behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj

nja kroz građansko povjerenje u nju<br />
sa mu. U svrhu vlastita legitimiranja<br />
– da podanicima bude prihvatljiva,<br />
vlast koristi različita sredstva i<br />
me tode – moć medija, funkcioniranje<br />
vlastite ideologije, moć autoriteta<br />
– pojedinaca, političkih stranaka,<br />
re ligijskih organizacija i njihove hi -<br />
je rarhije, državnih institucija s ci -<br />
ljem uvjeravanja građana u vlastitu<br />
legitimnost.<br />
Za vlastito legitimiranje vlast ko -<br />
ris ti i instituciju patriotizma obrazovne<br />
svijesti (350. str.). Obrazovna<br />
svi jest je svijest koja zna što su i u<br />
če mu su supstancijalne svrhe same<br />
dr žave iz čega se izvodi i poimanje<br />
pa triotizma kao patriotizma obrazovane<br />
svijesti.<br />
Od više vrsta patriotizma koje<br />
Zgo dić analizira, ističemo sljedeće če -<br />
tiri – teološko, republikansko, us ta v -<br />
no i kozmopolitsko shvaćanje.<br />
Teološka shvaćanja<br />
patriotizma<br />
Poput svjetovnih shvaćanja pa t ri -<br />
otizma u društvenim i humanistič -<br />
kim znanostima, teološka shvaćanja<br />
pa triotizma kreću se unutar recepcije<br />
ključnih komponenti običajnoga<br />
pa triotizma, dodajući im utemeljenje<br />
božanske volje i neizostavnoga au -<br />
toriteta teološkoga socijalnog na uka,<br />
uključujući i etiku dužnosti žrt vo va -<br />
nja za domovinu. I učenjaci krš ćan s -<br />
ko ga socijalnoga nauka i islamski<br />
uče njaci patriotizam shvaćaju kao<br />
vje rsku vrlinu i svetu dužnost, a ne<br />
kao porok (187.-197. str.). Sažeto će -<br />
mo razmotriti odnos islama i pa t rio -<br />
tizma.<br />
Zgodić u bosanskohercegovač kom<br />
shvaćanju odnosa islama i pat rio -<br />
tizma polazi od stajališta dvojice is -<br />
lamskih učenjaka – Kasima Do b ra če<br />
i Mehmeda Handžića. “Islam je...“,<br />
podsjeća Dobrača, “po svojoj su štini,<br />
internacionalna vjera, vjera za sve<br />
nacije, učenje i veze, koji prelaze granice<br />
nacija i koji nalaze i okupljaju<br />
svoje sljedbenike iz svih na roda svijeta.<br />
Tako islam zapravo izgrađuje<br />
BEHAR 105­106<br />
Dobrača odmah podsjeća da<br />
islam nije ravnodušan prema<br />
naciji, ali osuđuje nacionalizam<br />
koji uspostavlja i proglašava<br />
egoizam i kult nacije. “Takav<br />
ekstremni nacionalizam“, kaže<br />
Dobrača, “u islamskoj literaturi<br />
nosi arapski naziv asabijje.“<br />
širu nadnacionalnu zajednicu, koja<br />
bi se mogla nazvati islamski ili Božiji<br />
narod... koji dakle nema svoje og -<br />
ra ničene domovine ili nacije jer pri -<br />
pada svim nacijama i njihovim do -<br />
mo vinama. Zato se islam ne može<br />
po istovjećivati ni sa jednom nacij -<br />
om...“. (192.-193. str.). Dobrača<br />
odmah podsjeća da islam nije ravnodušan<br />
prema naciji, ali osuđuje na -<br />
cionalizam koji uspostavlja i proglašava<br />
egoizam i kult nacije. “Takav<br />
eks tre m ni nacionalizam“, kaže Do b -<br />
rača, “u islamskoj literaturi nosi<br />
arapski naziv asabijje.“ (193. str.).<br />
Prema Mehmedu Handžiću, pa t -<br />
rio tizam je “...prirođena ljubav<br />
prema svome narodu i svome zavičaju...“<br />
(194. str.). Zgodić, u takvom diskursu<br />
o patriotizmu, primjećuje da<br />
se u muslimanskoj patriotskoj ljubavi<br />
mora održati “ravnoteža između<br />
PRIKAZI I KRITIKE<br />
vjere i svjetovne odanosti domovini.“<br />
(195. str.). “Za pravilan lju dski i<br />
islamski život“, naglašava Dobrača,<br />
“potrebno je obadvoje (do mo vina i<br />
vjera, op. a.). Toga valja da je svjestan<br />
svaki musliman.“ (195. str.). 5<br />
“...nacija, (tzv., op. a.) umjereni<br />
nacionalizam, domovina i patrio ti -<br />
zam, priznaju se za vrijednosti spojive<br />
sa islamom.“ (196. str.).<br />
Islam, vrijednosno-normativno,<br />
za g ovara i preporučuje intersubjek -<br />
ti vne odnose sa svojim sugrađanima<br />
različitih vjera, nacija i ideologija.<br />
To je osnovni uvjet građanske soli -<br />
da rnosti i prijateljstva, ali i uzročnoposljedično<br />
– osnovna pretpostavka<br />
zdrave političke, državne i opće društvene<br />
zajednice. “Dobar musliman<br />
nema i ne smije imati mržnju prema<br />
drugima (i različitima, op. a.).“, citira<br />
Zgodić Dobraču (196. str.). Je li<br />
tako uvijek u praksi, uključujući i<br />
dobroga pripadnika bilo koje vjere?<br />
Što znači: “dobar musliman“, “dobar<br />
kršćanin“, “dobar židov“...? Što zna -<br />
či, općenito, “dobar čovjek“? Odgovor<br />
možemo potražiti polazeći i od shvaćanja<br />
konstruktivnoga patriotizma,<br />
o čemu će biti riječi u ovome tekstu<br />
u razmatranju pojmova konstruktivni<br />
patriotizam, kozmopolitski<br />
patriotizam, kritički patriotizam.<br />
Republikanski patriotizam.<br />
“Jedan od temeljnih elemenata re -<br />
pu blikanski shvaćenoga patriotizma<br />
je ljubav prema zemlji-državi kao<br />
političkoj zajednici slobode. Takvo se<br />
“stajalište izvodi iz poimanja veza<br />
između individua kao građana,<br />
nacije kao etnokulturne i države kao<br />
političke zajednice.“ (205. str.).<br />
5 Nameće se pitanje: Može li pojedinac, za<br />
kojega neki misle da nije vjernik, biti pa -<br />
t riota, ukoliko se istinski moralno ponaša,<br />
živi, radi i djeluje, uključujući i uzornu<br />
odanost domovini, narodu i zavičaju?<br />
A takvih je bilo uvijek, posebice onih koji<br />
su dali i svoj život za domovinu. Ili: Može<br />
li netko biti istinski patriota koji dosljedno<br />
ne živi vjeru, nego to čini manifestaciono,<br />
a u njegovom životu i radu prevladava<br />
licemjernost, prijevara, nepravda,<br />
kriminal?<br />
143