strong> />
“Bra nko Miljković“ i “Đura Jakšić“<<strong>br</strong> />
za najbolju pesničku knjigu 2011.<<strong>br</strong> />
god ine.<<strong>br</strong> />
135