behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj

neprihvatljivo zvuči naziv “koncert<br />
tradicionalne ilahije“. Koncert ilahija<br />
pogotovo ne bi trebao biti u<br />
Zetri, Skenderiji, Koševskom stadionu...<br />
Također, treba naglasiti<br />
da iskustvo ilahije jednog derviša<br />
iz 14. stoljeća ne mora biti iskustvo<br />
Bošnjaka u suvremenosti. Naprosto<br />
nije pošteno tražiti od svakog<br />
Bošnjaka da razumije ono što nije<br />
svojim ušima čuo i svojim očima<br />
vidio. No, bez obzira na to, negdje<br />
u svojoj svijesti bi trebao imati da<br />
tradicija i kanon ilahije nije nastao<br />
u njegovom vremena i da ono što je<br />
bilo puno sveto u prošlosti ne može<br />
biti manje sveto u sadašnjosti –<br />
barem kada je riječ o islamskim<br />
vrijednostima Isto kao što je neobično<br />
da govorimo o malim i velikim<br />
grijesima – jer ima samo grijeh –<br />
ali postoji i nešto što zovemo iskrenim<br />
i neiskrenim pokajanjem koje<br />
Bog prima ili ne prima. Nejse!<br />
Imamo dvije vrste pobožnih<br />
pje sama – jedna je ilahija, a druga<br />
kasida. U Bosni i Hercegovini sve<br />
se svodi pod jedan pojam – ilahija.<br />
Taj pojam u sebi sadrži arapsku ri -<br />
ječ ila što znači Bog. Shodno tome<br />
ilahije bi mogli prevesti kao Bo go -<br />
ugodne pjesme (odražavaju zaljubljenost<br />
ljudske duše u robovanje<br />
Bo gu u svim naredbama i zabra -<br />
na ma). Kaside bi mogli prevesti<br />
kao pjesme ode (one koje pohvaljuju)<br />
pisane u čast duhovnih velikana.<br />
Poslaniku islama Muhammedu<br />
a.s nije smetalo da mu se pišu<br />
ode (kaside), a bilo ih je. Hasan ibn<br />
Sabit, nakon što je izrecitirao pjesmu<br />
u kojoj je usporedio Poslanika<br />
sa punim mjesecom i arapskom<br />
sabljom, dobio je na dar Poslanikov<br />
ogrtač. Šejh Busejri je, nakon<br />
Poslanikovog preseljenja, napisao<br />
najčuveniju kasidu pod nazivom<br />
Ka side-i Burda, a ispjevao ju je u<br />
ča st Poslanikove hrke. Alauddin<br />
Sa bit Užičanin je svoje pjesme, je -<br />
di ni za osmanskog vakta, dva puta<br />
re citirao kraj ka’benskih vrata. Po -<br />
d sjetimo na Kul Nesimija i Sejjid<br />
Ne simija, koji su zbog svojih ilahija<br />
završili isto kao i Mensur Ha -<br />
lladž – rašćerećeni, spaljeni, obješeni...<br />
Kad povlačimo paralele dolazimo<br />
do saznanja da su Junusu Em -<br />
reu u rijeku bačene tisuće pergamena<br />
ispisanih ilahijama, da su<br />
neki zbog svojih ilahija bili ubijani<br />
a da je u Bosni netko na ilahijama<br />
zarađivao. Dakle, primjere navodimo<br />
da bi, sa aspekata samih temelja<br />
islama, poslanstva Muhammeda<br />
a.s, duhovnih velikana koji su<br />
us lijedili, ali i onih ishodišnih to -<br />
ča ka koje nazivamo bosanski is -<br />
lam, uozbiljili kontekst izvođenja i<br />
pisanja ilahija i kasida. One se ne<br />
Treba reći i da osim komercijalizacije i teferičizacije vjere, mi svjedočimo i<br />
teferičizaciju nacije: bosansko ovo, bosansko ono... pa smo došli i do<br />
bosanske ilahije. U suštini ona je samo višnja na šlagu ispod koje se krije<br />
čitava torta – dakle, bosanska ilahija ima svoju tradiciju, a ona ne počinje<br />
od devedesetih godina prošlog stoljeća – što neki Bošnjak može<br />
pomisliti.<br />
BEHAR 105­106<br />
KOLUMNA<br />
Kada bi se turske ilahije prevele na bosanski jezik, po mjerilu<br />
suvremene književne kritike, dobivamo patetične pjesmuljke, ali ti<br />
pjesmuljci po tzv. šah bejtu saopćavaju poruku koja je najveće<br />
duhovne velikane u povijesti islama bacala u nesvijest.<br />
S druge strane ilahija ima svoje mekame (glazbene ljestvice), s<br />
kojima je rijetko koji bosanski izvođač ilahija upoznat.<br />
mogu potrbušiti pa pisati - nema<br />
sa ilahijama i kasidama pomodarskih<br />
igranja – prije svega tekstom<br />
ali niti glazbom. Ilahija je vrst<br />
molitve, u njoj je sadržan zikr, tefsir,<br />
dova, salavat. I zato svi oni koji<br />
misle da ona podnosi tzv. modernizaciju...<br />
grdno se varaju. Prije da je<br />
riječ o desakralizaciji, profanizaciji,<br />
komercijalizaciji, vulgarizaciji,<br />
blasfemizaciji...<br />
Šta radimo, bolan?<br />
Treba reći i da osim komercijalizacije<br />
i teferičizacije vjere, mi<br />
svjedočimo i teferičizaciju nacije:<br />
bo sansko ovo, bosansko ono... pa<br />
smo došli i do bosanske ilahije. U<br />
suštini ona je samo višnja na šlagu<br />
ispod koje se krije čitava torta –<br />
dakle, bosanska ilahija ima svoju<br />
tradiciju, a ona ne počinje od devedesetih<br />
godina prošlog stoljeća –<br />
što neki Bošnjak može pomisliti.<br />
Bošnjaci se otimaju za bosansku<br />
ilahiju, a istom Slovenci registriraju<br />
pod svoju nacionalnu kuhinju<br />
‘slovenački ćevap’, nadalje, netko<br />
je ustvrdio da je među nama<br />
bosanski Junus Emre, a za to vrijeme<br />
su Hrvati registrirali vlašičkog<br />
ovčara pod svoju autentičnu<br />
vrstu. Šta radimo, bolan? Jedan je<br />
bošnjački političar, iz svoje bujne<br />
pameti, ustvrdio da je ‘kvantitet<br />
zaseban kvalitet’ ponavljajući Staljinove<br />
riječi iz Drugog svjetskog<br />
rata. Šta je to? Da nije glasački<br />
listić! Šta je to? Da nije roba koja<br />
se prodaje. I oko čega su se na<br />
kraju posvađali i razišli ti silni<br />
31